Luminix

zar dijete treba preminuti da bi sestrica naslijedila cipelice i igračkice? bože svašta... lijepo sam rekao da sam nezgrapno sastavio pitanje, nemojte hvatat za svaku riječ! Mislim da se smisao teme razumio i da je vaš cinizam zaista bio suvišan.

Molim na mail HITNU preporuku par eminentnih odvjetnika sa specijalnošću za Obiteljsko pravo, ako je moguće sa kontakt brojem i adresom! Može i neki link. Hvala

Dakle nisam znao kako jednoznačnije postaviti ime teme, a da bude na prvu jasna tematika, pa sam zbrljo ovako nabrzaka. Uglavnom mene zanima slijedeće, obzirom da nisam u zavidnom financijskom stanju zanima me da li imam pravo na nasljeđe iz alimentacijskog doprinosa? Naime iz prvog braka imam dijete kojem redovno doprinosim alimentacijskim iznosom, u drugom braku također imam dijete istog spola, međutim majka prvog djeteta ne omogućava mi da u nasljedstvo dobijem kupljenu robu i poklonjene igračke koje je on već odavno prerasao. Obzirom da je u redovnoj obitelji sasvim normalno da djeca nasljeđuju robu od starijeg brata ili sestre, i da je to unaprijed olakšavajuća okolnost za roditelje koji time racionalnije iznose odjeću djeci, nije mi jasno zašto ne mogu doći to tih stvari obzirom da sam u njima uredno participirao, a u mnogim skupljim primjercima i sudjelovao u cijelosti. Molim savjet.

ma BRAVO!!! i ti još uvijek ne vidiš osnove za dokazivanje?!? pa onda eto neka te u patnji, očaju, financijskim dugovima, shrvanim osjećajima i životnim planovima... pa ako sama još ne shvaćaš da je to nečije kazneno djelo i da je pravosuđe tu da nas štiti od nemorala i neciviliziranih postupaka, a neka te onda takve. Al neće nama društvenih promjena kad su nam žrtve vakva janjad koja sama ne razumije da ima itekako osnove ne trpiti nečiju nepravdu i prevaru, torturu i obijest! Neće nama revolucije na cestama kada je 300.000 otpuštenih, jer uvijek će oni nać alibi u samosažaljenju "pa šta ću tako je trebalo bit", samo pognut glavu i nastavit svoj samoodabrani križni put trpnje. E krivo, nije gospodo "tako trebalo bit", tako vas je država počastila! Takvim zakonima, takvim poslovnim strategijama, takvim interesima, na kraju krajeva - takvom časnošću onih koji vas vode i uređuju vam živote, uzimaju harač, onih koje ste vi birali, a koji vama nisu uzvratili ukazano povjerenja, a vi ih niste našli za shodno svrgnut s trona njihove bahatosti i medijske manipulacije. Jer nitko se nije pobunio, svak se utješio u sebi da "NE VIDI OSNOVE" za dignut svoj glas protiv nepravde. I tako je sve počelo... al počeci su nažalost negdje još davno u povijesti usađeni u ovaj narod i mentalitet, navikao funkcionirat i prosperirat samo pod čvrstom čizmom, tuđom naravno, bez prava i pravice! I nije se puno promjenilo od onda i ondak se pravica gasila na istom mjestu - na Markovom trgu, u fotelji, samo s krunom na glavi. Zašto je i danas tako?! Danas kad imamo demokratsku moć birat svoje vladare, pa i dić svoj glas protiv njih, izać na ulice i pokazat autoritet građanstva. Znate zašto?! Zato jer je u svjesti baš takav stav, kad te partner prevari, financijski osiromaši, prevesla tvoje osjećaje ti nećeš u tom vidit osnove da dokazivanje svoje obeštećenosti! Trpnja je očito mnogima normalna i prihvatljiva i vrlo vjerojatno nema granica ni pragova... Pa di ćeš veće ovce od toga! Al nismo li s takvim usađenim stavovima sami sebi ta ovčja krzna navukli i dalje se povodimo za inertnim stadom?! tu i tamo iskače šačica očito zabludjelih crnih ovaca po cvjetnim trgovima, vješaju svoje ponose po granama da bi zaštitili i prosvjetlili interese stada... al džaba, stado samo glavinja okolo, ne trza ono na crne ofce, draži su njima vukovi da ih ukebaju svojom nedodirljivošću pa i dalje srljaju bezglavo prema šumi, jer tako treba biti i naprosto "nemamo osnove za dokazivanje toga na sudu". Zašto?! Pa vrlo jednostavno - SAMI SMO SI KRIVI! ispričavam se administraciji na OT, ali ponijelo me...

Newbie, da smo na medicinskim stranicama ja bih vjerojatno vrlo učtivo djelovao sa razbacivanjem stručnom terminologijom na latinskom, naravno isto tako vrlo vjerojatno time bio nerazumljiv 99% laika koji svraćaju, gladni savjeta. Za onih 1% ili 1 promil stručnjaka, koji navrnu, meni se stvarno ne bi isplatilo promovirat samo njima shvatljivu terminologiju! Želio sam reći, da cijenim vaše znanje i iskustvo na području koje zastupate, ali da bi ste bili svrsishodni i informativni nama laicima, rječnik bi vam trebao ipak malkice biti prilagođen forumskim zahtjevima većine. Vjerujem da to možete. Gringo, zanima me što su to predstavci, kako se podnose i čemu služe? i eventualno da li postoji negdje neki primjer istoga, špranca ili sl. kako bi se znalo na koji način predstavak treba prezentirat. Ako će me netko na popisanim adresama uopće doživjeti i ako će to pomoći mome djetetu i još ponekom ili barem dati realnu nadu za pomoći, ja sam u stanju pisat im disertacije, a kamo li ne predstavke. Čudi me zašto me odvjetnik već nije uputio na te adrese. Međutim polemika naše rasprave se razvila u smjeru da je uspostavljena loša zakonska klima i da se ozbiljan bračni i obiteljski prekršaj koji dovodi do raspada jedne zajednice ne sankcionira, čak štoviše niti ne razmatra kao pravno temeljni uzrok razvrgnuća bračnog ugovora. Brak je građanski ugovor, ako se ne varam, il sam u krivu?

"Poslije" je nažalost termin koji ne prihvaćam, jer je puno prekasno za našu djecu, ja ne želim da mi dijete odraste sa traumama, zbog ičije inercije, al bojim se da ću na tom putu dokazivanja pravde osjedit do tada. I žao mi je što je tako, što se u vlastitoj zemlji i ovom društvu kao vrlo pošten, osviješten, odgovoran i zreo roditelj osjećam zapravo roditeljem drugog reda! Dobro shvaćam karikiranje, ali treba ipak sačuvati dignitet realne osobe, pa reći da Zakon doista nije ničija sprdačina i da previše ljudi sudjeluje u njemu da bi se ovako osjetljiva tematika samo tako olako dala isprostituirati privatnim interesom vrhuške društva. Uistinu ne možemo tvrditi da je netko sebi i svojoj nemoralnosti prilagodio Obiteljski zakon, ali da ima kardinalnih nepravilnosti i nedorečenosti, e to ima definitivno! Vjerujem da će se Obiteljski zakon mijenjati, to je svakako nužnost, ali se nadam da će se to ipak desiti u što skorije vrijeme, jer društvene okolnosti su se drastično promjenile i to treba što prije popratiti čvrstim zakonskim odredbama ili će nas preplavit nemoral i nepoštenje i nepovratno izgubljene generacije nezaštićene djece odraslih na greškama i propustima tog inertnog sistema!

Drago mi je i ohrabrujuće što ta priča nailazi na solidariziranje i razumijevanje, zgražavanje nad takvim nemoralom, u krugovima nas malih običnih ljudi, ali mi je zabrinjavajuće i neshvatljivo što se nemoral tretira kao dopustiva opcija u institucijama koje brinu o pravdi i moralu društva. Jer sve ono što se ne tretira kao kažnjivo očito je zapravo itekako ponuđeno kao dopustivo... i kako onda i čime iskorijeniti brakolomstvo i spasiti instituciju braka i obiteljstva? Nažalost gosp. Posejdon ovakav "mali" slučaj, samo jedan u nizu, neće imati odjeka! U ovoj državi i važnije teme i veći zločini ne nalaze mjesto pred ogledalom pravde, napominjem - ne PRAVA, nego PRAVDE. Jer pravo je nažalost pravnim rupama i začkuljicama, skupim i sposobnim odvjetnicima plaćenim za nać načina pravnim tumačenjima izokrenut činjenice, do te mjere da od počinitelja napravi žrtvu, postalo u stvari legitimni paravan za kriminal, a ne za ostvarivanje pravednosti i izrastanje u glavni stub morala ovog društva. Potporne institucije pravnoj državi koje bi trebale obavljati savjesno svoj dio posla, poput CZSS-a na području obiteljstva, grcaju u preopterećenosti ali i letargiji državničkog kadra, kojima je bitnije rješit svoje privatne dnevne probleme, kupit sve potrebne namirnice na placu u produženoj pauzi, nego se kvalitetno posvetit problematici stranke. Ionako će postupit po uvriježenom strukovno savjetovanom obrascu da dijete dodijele majci, neće ih pri tom grist savjest od loše odluke, jer imaju alibi statistike i prakse, koji im kaže da će uistinu većinom tako donesenih odluka i bit u pravu. Žalosno je što ih neće brinut dal su SVAKOM djetetu priuštili najbolju soluciju i da li bi s drugim roditeljem dijete uistinu bolje prosperiralo i osjećalo topliju obiteljsku sredinu... bitna je tek statistička većina. Neće ih brinuti niti ako zakoniti skrbitelj sprovodi diktaturu samovolje i samoodlučivanja o svemu vezanom za dijete, neće ih brinut niti ako se potpuno zatiru sve informacije o djetetu - vrtićke, školske, zdravstvene, prehrambene... naprosto još će se iz petnih žila potrudit uvjerit vas da se protiv toga jednostavno ne može, "sitnih" pakosti će uvijek biti, jer di bi oni "jadni" stigli kad bi svima tako uskakali i ispravljali krive Drine. Dapače, još će vas prozvati i tretirati OBOJE krivcima za takvu situaciju što jedan roditelj maltretira drugog, neuključivanjem u roditeljstvo! Zamislite - OBOJE?!? Onda vam na kraju potpuno zatru sve nade, otvarajući ormare svojih polica, spisa i registratora i objašnjavajući da im moje dijete nije jedini slučaj i da su previše vremena već izgubili s nama. I ostajete zgroženi što taj jedini institucionalni stup koji treba zaštiti vaše dijete i njegove interese, tako surovo bježi od svoje odgovornosti. I onda se sjetite opet onog PRELJUBA s početka priče - okosnice svih prouzročenih zala i kako to NIKOME uopće ne ulazi u razmatranje kao segment ljudske nemoralnosti, roditeljske neodgovornosti, ali i obiteljske nezrelosti, nego se dapače upravo toj osobi dodjeljuje dijete na skrb (kao nagradu valjda ili možda zaradi moguće rehabilitacije?). Naprosto ostajete skamenjeni što NE MOŽETE NIŠTA protiv takvog zabludjelog sistema! Nažalost, ne lupetam u prazno, govorim o svom osobno doživljenom primjeru.

potpuno se slažem s ocjenom CZSS-a, isto kao i s opaskom da tema ostane na tragu temi. Dakle ako se pita moje mišljenje ono glasi da bi SVAKAKO preljub trebalo dokazivati i s njime participirati u obeštećenju partnera. Ak sused suseda tuži i traži obeštećenje zbog nanesenih psihičkih boli za pol metra preorane njive uz među, kako onda tumačiti tek ozbiljne psihičke i traumatične posljedice preljuba prema toj smješnoj utuživoj bizarnosti. Naprosto mi je neshvatljivo da nema ni riječi spomena te vrlo egzaktne okolnosti u zakonu, a u stvari se radi o očitoj ilegalnoj bigamiji, koja se s druge strane itekako pravno sankcionira ako se kao takva ozakoni potpisom, dočim "bez potpisa" očito može tako u nedogled. Pa mi u stvari nije jasno da li se zakonskom odrednicom prema nedopustivosti bigamije štiti pravni sustav, od eventualnih nejasnoća, pa da slučajno ne zatilta komp kad treba rješit recimo zakonske sljedbenike, ili je svrha tog djela zakona ipak da zaštiti nukleus bračne zajednice, obiteljstva i potomaka? Ako je pak ovo drugo, onda je preljub definitivno kazneno djelo, dokazivo i utuživo! i po meni, obzirom na naše neegzaktne i dozla boga rastezljive mogućnosti tumačenja zakona, onda je samo stvar odvjetnika koji će to vješto iskonstruirat i pozvat se na načela i smisao egzistiranja zakona o bigamiji. Usput ga neće čak niti grist savjest, jer vjerujem da je po mnogima taj čin kažnjavanja takvog nedjela sasvim moralno i pošteno. Pa vrlo vjerojatno bi tako nešto urodilo i općedruštvenom korisnošću, pa bi tada imali i sasvim drugačiju društvenu klimu - obitelji bi ostajale na okupu, zabludjeli k* doma u gaćama i ljudi bi se svojski trudili zalijevati ono što imaju kod kuće da im samima bude bolje, a ne bi trčali za prvom suknjom na cesti il si davali "oduška" sa sponzorima po hotelima. I cijela društvena zajednica bi beneficirala od toga. A da ne pričamo koliko bi se vratila vjera u moral i poštenje i u sigurnost stupanja u zajednicu zvanu - BRAK, a što je danas nažalost samo paravan vještim manipulatorima za izvuć okoristivost ili uživat u pakostima, potpuno neopterećen krivnje od bilo kakve odgovornosti svoga ponašanja, što je nepojmljivo. U krajnjem slučaju, kazna je razvrgnuće zajednice braka zbog nepomirljivih ralika. Ma daaaaj, smiješno! Pa nije to nikakva kazna počinitelju, njemu je tak svejedno, kazna je to onom nedužnom partneru rogonji i onoj djeci žrtvama takvog neodgovornog ponašanja. Brak nikako nije više negdašnja asocijacija na toplo gnijezdo, mirnu luku, najintimnije bliskosti, bedeme obiteljske zaštitei građenje budućnosti i sreće svojoj djeci. Ja sam prošao vrlo grdu bračnu havariju i doživio najnemilosrdniji oblik partnerske okoristivosti, pa mi je neshvatljivo da zakon na račun toga nije imao što za reći. Naime u vrijeme stupanja u vezu sa mnom moja izabranica nije bila dovoljno zrela i odlučna, a kamo li poštena, pa emotivno zatvorila prvo prethodnu višegodišnju priču sa bivšim ljubavnikom, inače oženjenim starijim čovjekom, nego je dapače čak i u brak ušla sa tom ljubavničkom vezom. Naravno zasljepljen ružičastim naočalama zaljubljenosti i bakćući se idealima obiteljstva, teško sam mogao i pri zdravim očima vidit tu njenu savršeno izrežiranu mimikriju, i ušo sam ko zadnji naivni zec direktno sam na svoj ražanj. Nažalost zakon me ne štiti od nečije očite prevare, pa sam si po svem sudeći sam krivac! kad ti neko uzme 10kn iz džepa on je očigledno kriv, al kad ti neko uzme 200.000kn na račun braka, e on onda nije kriv, jer se takva vrst prevare tretira kao zakonska bračna donacija! STRAŠNO! No uglavnom, svjesna činjenice da se za njega ne može udati, a da sa mnom ima priželjkivani i od okoline očekivani obiteljski status, ona bezrezervno ulazi u taj aranžman, bez imalo grižnje savjesti i morala ali najbitnije od svega i BEZ LJUBAVI i poštovanja, kao stuba i temelja svake bračne zajednice. Naravno mužić joj je na krilima ljubavi ispunio sva zahtjevana očekivanja, ne bi li usrećio svoju dragu, pa i zavirio debelo i izvan rasploživih financijskih okvira nebi li priuštio svadbu na eminentnom mjestu jednog razvikanog hotela, s panoramom na cijeli grad. Jednonoćnu veselicu za pokazivanje statusa njene "veličine" svojoj nemaloj rodbini. I nije samo to, taj isti rogonja mužić joj je naravno priuštio i suvlasništvo u stanu, kupljenom svojim predbračno stečenim sredstvima. Doduše ona je čak izričito na tome inzistirala pod prijetnjom djetetom, a mužić je smatrao da se bračna zajednica ne smije temeljit na nepovjerenju, pa je i tom zahtjevu opet naivno poklonio svoje povjerenje. Dva mjeseca kasnije, jednom slučajnom i sretnom okolnošću, jer ko zna kolko bi još tako trajalo, otkriva se afera vrle moje "dame". Brak je do tad trajao sveukupno nepunih 6 mj., od toga tek nepunih mjesec dana u bračnoj zajednici, u životu sa mnom i djetetom u tom stanu, sve ostalo vrijeme je boravila u svom djevojačkom domu, radi potrebite joj slobode, koja je, do tad svima neshvatljiva, u tom epilogu priče konačno dobila svoj debeli smisao. Danas se vodi parnica oko nekretnine koju bez uložene lipe zahtjeva ni manje ni više nego polovicu. Danas utužuje za naplatu nemale najamnine za moj ostanak i boravak u toj nekretnini. Zamislite bizarnosti i nivo bestijalne okoristivosti i nemoralnosti - bez uložene lipe, bez osnova bračnog zajedništva i trunke sudjelovanja u bračnoj stečevini, ona tretira nekretninu svojom imovinom i ne libi se tražit i najamninu! Pa u kakvom poštenom i moralnom svijetu to ima??? Danas se vodi borba oko moje izopćenosti i izoliranosti od roditeljstva djetetu. Danas trpim njena roditeljska maltretiranja i pakosti, obijesti i inate, u kojima najviše stradava naše dijete. A kako je sve počelo, a kako je sve to režirano? PRELJUBOM! šeretski se nasmijem sam sebi pa kažem da više neznam ni dal je preljub bio sa mnom, il s njim. Ono što boli i vrijeđa, to je što taj segment, taj ključan čin koji je obilježio naš odnos - PRELJUB, u sudskoj praksi nema težinu. Naprosto ne može teretiti njenu neodgovornost, satisficirati taj zločin i nemoral, jer to NE PRIZNAJU! a meni je donio psihički pakao nad paklovima, financijski krah, obiteljski krah, roditeljsku neutješnost, zdravstvene teškoće, nervoze, tlakove, potištenosti, depresije, društvenu izoliranost, nemire i maltretiranja dan danas, povlačenja po sudovima i socijalnim centrima, unazađenje životnog prosperiteta bar 10 godina vraćanjem unazad. I ko će sve to sanirati i nadoknadit? NITKO jer sud to ne zanima! Kvragu i elementarnu nepogodu koja se sruči sama od sebe s neba i koju niko nije skrivio svojom voljom, neki ti zaštitni vrag u državi nadoknadi, al posljedice preljuba, nečijeg namjernog i svjesnog čina i namjere, eto - NITKO! Koliko mi je samo trebalo vremena da se izdignem iz pepela i nađem svoj novi put, steknem novo povjerenje i ponovno usadim vjeru u ljubav i partnerstvo. al nakon svega, to gnjusno kazneno djelo - PRELJUB, eto kažu, NEMA težinu!!! pa procjenite sami....

A kako takav roditelj koji uskraćuje dijete to kazneno odgovara, kada se recimo to isto prijavi CZSS-u i ukaže na majčino ponašanje prema djetetu u zanemarivanju, a oni nehajno samo odmahuju rukom i tvrde da djetetu ništa ne fali, jer na očigled nije ni neuhranjeno, nema ni modrice od kakvog maltretiranja (one u duši se naravno ne računaju), a i nije u nekim dronjcima? Može li i smije uopće to biti stav jedne institucije koja se bavi zaštitom djetetovih "prava"?! Smije li psihologinja tog istog Centra ocu koji je nakon fijaska rastavljene bračne zajednice, skupio kamenčiće s požarišta i ohrabrio se za novu zajednicu, pa u njoj nakon par godina dobio i svoje drugo dijete i koji sad ima podijeljenu odgovornost prema oba djeteta, izreći mrtvo hladno "pa vi se morate odlučiti koje vam je dijete bitnije"!!! JEL TO UISTINU NORMALNO?! Jel se roditelji stvarno odlučuju koje im je dijete bitnije, zar je to moguće uopće? Pročitao sam newbie onaj prethodni post kako se ne kupuje vrijeme djetetu s novcem, ali uistinu nezna pravu istinu i dosege maltretiranja onaj koji ne živi život nas tata! pozz

Sve je lijepo i prilično jasno elaborirano do izjave: "Najveći dio te zadaće redovito dopadne onog roditelja s kojim je dijete bliskije i s kojim provodi više vremena." Nažalost to je mišljenje naprosto usađeno kao etalon vrijednosti, a ono sve više nema temelje u istinitosti i zbog tog stereotipa sam ja osobno kao roditelj i ne svojom krivicom, još k tome izgubio i godine uživanja sa svojim djetetom! Tako da jako dobro znam što govorim. Istina glasi da najvećim dijelom brakorazvodnih parnica dijete dopadne automatizmom majci kao zakonskom skrbniku, iako ne nužno i kvalitetnijem, odgovornijem i predanijem roditelju. Stoga prave zadaće oko djeteta nerijetko dopadaju ipak onog drugog roditelja, koji nažalost ima ispred sebe brojna ograničenja, a najveći u tome što nema taj puni komfor boravka s djetetom, kao onaj roditelj koji uživa čast da dijete boravi uz njega.

o kako licemjerno... a za bigamiju IMA, jel tako?! a nije li preljub u stvari s praktične strane jedno te isto (bigamija), samo što pravno nije ovjenčano potpisom?!? ok ako nije ubojstvo, ali je barem pokušaj ubojstva, a to ima težinu... čudan nam je zakon! newbie, nadam se da "ubojstvo" nećete doslovno shvatit već metaforično u smjeru karikiranja situacije, jednako kao što je to bilo i "prosipanje sjemena" za koje ste se s čudnim tonom ozbiljnosti uhvatili i začudo na tom karikiranom primjeru objašnjavali zakonsku regulativu. ps. ne bih se složio da je brak rizik sam po sebi. to što mi nije niko prislonio pištolj nije nikakvo opravdanje. nije mi niko prislono pištolj ni za štednju u banci ili životno osiguranje, pa očekujem pravnu regulativu zaštite od banke koja će me eventualno prevariti i ne isplatiti mi moj ulog i naravno snošenje njihovih punih kaznenih konsenkvenci za takav čin. brak je dapače nešto još bitno ozbiljnije i dalekosežnije od trivijalne štednje u banci, jer se radi o životnom ulogu i vrlo često nisu u problem raspada uključene traume samo iznevjerenog partnera, već i malih nevinih bića koja ničime ne snose krivnju svog zabludjelog neodgovornog roditelja, a moraju zbog tog otrpiti itekakvu životnu traumu i trajnu posljedicu puknutih emocija! apsolutno se ne slažem s mišljenjem malegarave, da su za raspad zajednice UVIJEK kriva oba partnera! prazna floskula koja možda u vašem slučaju ima osnove i temelja, ali naprosto ne možete samo na račun svog osobnog iskustva takvu ozbiljnu činjenicu i relaciju generalizirati i postavljati svima pod isti obrazac tretiranja i prosuđivanja. osobno mislim da je čak i prilično uvredljivo.

Ali ako je preljub osnovni razlog raskida i raspada zajednice, kojim vi kao partner niste pridnijeli, a jamačno ste otrpjeli time iznimnu štetu i fizičku i materijalnu, a osobito psihičku? Nije mi jasno kako se to ne tretira kao nečasno djelo i makar beneficira nekom okolnosti obeštećenja u pravnom postupku. Kako to i zašto suce nije nimalo briga? Dakle svatko ko želi može bez ikakvog morala ući u bračnu zajednicu, malo odglumit ko fol ljubav, poigrat se osjećajima drugog partnera, napravit dijete i izać iz zajednice kao da ništa nije bilo. A drugog partnera ko šljivi! Njegove emocije, srušene životne planove, iluzije u sretnu obitelj, sveopće nastale traume, pogažena dostojanstva, iznevjerene ideale... baš nikog nije briga? Pa gospodo, kakvo smo mi to društvo onda? Nije li monogamnost osnovni ljudski kodeks? Zar imati još jednog partnera "ta trane" nije bigamija? Zašto je kažnjivo samo kad oženiš dva partnera, a ne kad doslovno rasipaš pažnju, interes, financije, ljubav, pa obilato i sjeme.. na dve, tri, četiri strane? Meni je to ljudski stvarno smiješno i neshvatljivo... ?!

dakle hvala lijepa na odgovoru, ja sam logički došao do jednakog zaključka da je to iskorištavanje službenih ovlasti predstavnika stanara i otkrivanje privatnih podataka stanara koji je sa strane Upravitelja zgrade ipak poslano kao financijski izvještaj u poslovnoj diskreciji, a ne za objavu na oglasnoj ploči. ali zanima me čime se ta tvrdnja može i zakonski potkrijepit? ima li kakav članak o tome kako bi se moglo podastrijeti predstavniku, da takve radnje prestane činiti. forumašu adokipu bih želio dodati da za svako neplaćanje režijskih troškova postoje instrumenti prisilne naplate takvim pojedincima i institucije koje se time bave. Uzimanje "pravde" u svoje ruke može u konačnici biti jednako neproduktivni ali i kažnjiv prekršaj kao i neplaćanje. Stoga stanimo na loptu i funkcionirajmo u skladu sa zakonom, inače bi opet mogli prizvat "zakone" feudalizma, divljeg zapada ili inkvizicije.

Možda se nismo dobro shvatili. Dijete iz drugog braka, naravno živi uz mene u obiteljskoj zajednici, a iz prvog je sa majkom. Ja sam tražio dogovorno od majke skrbništvo za prvo dijete, radi mnogih nepravilnosti koje su se događale, a koje bi mu kod tate bile višestruko kvalitetnije uređene. Majka mu je iskakala iz veze u vezu (oženjeni partneri), dok mu je otac zasnovao novu skladnu obitelj. Zar već to nisu parametri za dobiti skrbništvo? a da ne pričamo o posvećenosti djetetu koje je kod tate imalo svu pažnju i interesnu posvećenost, a majka se odnosila kao da joj je prveliki teret i lanac oko nogu, pa je uglavnom prepušten staroj baki na "prekovremno" čuvanje. Dakle niti ima majku uz sebe, niti može do oca. E sad dijete je gotovo podijeljenog vremena boravka koliko kod mame toliko i kod tate, ja sam otvoreno želio dijete uzeti sebi na skrb, no majka se neshvatljivo tome protivila iako očigledno nije posvećivala vremena djetetu. Nažalost u našem društvu je nemoguće ocu dobiti skrbništvo, ukoliko majka to iz bilo kojeg razloga odbija. Pa čak iako u zadnje dvije godine za svaku djetetovu bolest (doslovno mjesečno bar jednu) je tata taj koji je uzimao bolovanje, a majka se samo vječito izgovarala od te obaveze. U vrijeme nezaposlenosti dijete je čak konstantno boravilo kod tate puna 3 mj., a tata je majci i dalje plaćao alimentaciju. Pa vas stvarno pitam, a što je dijete uopće imalo od te alimenatacije?!? Naravno, ona je ipak majka i zakon joj je kao zakonskom skrbniku namjenio alimentacijsku naknadu. Dakle po svemu sudeći ispada da je dodijelio njoj, a ne djetetu, jer da je djetetu onda bi valjda za taj period ona uplaćivala tamo gdje je dijete na skrbi ili barem moralno bila svjesna da nije u redu da za taj period optereti time roditelja koji ionako mora sve djetetove troškove podnosit sam. E tad se javlja naravno zanimljiva formulacija neprincipjelnosti i gramzivosti, pa se u alimentaciji odjednom ne treba partcipirati ako si majka, nego postupit po pravnoj odredbi koja je odredila da je majka ta koja prima alimentaciju i naravno bez trunke grižnje savjesti ona sebi i pravno namiruje tu "potrebu", ma za šta god joj bila služila. Tako da vam nije sve crno il bijelo. A samo sam bio pitao, obzirom na moj nezavidni trenutni standard, drugo dijete i s druge strane punu posvećenost skrbi prvog djeteta koja je opterećena jednakim troškovima kao i majčina strana (hrana, režije, odjeća, zdrav. njega), pa i vremenom boravka s djetetom, nije li 1200kn za pretškolsko dijete ipak preforsirani iznos? Kako je moguće da netko tko provodi jednako vremena s djetetom i participira jednako u njegovim potrebama, dakle automatski toliko time rasterećuje drugog roditelja, jer mora imati i odjeću i obuću i igračke duple (zbog majčine nerazumnosti i manipulativnosti), bude jednako opterećen kao netko tko jednom mjesečno posjeti dijete i ne čini nikakvo rasterećenje drugom roditelju? Nije li tu zakon ipak vrlo paušalan?

Javljam se povodom donešene presude o visini uzdržavanja. Dakle ukratko brakorazvodni proces je trajao 3 godine. Bračna zajednica je egzistirala svega 4 mj., naime inicirana je začečem djeteta i trudnoćom, a skončana radi saznanja o supruginom preljubu prije i za vrijeme trajanja braka, tako da u stvari bračna zajednica nije niti imala temelje egzistiranja. Od prvog mjeseca razdvojene zajednice plaćam samoinicijativno uzdržavanje djetetu od 800-1000kn, na tekući račun majke, uz plaćanje vanrednih troškova odjeće, obuće, kozmetike, kojih ne čuvam račune, ali ionako mi se ne priznaju na suđenju, nego samo onaj iznos plaćan na račun. Do djetetovih nenavršenih 12mj života zakon ne dopušta podnošenje brakorazvodnog zahtjeva, pa tek nekih godinu i pol po okončanju zajedničkog života podnosimo tužbu za rastavu braka. U međuvremenu, a od trena raskrinkavanja istine o bračnoj nevjeri i svršetka zajedničke zajednice, trpim enormna šikaniranja s majčine strane i konstantne osvete manipulacijama djetetom. Zabranama viđanja, neprenošenjem informacija o djetetu, ne slanjem robice iako sam alimentacijski uredno pridonosio, nepoduzimanja pravodobne zdrav. skrbi za dijete, neodazivanjem na mjeru javljanja u Obiteljsko savjetovalište radi poticanja roditeljske suradnje koju sam tražio i sl... Dvije god. po izlasku iz zajednice, a još za vrijeme tijeka brakorazvoda, zasnivam novu zajednicu i nakon dvije godine postajem otac drugog djeteta, taman pred (nekoliko puta odgođenu) finalnu brakorazvodnu raspravu. U jeku recesijske krize ostajem bez posla i stalnog primanja, te se ne mogu boriti niti za skrbništvo nad djetetom. Prvih par mjeseci plaćam 1000kn alimentacije, međutim nakon toga prisiljen sam spustiti na 500kn (cca slijedećih 8 mjeseci do presude). U vrijeme završne parnice, nezaposlen sam već godinu dana, u međuvremenu otac drugog djeteta i bez obzira na sve to dodjeljuje mi se alimentacija od visokih 1200kn + podmirenje svih zaostataka u razlici + zatezne kamate! U vrijeme zaposlenosti plaća mi je iznosila 4300kn, što mi se i za taj iznos plaće čini kao prevelik iznos određene alimentacije, a kamoli za nezaposlenog i oca još jednog djeteta! Osim toga za vrijeme boravka djeteta kod mene obzirom da smo gotovo vremenski podijeljeni u skrbi (2 dana u tjednu i svaki drugi vikend), ja neminovno moram imati na raspolaganju bar 800-1000kn za dijete, obzirom da kupujem i kompletnu kozmetiku, pelene, odjeću. Sutkinja je ustvrdila da sam jako dobro prošao, moj odvjetnik isto, jer je bivša tražila nebuloze od 3000kn alimentacije i na temelju toga zaostatke od 60.000kn. Međutim meni je to neshvatljivo! PA KAKO to može biti povoljno u ovakvoj situaciji?!? Apsolutno sam nezadovoljan presuđenim, pa me zanima da li i na koji način mogu smanjiti alimentacijski iznos? Presuda je donijeta uz nemogućnost žalbe! Naime bivša me sada ucjenjuje ovrhom, namjerno me želeći uništiti znajući moje financijske (ne)mogućnosti. Ona ima vrlo dobre uvjete siguran državni posao, kvalitetnu plaću i prilično dobar standard. Što se tiče preljuba na osnovu kojeg je došlo do razvrgnuća braka i bračne zajednice i raspada obitelji, što nipošto nije bila moja nakana stupanjem u brak - nikom nije bilo ni na kraj pameti bitno, a kamo li važno za saslušat. Meni nije jasno u kakvoj to državi i društvu živimo, kad se nemoralnost kod nas još i nagrađuje?!