uzalud

Kao radniku firme u stranom vlasništvu dodijeljene su mi vlastite dionica povezanog društva u inozemstvu, i na taj primitak u naravi trebam sam platiti porez. Zakon o porezu na dohodak određuje da se u tom slučaju plaća 20% + prirez. Prirez u nastavku zanemarujem radi pojednostavljenja. Pravilnik o porezu na dohodak, članak 22. kaže kako se vrijednost primitaka u naravi uvećava za porez na dohodak i prirez. Od računovođa smo dobili upute da je vrijednost dionica potrebno uvećati za porez na dohodak i prirez da bi dobili poreznu osnovicu. Npr. ako je vrijednost dodijeljenih dionica 1000 € to se smatra neto primitkom, pa se stoga porezna osnovica mora računati kao 1250 €, a porez (20% toga) je 250 €. No, po mojem tumačenju, porezna osnovica bi trebala biti 1000 € i porez 200 €. Tumačenje računovođa dovodi do puno nelogičnosti, od koje ovdje ističem tri: Moj neto primitak (vrijednost koja je ostala nakon plaćanja poreza) bi po njihovom tumačenju bio 1000 - 250= 750 €. To je u kontradikciji s pretpostavkom da je moj neto primitak vrijedan 1000 €. Porezna osnovica (po njihovom tumačenju) je kombinacija 1000 € vrijednosti dodijeljenih dionica i 250 € mojih vlastitih sredstava. Porez na dohodak bi se onda obračunao na oba dijela, pa i na mojih 250 € (što bi bilo upravo tih preplaćenih 50 €). No tada bi se porez na dohodak od kapitala primijenio i na uplatu mojih vlastitih sredstava samom sebi, iako ta sredstva nisu podložna oporezivanju. Da je taj porez meni uplatio poslodavac, za isti trošak od 1000 € bi mogao osigurati dionice u vrijednosti od 800 € i sredstva za plaćanje porezne obveze od 200 €. Ispada kako bi za isti trošak poslodavcu porezno opterećenje bilo veće kad ga uplaćuje porezni obveznik (250 €) nego kad porez uplaćuje poslodavac (200 €). Računovođe inzistiraju kako je njihovo tumačenje ispravno. Onda u čemu ja griješim?

Porezna uprava mi je konačno isplatila povrat poreza na dohodak iz 2008., i to tek nakon presude Visokog upravnog suda. Međutim, odbijaju mi isplatiti zatezne kamate od trenutka izdavanja prvog rješenja (u kojem mi niječu pravo na povrat) do trenutka kad su mi stvarno isplatili povrat (ove godine). Kaže da nema pozitivnih propisa koji daju tu mogućnost. Moje mišljenje da postoje, ova dva: - Zakon o obveznim odnosima, članak 29. točka (1) 'Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje pored glavnice i zatezne kamate' - Opći porezni zakon, članak 113. točka (5) 'Povrat preplaćenog poreza i poreza plaćenog bez pravne osnove zajedno s kamatama porezno tijelo dužno je vratiti osobi koja ga je platila'. Zna li itko da li stvarno Porezna uprava treba isplatiti zatezne kamate za neisplaćen povrat poreza?

Nakon godine i pol čekanja, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak pri Ministarstvu financija je konačno riješila moju žalbu na obračunat porez na dohodak za 2008. Tada sam tražio osobni odbitak poreza na temelju kupnje prve nekretnine, na temelju članka 36 stavak 17 Zakona koji je tada vrijedio: Žalba je odbijena. Nažalost, u tri stranice rješenja nema pravnog opravdanja za tu odluku, jedino tvrdnja da se navedeni članak ne odnosi na moj slučaj jer to nije moja prva nekretnina. Naravno, taj stan jest moja prva nekretnina - oni ne osporavaju činjenicu da ja nikad prije nisam bio (su)vlasnik nikakve nekretnine. Umjesto toga, pozivaju se na činjenicu da je osoba koja je kasnije postala mojoj suprugom naslijedila suvlasništvo nad starom kućom, koje je prodala prije našeg vjenčanja. Takvu interpretaciju nisu utemeljili u nikakvom zakonu, pravilniku ili ikakvom drugom dokumentu, samo su to napisali tako. To me ne zadovoljava, jer navedeni članak upravo eksplicitno definira kada se za potrebe te porezne olakšice navedeni stan može smatrati prvom nekretninom. Ako bi se iz nekog razloga prihvatila njihova interpretacija "prve nekretnine", ovaj članak ne bi imao smisla. U njemu je eksplicitno razlučeno koji su uvjeti za poreznog obveznika i za njegovog bračnog druga, i pažljivo formulirano tako da supruzino vlasništvo prije vjenčanja ne bude prepreka, tako da uopće nije sporno koja je bila namjera zakonodavca. Sad je pitanje: kako to da i drugostupanjsko tijelo može donositi rješenja bez zakonske osnove? Štoviše, kako može svjesno donositi odluke protivne zakonu, ili u najmanju ruku tumačiti zakon ekstremno pristrano? Da li je to uobičajno? Budući da nema više mogućnosti žalbe, jedino što mi preostaje je da pokrenem upravni spor. Ukupan iznos koji mi je uskraćen u tri godine kad sam mogao tražiti tu olakšicu je oko 10000 kn. Da li se radi toga isplati ulaziti u upravni spor i koliko je uopće sigurno da će sud presuditi u moju korist?

Uložio sam žalbu prije deset mjeseci. Naravno, još nikakav odgovor nisam dobio. U međuvremenu je Porezna donijela rješenje o porezu na dohodak za 2009. godinu. U njemu su ponovno ignorirali moj zahtjev za osobni odbitak. Ovaj put nisu napisali obrazloženje, točnije napisali su kako je rješenje doneseno na temelju podataka iz prijave, što očito nije (cijela) istina. Namjeravam se ponovno žaliti. Da li netko ima iskustva sa Samostalnom službom za drugostupanjski postupak Ministarstva financija? Da li ću čekati godine za rješenje prve žalbe, pa zatim opet za rješenje druge (a vjerojatno kasnije i treće). Ili je moguće te žalbe nekako ujediniti (problem je sigurno isti) i/ili ubrzati?

Htio bih uložiti žalbu na rješenje Porezne uprave za obračun poreza na dohodak (jer mi nije priznat osobni odbitak, vidi topic) i imam par tehničkih pitanja na koje se nadam da će netko na forumu znati odgovor: Da li priloženi dokumenti moraju biti originali odnosno ovjerene kopije, ili je dovoljno da priložim obične kopije dokumenata, s originalima dostupnim na uvid? U slučaju da se žalbi moraju priložiti originalni dokumenti, da li se oni na kraju drugostupanjskog postupka vraćaju žalitelju? Da li postoji neki službeni rok od ulaganja žalbe u kojem drugostupanjski upravni postupak mora završiti? Koliko on inače traje u praksi? Da li se nakon pozitivnog rješenja žalbe predmet uvijek vraća Poreznoj upravi na ponovno razmatranje, nakon čega oni mogu donijeti novo rješenje opet prema svojem nahođenju, ili drugostupanjsko tjelo nalaže donošenje drugačijeg rješenja? Da li je Porezna uprava dužna po konačnoj isplati povrata poreza isplatiti i zatezne kamate, i u kojem trenutku te kamate počinju teći?

Mislim da možete slobodno priložiti oboje. Osobni odbitak se priznaje do 12000 kuna, ali to ne znači da ne možete prijaviti sve osnovice. To sam ja napravio, samo sam u obračunu osobnog odbitka ukupan zbroj limitira na 12000.

Sjetio sam se još jedne teorije: da kupac kuće nije godinu dana prijavio kupovinu nekretnine Poreznoj upravi, iako je to dužan napraviti u rodu od mjesec dana od zaključenja ugovora. Međutim, kupac je stranac pa je moguće da se to odužilo, i da se Porezna ravna prema tom datumu kao datumu kad je moja supruga prestala biti suvlasnik nekretnine. Međutim, ne mislim da to tumačenje odgovara slovu Zakona.

Imam pitanje vezano uz uvećanje osobnog odbitka u prijavi poreza na dohodak, koji mi nije dozvoljen zbog prethodnog vlasništva stambene nekretnine moje supruge. Kronologija događaja ide ovako: Oko 2000. supruga je nasljedstvom stekla suvlasništvo u staroj obiteljskoj kući. 2006. supruga sklopa kupoprodajni ugovor kojim prodaje udio u toj obiteljskoj kući. Početkom 2007. stupa u bračnu zajednicu sa mnom. U rujnu 2007. sklapam kupoprodajni ugovor za kupnju stana u Zagrebu. U listopadu 2007. obiteljska kuća je preknjižena u zemljišno-knjižnom uredu na novog kupca (do tad je bila vođena u dijelu na moju suprugu). U mojoj poreznoj prijavi za 2008. nije mi priznato uvećanje osobnog odbitka za iznos plaćene kamate po stambenom kreditu za stan u Zagrebu. Nakon pisanog prigovora u kojem sam priložio relevantnu dokumentaciju, dobijam obrazloženje: "Uvidom u informacijski sustav Porezne uprave, podatke o poreznim prijavama, utvrđeno je da bračni drug (...) do trenutka kupnje imala u suvlasništvu stambeni prostor, te da u skladu s člankom 36. stavak 17. Zakona o porezu na dohodak i članak 58. stavak 1. Pravilnika o porezu na dohodak porezni obveznik nema pravo (...) koristiti uvećanje osobnog odbitka za kupnju prvog stambenog prostora." Ovako formulirano obrazloženje nije u skladu s tekstom Zakona i Pravilnika ("imala do trenutka kupnje" nije relevantna kategorija, samo "imala u trenutku kupnje" i "stekla u periodu od vjenčanja do trenutka kupnje"). Međutim, ako zažmirim na to, mogu jedino zaključiti da Porezna uprava smatra da je moja supruga bila suvlasnik stambenog prostora u trenutku moje kupnje prve nekretnine (stana u Zagrebu). Da li je kupoprodajni ugovor koji pokazuje da je supruga prodala svoj udio u nekretnini prije našeg vjenčanja dovoljan da obori ovo rješenje na žalbi (ovaj dokument je priložen prigovoru poreznom referentu, ali očito nije smatran relevantnim)? Da li je stvarno relevantno kada se kupac uknjižio u gruntovnici (na to moja supruga nije bila u mogućnosti utjecati)? Da li je stvarno "informacijski sustav Porezne uprave" jedini referentan u ovom predmetu?