upitnik

Tražio sam mišljenje Mnistarstva financija i dobio sam odgovor da se nagodbe koje se spominju u Zakonu o potrošačkom kreditiranju odnose samo na sudove i miritelje, dakle solemnizirani ugovori o kreditu spadaju pod Zakon o potrošačkom kreditiranju, osim ako nema nekih drugih ograničenja koja se spominju kao izuzeci od toga zakona.

U Zakonu o potrošačkom kreditiranju propisano je da se taj zakon ne odnosi na ugovore o kreditu koji su rezultat nagodbe postignute na sudu ili pred nekim drugim tijelom određenim zakonom. Budući da solemnizacija ima snagu financijske nagodbe, znači li to da se Zakon o potrošačkom kreditiranju ne odnosi na stambene kredite koji su solemnizirani, bez obzira što su manji od 1.000.000,00 kn? Hvala na odgovoru.

U tijeku je javna rasprava o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama. Pojedine banke su već pripremile usklađenje s tim izmjenama, a da zakon još nije prošao niti javnu raspravu. Postoji sumnja da su kreditne inistitucije znale unaprijed kakve će biti izmjene i dopune ZOKI-a. Ne radi li se tu o sukobu interesa, budući da su potrošači na uvid dobili nacrt izmjena tek tijekom javne rasprave? Može li se u tome slučaju podnijeti prijava protiv Ministarstva financija zbog dostave prije javne rasprave povjerljivih podataka koji se tiču potrošača i kreditnih institucija samo jednoj strani – kreditnim institucijama? Hvala na odgovoru.

Dakle, zna li netko odgovor na postavljeno pitanje. Vrijedi li odluka o naknadi tajniku NO-a koja je donesena u državnom društvu, nakon što je to društvo privatizirano, a odluka o naknadi tajniku NO-a nije stavljena izvan snage. Odluka je općenita, odnosi se na bilo kojeg tajnika, nije donesena na određeno ime i prezime. Potpisnik odluke je predsjednik Uprave, koji je bio isti i u državnom i još uvijek je predsjednik Uprave i u privatnome poduzeću. Zna li itko odgovor? Hvala.

Na temelju članka 108. Zakona o radu radnik ima pravo podnijeti izvanredni otkaz ugovora o radu, ako poslodavac teže povređuje obveze iz radnoga odnosa. U roku od 15 dana nakon dana dospijeća plaće koja nije isplaćena, radnik može podnijeti izvanredni otkaz. I onda može sudski tražiti isplatu plaće, gdje je obračun plaće ovršna isprava. Nedolaženje na posao bez davanja otkaza - osobno ne znam kojim propisom je to pokriveno.

Jedno društvo je bilo u vlasništvu državnog društva. Nakon privatizacije društvo je postalo vlasništvo radnika udjeličara. Predsjednik Uprave je ostao isti onaj koji je bio i prije privatizacije. Nadzorni odbor se promijenio, ali je tajnik NO-a ostala ista osoba. Dok je društvo bilo u vlasništvu državnog društva, tajnik NO-a je po odluci predsjednika Uprave dobivao 80% iznosa naknade određene za članove NO-a. Nakon promjene vlasnika i imenovanja novoga NO-a, zapisnikom je utvrđeno da tajnik NO-a ostaje ista osoba. Donesena je nova odluka o naknadi za člaonove NO-a. Odluka o naknadi za tajnika NO-a nije donesena, ali prethodna iz prvobitnoga društva nije stavljena izvan snage. Tajnik NO-a je radnik društva, a ugovorom o radu nije mu određeno da radi poslove tajnika NO-a. To je po novome određeno samo na temelju zapisnika sa sjednice NO-a. Pitanje je jednostavno: Ima li tajnik NO-a pravo na naknadu po odluci predsjednika Uprave društva iz vremena dok je društvo bilo u vlasništvu državne tvrtke, ako nije donesena odluka o ukidanju prve odluke, a nije donesena niti nova odluka o naknadi. Prva odluka nije imala ograničeno vremensko trajanje. Društvo nije promijenilo svoje poslovanje i bavi se potpuno istim poslovima kojima se bavilo i prije. Molim odgovor. Hvala.

Pokušajte u odgovoru s predstavnikom suvlasnika i upraviteljem srediti da Vama dolazi na naplatu 2/3, a drugom suvlasniku 1/3 pričuve. Meni je to potpuno logično i nije neizvodivo.

Tu se pojavljuju dva temeljna problema: 1. Iznajmljivanje ili korištenje suvlasničkih dijelova dopušteno je samo uz suglasnost svih suvlasnika neograničeno te na razdoblje od godinu dana uz suglasnost više od 50% suvlasnika uzimajući u obzir površinu u vlasništvu. 2. Buka. Pod brojem 1. ako ne postoji nikakva suglasnost, onda se suvlasništvo koristi na svoju ruku, pa ako se nitko ne buni sve u redu, ali ako to nekome ne odgovara on može poduzeti određene korake. O tim koracima ja ne bih ovdje, jer nisam stručna osoba za takve stvari, to je već posao za odvjetnika. Pod brojem 2. nitko nema pravo bukom smetati druge suvlasnike. Ako za određenu djelatnost na određenom mjestu podtoje određene dozvole, a vjerojatno u Vašem slučaju postoje, onda biste slučaj trebali prijaviti sanitarnom inspektoru koji bi onda trebao poduzeti određene mjere protiv onoga koji stvara buku. Uobičajeno je da se snimi razina buke i da se onda rješenjem odredi odgovornoj osobi da buku smanji na dopuštenu razinu. O buci govore sljedeće odredbe Zakona o vlasništvu: Imisije Članak 110. (1) Nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije). (2) Vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije. (3) Iznimno, od stavka 2. ovoga članka, kad prekomjerne posredne imisije potječu od djelatnosti za koju postoji dopuštenje nadležne vlasti, vlasnici nekretnine koja im je izložena nemaju pravo dok to dopuštenje traje zahtijevati propuštanje obavljanja te djelatnosti, ali su ovlašteni zahtijevati naknadu štete koju su imisije nanijele, kao i poduzimanje prikladnih mjera da se ubuduće spriječe prekomjerne imisije, odnosno nastupanje štete, ili da se smanje. (4) Vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnoga pravnoga temelja uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu dim, neugodne mirise, čađu, otpadne vode, potrese, buku i sl. (neposredne imisije), pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se nadoknadi pretrpljena šteta. (5) Vlasnik čijoj nekretnini prijeti predvidiva opasnost s tuđe nekretnine od neposrednih ili posrednih imisija koje ne bi bio dužan trpjeti, ovlašten je zahtijevati da se odrede i provedu svrhovite mjere radi njihova prječavanja.

10 stanova i 3 predstavnika - pa to je još jedno hrvatsko čudo. Dakle, prvo biste trebali odrediti jednog predstavnika za svih desest suvlasnika (većinskom odlukom onih koji imaju više od 50% ukupne površine u vlasništvu) Drugo, trebate pronaći novog upravitelja i neka vam novi upravitelj pomogne oko administriranja - novi međuvlasnički ugovor, novi ugovor o upravljanju itd. Isto tako neka vam novi upravitelj pomogne oko dugova, u svakome slučaju oni koji su dužni na kraju budu tuženi i ovršeni, samo to je proces koji traje. Ako se ne možete ništa dogovoriti onda se javite u gradsku upravu i tražite da vam odrede prinudnog upravitelja na temelju članka 385. Zakona o vlasništvu: Prinudna uprava Članak 385. (1) Ako suvlasnici nisu osigurali upravljanje nekretninom u roku iz članka 384. ovoga Zakona, jedinice lokalne samouprave odredit će fizičku ili pravnu osobu koja će obavljati poslove uprave tom nekretninom (prinudni upravitelj). (2) Prinudni upravitelj ima sve ovlasti upravitelja nekretninom propisane odredbama ove glave Zakona.

Za gradnju na suvlasničkim dijelovima nekretnine potrebna je 100%-na suglasnost svih suvlasnika - u Vašem slučaju drugoga suvlasnika. Ako ne možete dobiti suglasnot, onda trebate pokrenuti razvrgnuće suvlasništva, pa bi na taj način svatko dobio svoju polovicu i imao čistu situaciju 1/1 vlasništva. Ne pitajte me za tehničke detalje oko razvrgnuća, ne znam kako to ide.

Ako se radi o suvlasništvu, nema onda nikakvih polovica. Da bi postojale polovice mora se obaviti dioba vlasništva. Kod suvlasništva svaki je suvlasnik vlasnik u 1/2 svakoga i najmanjeg dijela nekretnine.

Molim nekoga tko ima iskustva s kaznenim prijavama da mi odgovori na pitanje koje slijedi. Ako postoji sumnja u kazneno dijelo lihvarenja po Kaznenon zakonu odnosno ništetnost pojedinih ugovornih odredaba na temelju zelenašenja po Zakonu o obveznim odnosima, ali ne postoje pravi dokazi iz jednostavnog razloga što podnositelju prijave dokazi nisu dostupni, može li takva prijava biti uzeta u obradu bez obzira na nedostatak dokaza. Naime, ako na temelju sumnje podnositelj prijave ustvrdi da sumnja u takvo kazneno djelo i da takvo kazneno djelo postoji ako su okolnosti kod ugovaranja bile takve i takve, ali podnositelj za to nema dokaze - mora li i hoće li državno odvjetništvo poduzeti istražne radnje da ono pribavi dokaze za koje je evidentno da oni postoje i da se do njih može doći, ali je to podnositelju prijave nemoguće, jer su mu podaci nedostupni. Konkretno, ako podnositelj prijave sumnja da banka kod ugovaranja kredita za građanstvo nije novac za kredit posudila u inozemstvu, nego je za to uporabila depozite građana u tuzemstvu, a radi se o kreditu s valutnom klauzulom CHF, mora li državno odvjetništvo pribaviti dokaze o tome na koji način je banka došla do novca za kreditiranje građana. Jer, ako je banka za kredite koristila eure i kune, a ne franke, onda bi se moglo govoriti o lihvarenju i zelenašenju, budući da zarada banke na tečaju predstavlja zelenaški ekstra profit, bez obzira što je tako ugovoreno i što su građani na to pristajali. Ako državno odvjetništvo dođe do saznanja da se banka uistinu nije zadužila u francima, nego je za kredite koristila eure i kune iz tuzemstva, hoće li i mora li u tome slučaju pokrenuti kazneni postupak protiv određene banke zbog sumnje na lihvarenje i zelenašenje? Molim da netko odgovori na ovo, nadam se, zanimljivo pitanje.

To o čemu pišete, stanar68, nije posao upravitelja. Ako netko radi građevinske zahvate bez dozvole, onda je to potrebno prijaviti državnoj inspekciji. To može bilo koji suvlasnik učiniti. Upravitelj nema inspekcijske ovlasti.

To je stvar dogovora. Logično bi bilo da se novac pdoijeli u skladu s kvadraturom. Ako netko ima 55% njemu onda treba pripasti 55% novca koji je na računu. Logično bi bilo da se pogleda i koliki su bili troškovi pojedine zgrade, pa da se napravi neki kompromis, da se ukalkuliraju i površine i troškovi. Jer, ako je netko više potrošio, a ima više kvadrata, taj je i više uplatio. Stvari treba sagledati čisto matematički. Cijeli svijet je čista matematika.

Zahtjevajte izdvajanje svoje zgrade sa zajedničkog računa, ako vam to tako odgovara. Ako vam ne odgovara upravitelj, raspitajte se i pronađite drugog. Ali, za sve odluke takve vrste treba vam odluka natpolovične većine suvlasnika, s tim da se većina računa prema površini, a ne prema broju stanova. Dug se naplaćuje od onoga tko je bio vlasnik u trenutku nastanka duga. Osim ako nije ugovorom o kupoprodaji ugovoreno da ćete Vi platiti prethodne dugove. Ugovor o upravljanju treba imati predstavnik suvlasnika. Ako niste predstavnik suvlasnika, onaj koji jest, mora vam dati kopiju ako je tražite. Izvođača radova birate vi, a ne upravitelj. Upravitelj mora izvršiti sve ono što se suvlasnici dogovore odnosno ono za što ga ovlasti žigom i potpisom predstavnik suvlasnika. Nekako mi sve to što ste napisali "smrdi".