Lijepo Vas molim objašnjenje slijedeće situacije koja je zadesila mog muža i svekrvu prilikom parkiranja na mjestu označenom za invalide u Martićevoj.
Dok su svekrva (na štakama) i suprug išli do mene koja sam teglila desetak vrećica, pauk im digao auto. Da bi priča bila još bolja, a situacija još gora, svekrva je sa tim vrećicama morala čekati vani na, od neki dan, -5 stupnjeva, u vrijeme od 21:00 do cca 22:30 dok suprug i ja nismo otišli na deponij u Strojarsku po auto.
Naime, auto je registriran, osiguran, na prednjem vjetrobranskom staklu označen naljepnicom koja dokazuje invaliditet, a koja je dobivena u svrhu besplatnog korištenja cestarine sa pripadajućom smart karticom, a na stražnjem vjetrobranskom staklu s unutarnje strane označen znakom invalidnosti, dok svekrva kao invalid ima i pripadajuće Rješenje Hrvatskog zavoda mirovinskog i invalidskog osiguranja o postotku oštećenja donjih ekstremiteta (80%).
Problem je u tome što auto nije bio označen znakom pristupačnosti (http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/287801.html).
Daje li to za pravo revnim zaposlenicima Zagrebparkinga da bez prethodne provjere dignu auto u roku od 5 minuta nakon što je ostavljen? Ne bih isključila mogućnost da su vidjeli supruga i svekrvu kako parkiraju i izlaze iz auta obzirom da smo se vraćali za max 10 min i auta više nije bilo!?
Iako su to samo rekla - kazala, spomenula bih da nismo tražili znak pristupačnosti iz razloga što svekrva nije dozvolila da njeni osobni podaci budu javno dostupni, jer i sama držim da je to kršenje ljudskih prava i ograničenje privatnosti (obzirom da znak sadrži: serijski broj, naziv tijela koje ga je izdalo, broj rješenja, ime i prezime, adresu invalida i sliku što je poziv lopovima da vide tko je taj invalid koji vozi taj auto, te njegovo ime i prezime i kućnu adresu), a kako rijetko putuje, pa i rijetko koristimo dane „privilegije“ koje kao invalid ima, molim za pomoć:
1. da li se isplati žaliti nadležnom prekršajnom sudu zbog dobivenog prekršajnog naloga i novčane kazne od 700,00 kuna
2. da li se isplati dati prigovor izdavaocu naredbe (MUP, Heinzlova) zbog spomenutih okolnosti, a temeljem Zapisnika za preuzimanje vozila i prethodno ispostavljenog računa na 500,00 kuna
Iako svekrva do nedavna nije ni znala da taj znak uopće postoji, da li se može teretiti Ured državne uprave u županiji nadležan za promet, obzirom da nije izdao nikakvu obavijest o postojanju takvog znaka nakon što je došlo do promjene Zakona (svekrva je kasnije saznala za spomenuto iz priča susjeda i rođaka, ali iz gore navedenih razloga nije tražila znak pristupačnosti), a sam čl 3. st. 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama kaže:
"Članak 3.
(1) Državna tijela i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne i fizičke osobe te sudionici u prometu dužni su, u postupanju prema odredbama ovoga Zakona, voditi računa o sigurnosti, razvijati solidarnost, humane i etičke odnose među sudionicima u prometu na cestama, štititi zdravlje i život drugih osoba, osobito djece, osoba s invaliditetom, starih i nemoćnih osoba i brinuti se o zaštiti životnog okoliša."
A ovdje nije bilo ni solidarnosti, ni humanog i etičnog odnosa od strane zaposlenika Zagrebparkinga ni ovlaštenog policijskog službenika koji je na ovu priču slegnuo ramenima i rekao: „Možete se žaliti. Ali morate platiti!“
Hvala
B.