Jump to content

Klara

Korisnik
  • Broj objava

    14
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. Pozdrav! Kako je prošla godina, kod mene se ništa osobito nije promijenilo, nisam stala niti na kraj svemu. Krenula sam jednostavno naprijed, kao da on i ne postoji ''uz mene''... Sređujem kuću, malo veća investicija je u pitanju, nastojim dat što više sebe u to ali i u posao koji radim i koji sam zbog svega dosta zapustila, te radila bez žara... On dolazi na večer kao i prije, u jutro odlazi ili na posao ili svojima, na večer opet dolazi ( tuširanje, čista roba). Komunikacije niti nema; zbilja ne znam ni s kim je cijele dane ni što radi, a niti me to ne grize.. On prolazi uz majstore, niti ne pita treba li što pomoć, niti ne pita da li ja to sve mogu, jednostavno-kao da se ništa ne događa. Naravno, apsolutno više ne razumijem čovjeka s kojim ''spavam''. Njegovi;daju mu eto punu podršku ma što radio,ma kako se ponašao prema meni, neovisno što i njemu takav život nije lak, a i ne liči ni na što. Pokušavam se nositi s ovom situacijom i skupljam snagu za veću odluku.Nekad je teže, a nekad neopisivo lako, potš se uspijevam izdić iznad toga i nać ipak nešto kvalitetno za sebe i svoj život. I nije ovo kraj svijeta...
  2. Jutro! Svi ste odlični! Meni kao što vidite treba možda više da se pokrenem, ali u suštini samo skupljam hrabrost na odlučni korak. Sve se to prožimlje svakodnevno kroz moj život, brak... Svatko misli da je njemu najteže, a zapravo, ima daleko težih stvari. Moj brak 'funkcionira' na način da on recimo ode svojima cijeli dan,obično se zbog nečeg nafuri, onda nazove,jer je ekipa zvala da se nađemo na piću i ja tako 'glumatam' kao sve je 5,... A dakako da nije. Da bi dogovorio godišnji s ekipom na kojem ja nisam bila preko godine dana, umjesto da odemo sami da se napokon nešto dogovoirmo daleko od svih i svačega... Netko je rekao da je primitivan. Uvjerila sam se u to kroz mnoge situacije. AKo pokušamo nešto pričati, recimo kako je prošao neki sastanak i slično, ne zanima ga, zatim kroz neko vrijeme predbacuje te stvari koje kao da u njemu kipe. Ljudi moji, nisam ni ja ista, promijenilo me sve ovo, koliko bilo teško i sve to baca iz takta, kako da sam prpošna, kako da se samo smijuljim , kesim ,ili što već što on očekuje??? Na kraju krajeva, ne mogu biti ko neke osobe iz društva koje on na jednom simpatizira i meni nameće da budem kao one... Prvo, te osobe su još djevojke, drugo još studiraju i ne rade, ... Ja sam iz te situacije odavna izašla... mene zanima kako si osigurati što bolju budućnost , sadašnjost,... Njemu dođe da se nanovo pokupi, kaže da ga sve guši i da niti ne otiđe sretan,niti se ne vrati, a ja cijelo vrijeme bjesomučno pokušavam odgonetnuti što ga muči i kako pomoći, šutim i pustim ga da si kroji kako mu paše, ali ni to nije dovoljno dobro.Ako počnem pričati (s njegovima) ljuti se da 'pametujem' , a ljudi čisto nemaju neke spoznaje pa sam pokušala pomoći,odluka je ipak njihova... Ah.. Iz dana u dan veliko ništa. Saly, drž' se... hrabra si!
  3. Lidija i monti, svakako uvažavam oba mišljenja. Nikakvu budućnost ne vidim uz njega kao takvog, a zajednička sadašnjost niti ne postoji.Situacija je gotovo čista-treba odvažnosti i krenut s time. Voljela bih samo da on postane toga svjestan i da razborito presječe konce. Iako se on skrio u neku gadnu ljušturi i ko zna zbog čega toliko odvojio od mene, želim sve očistiti da se ne bi poslije vraćao, žalio, tugovao jer on nije bio svjestan toga.Neki i u njegovim godinama još nisu svjesni života i teško se nose s njime, polaze od krivih pretpostavki. Ne znam kako nešto opće sročiti na tu temu koja boli...
  4. D'jutro Laci, hvala na javljanju! Meni je sve bistro , ali uvijek taj - samo... Nije on osoba za dogovoriti se, još prošle godine se dalo s njime, ali sve moje on ne uvažava, blati, izruguje se. S toga,moj stav badave da mu iznesem, jer njemu je rastava naprosto samo pokupiti stvari i otić svojima što je proljetos i napravio , samo iz banalnog razloga (jer nisam na vrijeme došla iz shoppinga a njemu je trebao auto.Kasnila sam 15 minuta!)... U međuvremenu, počeo se 'družiti' sa svojim starim! Izmislio on neki posao kod njih , te su se oba dala u to u ponom grču, te više ništa ne postoji osim toga,... Moj muž je time postao arogantan, drzak,još sebičniji i pokvareniji,jer, boli njega đon za sve kad on ima prečeg posla! Teško je to u opće ovako opisivati i dati pravu sliku situacije. On mene po nekim događajima, smatra kao neku prijetnju, te se postavlja ko da sam uljez. Samo stavr je što sve uspijem rezonirati i smireno mu se približiti. Ne napadam ja i ne pravdam se s njime! Otac mu je dosta priprost, a naprosto ne vjerujem da je pobrao od njega neke užasne stavove kojima se nekad suprostavljao i ismijavao, a sada se i sam ponaša ko bez daske u glavi. Mene iskreno zanima, ako netko u opće čita ovaj forum, da li postoji neka caka da dignem tužbu, isključivo zbog zanemarivanja bračnih dužnosti, nepoštovanja, ili slično...Ne znam kakve kategorije u zakonu postoje...A svjedoke za sve ovo itekako imam.
  5. Poštovani, baka je prije 4 godine postala zaboravna, i imala drugih zdrav.problema, te njeni ukućani traže da iseli jer im smeta, ne žele brinuti o njoj. Kuća je bakino vlasništvo, papiri stoje na nju,ona ju je izgradila, u kući živi snaha s djecom te s novim mužem i njegovim malim djetetom(prvi muž je umro s kojim ima 2 punoljetne djece). Bakina kći dobiva skrbništvo nad bakom koja već duže vrijeme i živi kod nje jer je sada dijagnoza da nije sposobna za samostalan život. Nigdje se ne vidi papirnato da je baka u istinu kod kćeri, da kući zapravo ni ne smije, jer njena obitelj ju ne želi ni na pra dana a da ne govorim koliko ona zahtjeva ić malo u svoju kuću. To nije sporno, no pred par godina ta ista baka im je renovirala veći dio kuće od krovišta pa stolarije... Kakva prava ima ta obitelj obzirom da besramno uživa dobro koje je baka stekla bez ikakve odgovornosti.Da spomenem da odlaze i u njene šume da ruše drva bez pitanja i to tako već godinama... Da li je odvjetnik dobro objasnio da njena kći kao zakonski skrbnik zapravo ima sva prava na sve? Kako bi se mogli reglulirati odnosi da oni ipak u svemu ne uživaju bez odgovornosti? Hvala!
  6. Franco, najprije me nasmijao tvoj komentar, a onda sam se sjetila da je sve moguće. Vrijeme će pokazati, nije pri sebi sigurno. Ti njega kruhom-on tebe kamenom..od prilike tako izgelda. Postao je jadan.Ah...
  7. Furia, javljam se nakon dosta vremena.Čekala sam da se odviju stvari, da se ja još postaviam prema svemu još poniznije no do sada,pa da imam ''materijala'' javiti se...Iako, tema i nije za ovamo, znam. Ali dragi moji, oprostite. Svi smo mi ipak mali, od krvi i mesa. Naime, pokušala sma ga pratiti, pokušala sam se poistovijetiti s njime, ić više do njegovih, sudjelovat u tim POSLOVIMA. Da bih shvatila da ih govoto i nema. Da njegovi nemaju nekih poslova koje ne mogu sami obaviti, već da mu je ostac ,pošto imaju dosta zemlje, voćnjaka, kao prepustio ako želi neka se brine o tome ali ovaj je to prihvatio kao najvažniju stvar, ispustivši to da je u braku i da ima važnijih problema za rješavati, a briga oko voćnjaka može biti sasvim sporedna stvar koju ne osporavam...Znači,podredio je život roditeljskim idealima ili tako nečemu, a zapostavio sebe,mene, nezadovoljni oboje.Jako je frustriran zadnje vrijeme.Osijeća kao da je on to dužan raditi ne bi li im nekako ''nadoknadio'' to što je otišao od njih...Ne znam kako drugačije to sročiti. Pokušavam ga primiriti, pokušavam mu dat do znanja da sam tu da nisam neprijatelj ko što se ponaša prema meni.Ne znam kako više naprije. Htjlea bih pobjeć od svega, ali ako se postavimkao on, kao njegovi koji sve to gledaju i boli ih briga,samo ću odužiti agoniju. Već sam bila spremna ić odvjetniku, sve dogovorila, mala sitnica me ponukala da ipak sačekam, ali bilo je opet uzaludno,lažna uzbuna... Samo želim da me netko vidi, da me se sjeti i da živi sa mnom te da shvati što je brak, općenito zajedništvo..Malo tražim, a ništa ne dobivam. Sad sam rasplela temu i više no što sma htjela. Molim i jedan odgovor;vezano za rastavu; da li ić preko odvjetnika ili samo podnjet zahtjevkod nadležnog suda??? Hvala! I do nekih boljih vremena!!!
  8. Jutro! Hvala na svesrdnoj podršci! Čitam i upijam iskustva! MOram priznati da se s takvim djetinjarijama nisam susretala u životu (mislim kroz prijašnje veze), niti sam mislila da netko toliko djetinjast tu svoju stranu može skrivati toliko dugo godina u sebi. Nekad sam se znala zapitati da nisam preozbiljna, prezrela, a nešto od toga jesam (mislim za njega). Kad bi barem shvatio kako je jednostavno biti s otvorenom i iskrenom osobom ko što sam ja. Iz jednog životnog iskustva shvatila sam da je najvažnije poštivanje, otvorenost, predanost, i što šta drugo-to mi je otvorilo oči još davno, a sada bi to voljela da se i njemu desi. Muči ga ta zatvorenost, ograničenost u razmišljanjima, ma imalo bi se za dodati. A ja ću davati još više od sebe, pa valjda će uvidjeti da moramo drugačije! Ciao!
  9. Odgovor Vidi; hvala na razumijevanju, kao i na svestranoj podršci! Puno mi to znači kad je situacija toliko konfuzna da se ne snalazim u tom košmaru, iako želim najbolje oboma. Iskreno ga volim, svakako da ne želim niti sama brzat s djecom, niti ne pomišljam o tome dok se ne sredimo, a nadam se da hoćemo. S druge strane ako ne ide - bolje srezat u startu, dok još ima nade za drugi početak i zasnivanje obitelji (što mi je važno i što želim kada-tada) makar s nekim drugim. Iskrena sam, ali plaha osoba, iako iz vana djelujem čvršće-uvijek mi to govore i mnogi su se iznenadili na moje žrtvovanje za naš brak. Kolegice koje su u braku kažu da bi ga otkantale odavna. Čak sam ga u trenutku slabosti molila da se postavi u moju situaciju, sam je priznao kako ne radi dobro oboma, te da ne zna što mu je i što želi, ali da sam ja takva da bi me odavna izbrisao. Međutim, toga se više ne sjeti...Pustimo to. Pokušavamo sada da makar odemo skupa u kupnju. Bili smo jučer, evo, mislim da je drugi puta kupio špeceraj, inače, sve je bilo moje,od kućnih računa do kupnje namještaja, itd. Samo da shvati što je zajednički život, za to je potrebno dvoje, pa nije nužno da su u braku. Malo još poštovanja, obzira i sve će krenuti! Nadam se! Hvala ljudima na podršci! Pozdrav!
  10. Teška je to odluka, ali dragi veki, ipak čestitam na odlučnosti. Netko mora otvoriti novu stranicu za dobrobit svih skupa. Definitivno sam za to. Čemu mrcvarit i sebe i partnera, da ne spominjem dijete. Nadam se da će život donjeti još mnošvo lijepih trenutaka, ali i plodova koje ćete ubrati na dobrobit svoju i jednog dana neke druge osobe. Ja sam bez obzira na sve iznesene činjenice za obitelj. Ako nije uspilo prvi puta,možda će (ha,nikad se ne zna),uspjet drugi. Želim Vam svakako sreću ,ali i supruzi...
  11. Pozdrav svima! Da se malo uključim i u ovu temu. Čestitam ako je Veki odlučan u svom naumu, ali ne i ako shvaća da je supruzi teško, a ona se bori, no on i dalje ''rasteže'' situaciju ( a kaže da je svjestan da je kraj). Imam sličnu, ali obrnutu situaciju, gdje druga strana ''oteže'' odnos, dok sam ja uvijek TU, dok čekam i uvijek sam podrška, oslonac, osoba na koju se može u svakom trenutku računati. Podrške s druge strane nemam niti u zajedničkom punjenju friždera, oplemenjivanju doma, odabiru namještaja, kamo li u tome da se moj suprug sjeti sam donjeti kući litru ulja ili kilu kruha, što mislim da je u nešto manje od 2 godine braka svega 2 puta kupio... Veki, meni bi bilo dovoljno da nas dvoje živimo kao muž i žena, da me VIDI, a gdje je sve ostalo... Kad bi barem ON bio toliko savjestan i shvatio koliko mene boli i uništava što ga nema u mom životu, što je (u ovom slučaju) mamin i tatin sin i sve radi za njih. U našem domu je gost, da ne kažem kao podstanar (tako se postavio). Prije braka ništa takvoga nije se dalo naslutiti. Da li je stvar u odskakanju u pogledima na život;jer ja od kad radim nešto stvaram, zapravo, još kao cura sam si opskrbila vlastiti stan (istina u obiteljskoj kući) ali imam sreću da su roditelji razumni te sam se apsolutno odvojila i svatko ima svoj život ko da nismo pod istim krovom. Moj muž ništa u životu nije priskrbio.Neke stvari je kupio novcem koji smo dobili za vjenčanje, ali, to bih i ja znala, dok ja recimo, ništa od tih novaca nisam dobila. Kad smo na toj temi, a već sam prošla dalje no što sam namjeravala,... kad smo došli položiti novac u banku, savjetovali su nas neka sve bude na njegovu računu (dok ja kao ne promjenim prezime) , ali tako je ostalo i kad sam ga promijenila. Dio je sam rekao da se neće dirati, te je dogovor bio da ćemo to čuvati ako nešto hitno zatreba. No lagano je to prisvojio, kupio motor, da dalje ne nabrajam.... potrošio sve na sebe. Oprostila ja i to, a on se branio time što je to kao NJEGOV dio... Da ne kažem da više zarađujem od njega, da se trudim završiti magisterij , te da njega često potičem da upiše neki studij, makar neki tečaj npr. za računala, ali, uzalud, čak smatra da ga time ponižavam...Dragi moji, sve je to više čudno. Pitanje za Veki; vi imate zajedničko dijete (dok mi nemamo) zar se ne bojite povratka u momački život, novih početaka (jer ne vjerujem da želite ostati sami), zar se ne bojite da se i vama tako nešto može desiti? Ne mislim time podcjenjivati, već sama sama u situaciji koja kao da nema budućnost i te stvari me okupiraju. Kao i sama činjenica gdje će me prihvatiti u društvo? Svi prijatelji imaju žene, cure, dečke,ili su pred brakom,... Teško je sve to...
  12. Jutro! Pročitala sam sve poruke. Ionako, sva sam u zbrci. Ne znam kuda krenuti, kamo se okrenuti-u biti, pa cijelo vrijeme stojim na mjestu... Neki dan je njegova mama započela razgovor;na samo...Ha,..Sve žena vidi, zna da to nije život, sve je sama rekla, ali ne mogu oni njemu kao reći neka on ne dolazi ili kud li da ima ŽENU! Pa tko je to,vjerovatno se pitaju... Kaže da vidi da oboje patimo, te da sm ja ''žena za živjeti''. Samo to? Užasno boli to njegovo buđenje, iskakanje iz kreveta i odlazak k njima (pa na cijeli dan), dolazak na večer...Sad smo par dana bili slobodni, isto se događalo.Cijeli tjedan smo doručkovali svega jednom! Jadno. Što trebam objašnjavat da je NORMALNO da skupa jedemo i stvaramo...Što ću ja stvarat za nas, a on za sebe, svoje, u njihovu domu. Bolesno. Nekako sam si dala ''zadatak'', ali MORAM biti JAKA, USTRAJATI...-do kraja godine sve to treba očistiti, srediti pozitivno ili negativno.Ne mogu više ovako. Ne mogu se spremiti i otići kad je on cijele dane odsutan, ne mogu se smijati, veseliti,kada patim i trunem..Ovo nije ništa- a najmanje život. Posjete nas moji prijatelji, generecijski smo tu, međutim zreliji (recimo od njegovih) pa on se ne zna ponašati, on ne zna biti domaćin,on ne zna pokazati da je tu da me vidi. Naprosto kao da je gost. Ali objasniti mu nešto, na dječjim primjerima je nemoguće, ništa ne razumije. Kao da ja imam neke fiks ideje i slično...Ljidi,ja nemam snage ni za što. Dane sam provela čisteć kuću i plačuć...To mi je bio godišnji ove godine. Svake godine sve gore...Pozdrav!
  13. Ma naravno da nije peder! ALi situacija je nezavidna. Ne znam što se događa s njime, ne želi odgovornost ni ništa drugo.Ponaša se ko da je sam na svijetu.Radi što hoće, ide kad i kamo hoće,mene niti ne pita jel imam kakvu želju il jel što treba. Predložio je rastavu par puta. Moram još bit strpljiva, izgurati, pa onda razmišljat i o tome..Ne vodi ovo nikuda.
  14. Dobar dan dragi ljudi! Problemi! Ne znam odakle početi...Da barem ne trebam iznositi ovo sramotu na računalo, ali pucam,pucam,gušim se i ne znam kud i kamo krenuti.Ovako,..poznamo se 6 godina, godinu i pol u braku. Živimo u odvojenom dijelu kuće mojih roditelja.Od kad smo se oženili za njega je upravo to problem, a sada je postalo i kritično.Najprije, smatra da MUŠKARCI moraju živjet kod svojih roditelja, te da ovo ne valja,naprosto se tako i ponaša.Na što naš brak liči,u jutro se ustane, ode svojima, tamo ruča,odmara,što god pomogne. Nekad dođe kući kad ja dođem s posla, nekada ostane do na večer prije no što ide raditi.Ne znam opće što radi cijele dane,ali on ima posla, treba roditeljima pomoć.I to razumijem,ali svaki dan,po cijeli dan!!!Mi život nemamo, frižder tek što radi,nemam kome kuhati,uzet si nešto pod zub i to je to.Nemam za koga stvarati, djecu ne spominje, a kad sam ga sama pitala kaže da će se ionako rastati od mene te ne želi djecu sa mnom...Stan sam sama uredila i namjestila, treba još nekih detalja, ali on kaže da njemu to ne treba te da ne misli dugo ostati tu živjeti. Prije 3 mjeseca jednostavno je strpao robu u torbu i išao svojima. To je trajalo par tjedana, onda je na moje inzistiranje dolazio samo prespavati, tako je i sada.Tražim odgovore,on ih ne daje. Rekla sam da sam tu,d a ga i dalje poštivam i volim,ali da se ovako ne ponaša supružnik.Te da trebamo nas dvoje stati na noge, a njegovi roditelji ne bi smjeli biti u prvom planu(mladi ljudi 50 godina). Sve planira i dogovara s njime, život mu se vrti oko njihova doma. Prije nije bilo tako.Čekam, ali vrijeme prolazi, imam 30 g. Želim čovjeka koji će 'skrbiti' za obitelj,dom, koji želi djecu, a ne koji želi biti vječno dijete. Čekam prilku da porazgovaram pred njegovima o tome,jer nije ok niti s njihove strane da mu sve odobravaju...Očajna sam i jadna, svo vrijeme, volje nemam niti za što. Ne mogu biti hladna kao on, nisam zato ulazila u taj brak.Ali ga niti ne razumijem.Nadam se da ću skupiti snage i sve to još potrpiti makar do Nove godine,jer želim napokon distai, živjeti s drugim problemima , a ne baviti se idiotarijama... Ima li netko slično iskustvo? Pomoć bi svakako dobrodošla!
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija