Glasnogovornica

Borbena7, to razumijem, ali me zanima pravni pogled na to: vrijedi li zakonski od bilježnika ovjerena IZJAVA koju bi prodavatelj sastavio, gdje sa svojim podacima i podacima od kampice (broj šasije, marka...) izjavljuje da pod materijalnom i krivičnom odgovornošću izjavljuje da je on vlasnik kampice? Vrijedi li kupoprodajni ugovor za takvu pokretninu, a koji je sastavljan na temelju te IZJAVE. U tim bi dokumentima bila imena prodavača i kupca, sa OIB-ima i što već treba. Znamo sigurno da kampica nije ukradena - možemo li mi na osnovu tih dokumenata postati vlasnici kampice - tj. da li bi takav kupoprodajni ugovor bio valjan? Nemamo je namjeru registrirati niti vozati okolo. Nadam se da pitanja imaju smisla - hvala unaprijed na odgovorima.

Pozdrav, kupila bih kamp prikolicu od poznanika, koji za nju nema nikakvu dokumentaciju, niti dokaz vlasništva. U njegovom je posjedu već 11 godina, a stara je 21 godinu. Ne želim je registrirati, već samo postaviti na određenu loakciju. Vrijedi li išta njegova IZJAVA koju bi on sastavio, gdje izjavljuje da pod materijalnom i krivičnom odgovornošću izjavljuje da je on vlasnik kampice (s detaljima). Je li nužno uz to napraviti i kupoprodajni ugovor, tj. vrijedi li onda taj ugovor išta za mene kao budućeg vlasnika? Hvala.

ZAr mi nitko ne moze dati savjet?

Molim savjet: predala bih poreznu prijavu jer imam pravo na povrat poreza, ali bivsi poslodavac je IP obrazac popunio s cudnim i neistinitim podacima, pa se bojim da na kraju ne ispadne da moram placati ja poreznoj. U tri mjeseca je za osobni odbitak umjesto 1800,00 kn upisano 3600,00. Kako je to moguce? Platne liste kod tog poslodavca nisam dobivala. Koliko mi je uputno da podnosim poreznu prijavu?

Ne samo 2 mjeseca nego su tu mjeru proglasili retrogradno - pa me to kači i za plaću za 7. mjesec koju tek trebam dobiti (tko zna kada... - btw još iščekujem ostatke plaće za 6. mjesec), te za 8. i za 9. - moj zadnji dan je 30.09. Što bih konkretno trebala napraviti odlučim li se tužiti poslodavca? Oprostite što ovako olako postavljam pitanja - vi ste se namučili za svoje znanje - hvala svima koji sudjelujete na ovom portalu u misiji edukacije nas koji beremo plodove vašeg višegodišnjeg truda...

Hvala. Ako bih to teoretski stvarno mogla, razmislit ću isplati li mi se to (imam li neki obavezni rok?), obzirom da nikad nikakav sudski proces proces nisam pokretala, ne poznajem nijednog odvjetnika, a bojim se i da nemam novaca niti vremena za to, pogotovo sad kad punom parom tražim novi posao. Ali ovo što ste komentirali je zanimljivo jer: Jednom prilikom poznanik je poslao upit inspektoratu na temu sumnje da mu poslodavac-obrtnik ne uplaćuje doprinose i ostalo, u trenutku kad su došli do teme primanja plaće na ruke, inspektorica (ili poreznik, ne sjećam se više), su mu rekli da se on (prema tadašnjem zakonu, morda se kaj promijenilo) tretira kao suučesnik u kriminalu jer je svjesno sudjelovao u utaji poreza...

Molila bih pomoć. Zbog višemjesečnog nezadovoljstva i pogoršanja uvjeta u tvrtki u kojoj radim, dala sam otkaz, uz otkazni rok u trajanju od 2 mjeseca, kako mi stoji u ugovoru. Predala sam zahtjev za otkazivanje ugovora i dobila suglasnost od poslodavca. Problem koji me muči je što mi je poslodavac nakon tog čina smanjio plaću za gotovo 2500,00 kn, ali, dio koji sam dobivala na ruke, tj. koji nije pokriven nikakvim ugovorom, osim usmenim. Imam li kakvu mogućnost za pritužbu na takvo ponašanje poslodavca ili je ujo vuk magare .... Hvala puno, LP

Cigo, hvala na odogovoru - nisam prije pregledavala . Ja sam svejedno dala otkaz, znam da većina ljudi misli da sam luda, ali imam vjeru u sebe, ne bojim se posla (ne mora biti u struci), nekako ću se snaći, samo da se maknem iz bunila... istovremeno, želim sačuvati svoj dignitet i iz fime izaći sa svoje stane čiste savjesti, inače ne bih mirno spavala - takva sam, shoot me - no, dosta o meni, ajmo sad malo o mojoj plaći Ali, napisala sam već post o tome, pa se nadam tvom odgovoru tamo... see you i hvala na vremenu koje nama nesretnicima posvećuješ...

Kad kažete kasni plaća 15-20 dana - to bi trebalo trpiti koliko? Mislim prije nego se pošalje ZZP? Usmeno i pismeno (mailom, doduše) opominjem poslodavca već 5 godina (od kad radim - s početka zbog mojih kolega, kojima je tada redovno kasnila plaća, a u zadnju godinu i meni). Evo, danas je 22.06., još i praznik, a ja niti moja kolegica (jedine zaposlene u tvrtki uz direktora i njegovu suprugu) još nismo dobili 1. dio plaće. Poanta je da ja znam da nisu pri novcu, ali su i dužni na sve strane, ali mislim da iskorištavaju činjenicu da mi nemamo baš puno izbora. Osobno tražim drugi posao već skoro godinu dana, ali bez rezultata. Ono što me je piknulo u vašem odgovoru je zadnja vaša rečenica - ...ali ako me poslodavac nije o tome uljudno prethodno izvjestio e onada miroslava ni bilo drugi dan na posel..tak - smijem li to? Naime, ja sam u tvrki operativac i nema nikoga u firmi tko može moj dio posla napraviti (morao bi angažirati nekog izvana, a nema baš kandidata na biranje...). Da li da mu stvarno tako napravim, jer iako im ponavljam kako mi je od same plaće važnija informacija o kašnjenju (i njihova isprika, na što se moj direktor nasmije i uzrujano kaže da se on nikome neće ispričavati... toliko o zaštiti dostojanstva radnika...) Jer, meni ga je na kraju ipak žao, jer znam da mu nije lako, ali i sami ste rekli - na računima koje treba platiti nema rubrike: žao mi je, platit ću kad budem mogao....

ma mene smeta što se sve svodi na to da bi radnik morao prijaviti! - pa zar nema druge, efikasnije metode, a ne da jadni radnik bude s obje strane motke! (jel' se tako kaže? ). Pa bila sam pokretač i sudionik jedne akcije u kojoj se tužio poslodavac, čak ne niti direktno, već nakon jednog neformalnog upita na inspektorat, u stilu, što radnik treba raditi ako posumnja da mu poslodavac ne plaća doprinose i poreze, eto ti za par dana inspektorice u tu tvrku. I naravno da nije bila taktična i zaštitila radnika koji je upit poslao - i što se dogodilo - "predmetni" radnik je dao otkaz, poslodavac je dobio nalog da samo njemu isplati dugovane doprinose i poreze za cijelu godinu (time je sve bilo jasno), ostali radnici su šutjeli, pa su ostali raditi tamo, a predmetni radnik je "kaznu" za taj čin dobio u vidu porezne prijave za sljedeću godinu, jer je isti taj poslodavac, zbog nemogućnosti da porez plati retrogradno, to prijavio u godini u kojoj je radnik već radio kod drugog poslodavca, pa je ispalo da je taj radnik dužan platiti veći porez jer je kao radio kod dva poslodavca... ma banana totalna - izvukao se samo zahvaljujući upornosti i mojoj pismenosti i elokventnosti (), pa smo uporno pisali žalbe poreznoj upravi. Kad sam spomenula inspekciju, pa ne trebaju oni svakodnevno posjećivati sve poslodavce - ja za svoga staža(20 godina!) u firmama u kojim sam radila nisam doživjela niti jedan posjet!! Mislim da bi se puno napravilo kvalitetnijom i učestalom kontrolom, a ne da se radnik mora izlagati i u pravilu ostati nezaštićen, sa sudbinom otkaza i traženja novog posla, na kojem će vjerojatno zateći iste uvjete iz kojih je pobjegao...

Cigo, hvala na brzom odgovoru. Svejedno mislim da većina ljudi u Hrvatskoj ima isti problem kao i ja, i da nitko od nas ne osjeća da bi djelatnik trebao snositi financijski teret prijave na cijeli iznos plaće. MIslim da jednostavno poslodavci koriste mogućnosti koje im takav zakon daje, a inspekcija ne radi svoj posao - kad bi oni radili terenski svakodnevno i obilazili sve tvrtke i ispitivali radnike, a poslodavci znali da će im netko svaki dan može pokucati na vrata da propita kako stoje stvari, ne bi to tako bilo. Pa moja tvrtka za mene plaća 78,00 kn poreza mojoj Hrvatskoj državi - koja bi država mogla živjeti od toga?? - pa zar ne bi prvoj državi trebalo biti stalo do toga da provjeri sve poslodavce čiji radnici "primaju" minimalac. I onda kad čujem da pričaju o netu i brutu i kako će se porez na dohodak smanjiti, pa će meni porasti neto plaća za 24,00 kn, meni se digne kosa na glavi kad znam da velika većina radnika u Hrvatskoj niti ne zna koliki im je neto (a da ne spominjem bruto). Isto tako, da nam poslodavac ne plaća doprinose saznamo tek kada i ako tražimo poreznu karticu... ma, sad bih ovako mogla u nedogled.

strpljen-spašen, al' ja ne mogu izdržati evo ovako: zaposlena sam u "mikro" d.. tvrtki (trenutno ukupno 4 zaposlena, uključujući dva direktora, naravno ujedno i vlasnici). Radim u istoj već 5 godina, a tvrtka postoji nekih 15 tak godina. Kad sam se zapošljavala, nisam bila u mogućnosti postavljati uvjete, pristala sam na ponuđeno, a to je: dio plaće (minimalac) na račun, ostatak na ruke, ugovorom pokriven samo minimalac i osnovna prava, nema platne liste, prilikom preuzimanja gotovine samo ja potpisujem potvrdu čiju kopiju ja ne dobivam. Uglavnom, to mi nije smetalo. Svoj posao volim, plaća je OK, bila je relativno redovna, uvjeti na poslu sasvim OK, odnosi s nadređenima uglavnom OK, nisam imala potrebe talasati. Kroz ovih 5 godina u 4 navrata se na moj zahtjev plaća povećala, samo ovaj gotovinski dio, bez bilo kakvog popratnog ugovora (ali obostrano vrlo civilizirano odrađeno). Gotovinski dio je dosta veći od onog koji se vodi kao „neto“ tj. „bruto“. Jednom sam pokušala porazgovarati o potrebi da se plaća regularno riješi, ali neuspješno (i to je bio civiliziran razgovor). Prošle godine se zbog krize plaća smanjila 15%, naravno uzima se iz gotovinskog dijela. Smanjenje traje i dalje, neutvrđeno je koliko će dugo – dok ne prođe kriza . Sad su se pojavile i platne liste na potpis, naravno samo onaj dio koji se uplaćuje na tekući, kao neto (što je manje od pola ukupne plaće). Da sad ne drvim puno o detaljima, ono što me zanima – što bi napravili sad na mom mjestu? Ne želim ugroziti ni tvrtku (nije mi u interesu obraćati se inspekciji, jer bi to vjerojatno značilo zatvaranje tvrtke – neredovito plaćanje doprinosa, poreza, dugovanja i sl…, ne želim niti sudski rješavati probleme, jer ne vjerujem u to) ni sebe – plaća mi je dobra, ali je počela kasniti. Razmišljam o promjeni posla, čak povremeno i pošaljem neku prijavu, ali gdje god odem morat ću pristati na znatno manju plaću (bar u početku), a gotovo je sigurno da će uvjeti biti isti (bruto i netto neće imati veze s „pravom“ plaćom), jer je to uglavnom tako u toj grani industrije i tako malim tvrtkama (ali i općenito u HR). Poslodavac uglavnom koristi početni položaj kandidata koji aplicira za posao, a ja sam kao kandidat poprilično nezahtjevna jer želim taj posao i treba mi, a poslije je nemoguće postaviti stvari regularno (bar ja ne znam kako, a doživljavam se kao dobar pregovarač) – nisam u poziciji da postavljam uvjete. Što napraviti, recimo da sad odlazim na novi posao – kako to u početku postaviti na obostrano zadovoljstvo?

Pozdrav svima, i odmah se ispričavam ako ponavljam temu, ali pregledavajući postove nisam naišla na odgovor koji bi odgovarao mom upitu, pa ću okušati sreću. ...počela sam pisati, ali je ispalo predugačko i škakljivo i nisam sigurna koliko ću se uvaliti s tim što bih napisala. Možda će zvučati glupo pitanje, ali riskirat ću - koliko otvoreno mogu ovdje pisati?