Boyana, pozdrav! Nisi sama! ima nas puno mladih, ambicioznih, zaljubljenika u pravo koji ne mogu naći posao u struci. Od mojih svih kolega koji su se zaposlili imali su svi veze. oni koji nisu- ne rade u struci. i točka. mali je grad, svi sve znamo, i svi se poznajemo.ja tri godine ne mogu naći posao u struci- imala sam razgovora gdje su tražili da sama plaćam doprinose i ne dobivam plaću. to ne dolazi u obzir, tako da nigdje ne radim. mali je grad, ima puno pravnika, odvjetnika, pozdravljamo se srdačno, oslovljavaju sa " kolegice", hvale moje znanje, komplimentiraju a nitko mi nije ponudio posao! ja stalno učim, pratim izmjene, pričam o pravničkim aktualnostima s kolegama, u toku sam. imam jako dobre manire, ugodno izgledam, iz dobre sam obitelji koja je sve stekla svojim radom a ne vezama i politikom, tako da me nema tko pogurati. radim nešto deseto, ali još uvijek se nadam, čekam... možda mi jednostavno nije suđeno. žao mi je i svih nas koji nemožemo dobiti niti jednu malu priliku da se probamo dokazati, šansu da izađemo na pravosudni... a i ja poznajem nekoliko osoba koji su studirali po 10 god,(ne, nisu radili, već su bili lijeni ili nesposobni), prebacivali se na druge fakultete, štelili ispite..i gle, rade!!! nadmeno šetaju gradom i sažalijevaju nas "jadne" koji nemamo nikoga da nas pogura. oni su kram de la krem društva- jadna li nam majka... par kolegica je otišlo iz grada u potragu za poslom i našle ga bez veze ( teško, ali moguće1), ali ja nisam u poziciji da mogu trbuhom za kruhom dalje od svog grada(duga priča), tako da se nadam, sanjam, maštam i pokušavam ne biti ogorčena i zavidna- nekad uspješno a nekad manje