Jump to content

contral

Korisnik
  • Broj objava

    6
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. U travnju, potaknut krizom i nezaposlenošću, a želeći osigurati si nekakav prihod, otvorio sam Etsy dućan u kojem prodajem digitalne proizvode (planere i slike), koje kupac poslije kupnje može skinuti i, po potrebi, sam isprintati. Kad se zanesem, razmišljam o prihodima od barem 4 tisuće kuna mjesečno, otvaranju paušalnog obrta i legaliziranju svojeg dućana. No, realnost je zasad drugačija. U lipnju mi je za svibanj Etsy uplatio na tekući račun 70 kn. Tolika je bila moja svibanjska zarada. I tu dolazimo do onog što želim pitati, i za što se nadam da će se netko naći i pomoći mi. Naime, koliko shvaćam, Porezna uprava prati i tekuće račune građana. Znam da je svibanjski prihod od 70 kn neznatan i da se nemam potrebe plašiti očiju poreznika, no kako u budućnosti planiram ostvariti i veće prihode, zanima me koji je najbolji način za legalizaciju svojeg dućana. Je li to paušalni obrt, ili je ipak nešto drugo? Najveći razlog zašto pokrećem ovu temu jest pak zbunjenost i bojazan zbog mogućnosti da će se mjesečni prihodi kretati od cca 200 do maksimalno tisuću kuna. Što onda učiniti? Mislim da se onda ne isplati otvarati obrt, no kako onda ne kršiti zakon? Kako otkloniti opasnost od Porezne uprave? Primjerice, svaki mjesec Etsy na moj tekući račun uplati 500 kn. Svaku uplatu prati ova špranca: račun R1, obavijest o priljevu sredstava na račun, podaci o mojoj banci, podaci o uplaćenom iznosu, podaci o nalogodavcu, ostali podaci o naplati, čak i ime referenta. Što mogu učiniti da u takvom slučaju ostanem u granicama zakona, a da mi se isplati prodavati na Etsyju? S druge strane, ako je legalno poslovanje neisplativo, je li cca 500 do 1000 kn mjesečno takav iznos koji će alarmirati poreznike? Ili je onda ipak najbolja solucija ugasiti Etsy dućan? Hvala na odgovorima.
  2. Hvala na odgovoru. Jest, uistinu je bilo ovako. Nije to ništa neobično. I sam sam bio u sličnoj situaciji. Tada nije bilo u pitanju ministarstvo, već Grad Zagreb. Jednostavno, zakinu te na bodovima na intervjuu, kako bi njihova osoba mogla pobijediti, premda je imala manji broj bodova na pismenom testiranju. I ja sam se žalio i tražio uvid u svoj test i test osobe koja je dobila posao, no na moje su se traženje uvida oglušili, a žalbu su odbili. Na uvidu u testove nisam inzistirao, a na tužbu upravnom sudu nisam se odlučio jer sam pretpostavljao da su troškovi poveći, a vjerojatnost da ću time nešto postići malena. Bila mi je to nova situacija i bio sam naivan. I upravo zbog tog iskustva, i naknadne pameti, inzistirao sam da moja cura traži uvid u pismene testove i bilješke komisije s usmenog testiranja. Kad je došla u kadrovsku službu i vidjela zatraženi materijal, šokirala se i, mislim, emotivnije reagirala negoli je trebala. Nije uslikala bilješke komisije, nije ih prepisala, već je zapamtila svoje odgovore i odgovore osobe koja je dobila posao na neka od pitanja. Bilo joj je mučno i htjela je što prije izići iz te zgrade. Odlučili smo se na žalbu, no ona je prošla kako je prošla. Uglavnom, kadrovska služba vjerojatno još ima te materijale, pa mislim da bi ih se moglo nabaviti. Samo, gotovo sam siguran da će moja cura odbiti opet ići u to ministarstvo, a spomen na troškove tužbe samo će joj olakšati tu odluku. Naime, mislim da ona, zbog nepravde koja joj je učinjena, više ni ne želi tamo raditi, već samo želi odužiti postupak primanja u službu svoje protukandidatkinje. U najboljem slučaju, željela bi uzrokovati poništenje natječaja. Ja se pak želim boriti i dalje jer znam da smo u pravu. Kako bilo, još jednom zahvaljujem na odgovoru. Pozdrav.
  3. Poštovani, ukratko ću objasniti problematičnu situaciju, a onda, nadam se, dobiti od vas korisne savjete. Moja cura bila je na natječaju za radno mjesto u jednom ministarstvu. Na pismenom testiranju imala je 38 od 40 bodova. Kandidatkinja koja je dobila posao imala je 34 boda od 40. Na intervjuu je moja cura dobila 5,4 boda od 10 mogućih, a kandidatkinja koja je dobila posao 9,8 od 10. Drugim riječima, moja je cura izgubila za 0,4 boda, a presudan je bio intervju. Nakon primitka rješenja tražila je uvid u svoj test i test kandidatkinje koja je dobila posao. Prilikom uvida shvatila je da su slično ili identično odgovarale na pitanja komisije, ali je komisija različito bodovala odgovore. Primjerice, pitane su bi li radile prekovremeno. Obje su odgovorile da su već radile prekovremeno, i da im nije problem raditi prekovremeno u slučaju potrebe. Moja je cura za taj odgovor dobila 4 ili 5 bodova, a kandidatkinja koja je dobila posao 9 ili 10 bodova. Ista je stvar i s devet ostalih pitanja koja su bodovana na intervjuu. S obzirom na gore navedeno, žalili smo se drugostupanjskom tijelu, objasnivši situaciju i istučući kako su riječima isti ili sadržajem jednaki odgovori na intervjuu bodovani različito. Da je samo jedan odgovor moje cure bodovan onako kako su bodovani odgovori kandidatkinje koja je dobila posao, moja bi cura bila ta koja bi imala ukupno više bodova. Jer, dok je moja cura dobivala za svoje odgovore od 4 do 6 bodova, primljena kandidatkinja je za sve svoje odgovore dobila 10 bodova, osim za dva, za koja je dobila 9 bodova. Podsjetit ću, dale su riječima iste ili sadržajem iste odgovore. Neki dan dobili smo rješenje drugostupanjskog tijela. Ono kaže da nije važno što je moja cura bila bolja na pismenom testiranju, jer se tako dobiveni bodovi zbrajaju s bodovima ostvarenim na usmenom testiranju, a da je ukupan zbroj bodova na strani kandidatkinje koja je i odabrana. Naravno, oni su to rekli pravničkim jezikom, no ovo je suština. Također su rekli da ostalo nije od utjecaja na provedeni postupak. E sad, prvi dio nama nije sporan, i mi se nismo žalili zbog toga. Naime, jasno nam je da intervju može biti presudan. Mi imamo problem s činjenicom da su jednaki odgovori na intervjuu bodovani različito. Na to se pak drugostupanjsko tijelo nije osvrnulo. Sada smo pred dilemom. Hoćemo li tužiti upravnom sudu? Nekoliko nas stvari muči. Prva su troškovi. Zanima nas, i na to pitanje molim vas odgovor, koliki bi mogli biti troškovi postupka ne uspije li naša tužba, pa i koliko su troškovi postupka za ovakve stvari općenito. Osim toga, ima li smisla tužiti? Postoje li ikakve šanse da tužba uspije? Znam da komisija ocjenjuje znanja, sposobnosti, vještine, interese, profesionalne ciljeve i motivaciju kandidata, i da se ne moraju povoditi za pismenim testiranjem, no je li povreda postupka ako iste odgovore ocijene različito, i to toliko različito da zbog toga posao dobije druga osoba? Eto. Nadam se da moje izlaganje nije bilo predugo. Svaki je savjet dobrodošao. Hvala.
  4. Za rubensa – Da, sve ovo da bi se izbjegao ugovor o radu. Što da kažem? Firma je poznata, velika, treba im radnik, sviđa im se kako sestra radi, ali jer žele pokazati da su smanjili troškove, ugovor o radu nije opcija. Za neju – Napisao sam da sestra radi kao prodajni i marketinški asistent. Obrt bi sadržavao te djelatnosti. Ako ste prilikom čitanja uočili tu informaciju, ali je smatrate nedovoljnom i općenitom, onda mogu tek reći da ne znam točno kako bi se ta djelatnost klasificirala. Pada mi na pamet riječ „promidžba“. Mislim da se radi o uslužnoj djelatnosti. Eto, nadam se da ovo pomaže.
  5. contral

    Malo neobičan obrt

    Napisat ću malo veći tekst, ali se nadam da će biti zainteresiranih da ga pročitaju i da mi pomognu. Situacija je ova. Moja je sestra studentica koja preko studentskog ugovora radi u jednoj firmi. Ta bi je firma htjela zadržati, ali kako ne žele imati novog zaposlenika (žele dioničarima pokazati da su minimalizirali troškove), savjetuju joj da otvori obrt pa će je uzeti preko njega. Sestra radi kao marketinški i prodajni asistent. U zadnja sam se dva tjedna podosta raspitivao o otvaranju, dokumentaciji potrebnoj za otvaranje, troškovima obrta, ali na nekoliko pitanja ipak nisam uspio naći odgovor. Mislim da je to zbog pomalo specifične situacije u kojoj se sestra nalazi. 1.Naime, ona bi osnovala obrt, ali bi radila u prostorijama firme. Mislim da je za otvaranje obrta potreban ugovor o najmu prostorija u kojima se obavlja obrt. E sada, prostorija u kojoj sestra radi, a i cijela zgrada u kojoj firma posluje, nije u vlasništvu te firme pa firma plaća najam. Osim toga, sestra nije sama u toj prostoriji. U biti, ona ima svoj stol, kompjutor i telefon, a ponekad mora otići u podrum, nešto spakirati i odnijeti na recepciju odakle bi se paket trebao poslati klijentima. Dakle, ona nema samo svoj prostor. U takvoj situaciji, najam čega je potrebno ugovoriti? Zašto to pitam. Čini se da sestru ne bi plaćali mnogo. U takvoj situaciji, plaćanje najma moglo bi negativno utjecati na sestrino otvaranje obrta zbog prevelikih troškova. Razgovarao sam s jednom zaposlenicom u ispostavi Porezne uprave, koja mi je rekla da to i nije baš uobičajen obrt, da ona ne zna kako bi se to riješilo, ali da je moguće da sestra ne plaća najam, da je to specifična situacija, da država nije baš na gubitku jer se porez na najamninu već plaća, da bi sestra trebala uputiti zahtjev za neplaćanje najma, a u kojem će opisati cijelu situaciju. To mi nije rekla zaposlenica u ispostavi u gradu u kojem bi sestra otvorila obrt već zaposlenica druge ispostave. 2.Drugi je problem vezan uz zadnje rečenice prvog problema. Naime, postoji li ujednačen stav u ovakvim pitanjima ili to ponekad ovisi o interpretaciji poreznog službenika. Osim toga, znam da je potrebno naznačiti sjedište obrta. Firma posluje u Zagrebu, sestra ima prebivalište u Zaprešiću. Što je sjedište? Također, znam da je potrebno označiti sjedište obrta? Ako je to soba u stanu naših roditelja, u kojem sestra živi, kako je označiti? Ako je to prostorija firme u kojoj sestra radi, a koja nije samo njezina, kako pak nju označiti? 3.Treće je pitanje trebalo možda doći i ranije. Naime, je li uopće ovakva situacija legalna? Kada bi sestri ponudili ugovor o djelu, to bi zapravo bio prikriveni ugovor o radu jer sestra radi 8h dnevno, sluša upute nadređenih, njezin je posao trajno potreban. Je li obrt u ovakvoj situaciji rješenje? Ima li sestra ikoju drugu mogućnost, a da nije ugovor o radu? 4.Ovo pitanje također je moglo doći ranije. Naime, sestra i ja računali smo troškove obrta. Čini se da bi sestra dobivala fiksno najmanje 4000kn mjesečno. Znamo da treba plaćati doprinose, porez na tvrtku ili naziv, članarinu Hrvatskoj obrtničkoj komori, porez na dohodak, doprinos Hrvatskoj obrtničkoj komori od dohotka, a samo otvaranje zahtjeva plaćanje upravne pristojbe, obrtnice, liječničkog uvjerenja. Mislim da se neki dokumenti moraju i ovjeriti kod javnog bilježnika. Čini mi se i da se plaća banci vođenje računa, ili nešto slično. Dakle, isplati li se uopće otvarati obrt za taj novac. Sestra je mislila odabrati plaćanje poreza na dohodak u paušalnoj svoti. U tom bi slučaju doprinosi bili manji. Isplati li se to (imajte na umu da su druge mogućnosti nezaposlenost ili rad za 1600kn) i koje sam troškove zaboravio? Eto, mislim da sam napisao glavne stvari koje nas muče. Nadam se da će netko pomoći. Ako se odgovori barem na jedno od ovih pitanja, bit će dobro. Ako sam pogriješio pravne formulacije, ispričavam se.
  6. moja majka je prije mjesec dana dobila otkaz. ima 53 godine i radila je u firmi 33 godine. ima pravo na otpremninu. otkazni rok joj je 3 mjeseca i dva tjedna, ali njezin poslodavac nije želio da ona odradi taj otkazni rok, već ju je poslao doma. sada je doma, a otkazni rok teče. u tom otkaznom roku smanjena joj je plaća na način da joj se ne računa stimulacija. na taj način joj je plaća umanjena za nekih 30-40%. ono što me zanima jest kako se sada računa otpremnina? da li u njezin izračun ulazi ova umanjena plaća koju će dobivati iduća 3 mjeseca, ili se računa ona normalna plaća koju je imala u tri mjeseca prije nego li je saznala da ju se otpušta i šalje doma da čeka istek otkaznog roka? nije mi jasno kako je dopušteno da se na tako očit način radniku smanji otpremnina, ako to nije dopušteno, kome da se obrati - odvjetnicima, sindikatu...? hvala na odgovoru
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija