Poštovani!
Zahvaljujem na pomoći. Specifičnost mog predmeta čini sljedeće: 1. U mom mjestu ne postoji nikakva institucija koja vodi evidenciju o mjestu sahrane, 2. Parnicu sam pokrenuo osobno, nikakva ročišta nisu zakazivana, svakih 6 mjeseci dostavljam požurnicu, Sud samo prekida postupak kada netko od tuženih umre i ne osjećam namjeru Suda da to ikada riješi. Samo jedna od tridesetak tuženih osoba smatra da treba dobiti svoj zakonski dio predmetne nekretnine jer “ugovor nije valjan” (provediv u gruntovnici) dok ostali priznaju moje pravo.
Slijedom date rasprave, molio bi još odgovor po sljedećem:
Da li je zabilježba spora neophodna, kako dokazati da sam osobu sahranio (samo je to bio uslov), kako dokazati da je ugovor istinit, odnosno, da je “osoba” slobodno raspolagala svojom imovinom za života (može li Sud možda cijeniti dovoljnim postojeći originalni ugovor)?
Hvala i pozdrav.