Laci

Vi i suprug stanite zajedno na loptu, objasnite ženi što ide što ne ide. Ali ne vikanjem, dajte joj priliku da argumentima obrazloži svoje postupke. U razgovor po potrebi uključite i ostale sinove, zaključke stavite na papir, potpišite svi zajedno što tko želi i u budućnosti neće biti nesuglasica. Ali bez razgovora i dogovora neće ići. Kako god teško izgledalo. Pozdrav

I ja sam odustao od traženja skrbi nad djecom, jer sam siguran da je ne bih dobio, a imao bih itekako velikih troškova, kako materijalnih tako i vremenskih. Brinem o djeci koliko god mogu, i smatram da je bolje novac koji bih davao odvjetnicima i sudovima, usmjeriti na dobrobit djece. Netraženje skrbništva nikako ne znači da se o djeci ne želi brinuti. Kad bi vaga zakona bila postavljena točno na sredinu, bilo bi to mnogo drugačije. A ovako, nama, rastavljenim očevima, ili budućim rastavljenim očevima, ne preostaje ništa drugo nego nada u pravedniju pravdu. Naše pravosuđe i zakoni su razlog što se odustaje od traženja skrbništva nad djecom. Iako sam svjestan da ima slučajeva u kojima se to doista i ne želi. Sa bilo čije strane.

Ako je već napao prijateljicu, što ga niste iste sekunde prijavili policiji? Na to ste imali potpuno pravo. I jedna takva prijava, bi mu vrlo vjerojatno, oduzela volju za maltretiranjem vas i osoba koje vas okružuju. Poklone ne primajte, poruke ne čitajte, već sve ostavite i ne dirajte. Neka ih nađe tamo gdje ih je i ostavio. Možda prvi takav potez neće dati rezultata, ali nekoliko uzastopnih će to svakako učiniti. Ne mogu vam preporučiti da si nađete nekog novog dečka, ali kao sugestiju bih vam svakako dao. Iako nemojte tražiti novog dečka zbog bivšeg, i obrane od njega. Ako ćete tražiti novog partnera, onda neka to bude iz ljubavi. Pozdrav,

Vjerujte, upravo tako i radim, jer sam došao do spoznaje, još kad sam bio zajedno s njom, da uzvraćanje netrpeljivosti ne vodi nikuda. To je i bio razlog mojeg odlaska. Što se tiče niskih udaraca, ima ih, i zasigurno će ih biti i u budućnosti. Moram reći da me se optužuje među prijateljima, rodbinom i mojim poslovnim partnerima za nebrigu prema djeci, njoj. Ona sebe poistovjećuje sa djecom, i otud razlozi za te klevete, za koje ne bira ni mjesto ni vrijeme ni okruženje. Uvidio sam na žalost, da razgovorom ne mogu postići baš mnogo, i da uvijek pjeva istu pjesmu bez obzira što ja činio ili govorio. Doista ja i vodim dijalog sa djecom, sa starijim sinom ponešto ozbiljnije, sa mlađim sve do određene granice, i ne prelazim ni slučajno u optuživanje nje kao glavnog krivca za sve što se dogodilo. Naučio me život koječemu, ali dobronamjernih i pametnih savjeta kao što je i Vaš, nikad dosta. Ništa ne zamjeram, sve ste ili gotovo sve što ste napisali, ja i provodim u praksi. Ponekad joj i ja začinim život, pa da ne misli da je sve onako kako ona zamišlja, ali, vjerujte, neke pozitivne reakcije i dalje nema i nema. Inače smo bili na prvom ročištu na sudu, i mislim da me tek sad čeka ono pravo. Pozdrav, i hvala.

Pozdrav, netko tko je rekao da se radi o primitivcu sam ja. I što duže i više razmišljam, dolazim do mišljenja da možda i nije baš tako. Da li ste ikada telefonom provjerili da li je kod svojih roditelja? Pa se onda osobno uvjerili da je to tako? Jeste li zamislili da njegovi roditelji stoje iza toga da je on kao kod njih, a zapravo je negdje na nekom drugom mjestu uz neku drugu osobu? Ako je on počesto u svojem "društvu" sa svojom ekipom, što ponekad ne banete iznenada na to druženje, pa da sjednete pored nekog njegovog člana ekipe, pa da ga malo učinite ljubomornim, probajte nešto učiniti i na tom planu, probajte ga tim radnjama provjeriti i uvjeriti se u njegovu ljubav ili ćete konačno zaključiti da se radi o čovjeku koji nije vrijedan Vaše pažnje, ljubavi. Pokušajte sa nečim takvim, biti će mi drago čuti rezultate. Pozdrav,

Ne shvaćam kako prilikom presude nije bilo utvrđeno koliko i kada se dijete može viđati s ocem. To je pitanje koje bi trebalo biti riješeno najprije dogovorom partnera, a ako se utvrdi da dogovor nije postignut, onda se točno određuje koliko i kada se dijete može viđati. Nemojte od djeteta raditi socijalni slučaj, pa da ga vodite u CZSS da se vidi s ocem, zar ne mislite da bi to bilo žalosno? Pokušajte to riješiti dogovorom, a ako ne ide, onda putem suda. Najgore je kada se prepucavate oko toga, a dijete raste u takvim uvjetima ni na nebu ni na zemlji. Moje mišljenje je da je dob djeteta takva da se ne bi trebalo odvajati od majke zbog susreta s ocem. Vjerujte, inat, sa bilo čije strane dolazio, samo nanosi štetu. Vama, bivšem suprugu, a najviše djetetu. Ne dozvolite da Vam prilikom podizanja i odgajanja djeteta netrpeljivost prema suprugu utječe na odgoj djeteta. Jer ono će odrasti, pitati za oca, i ako će za njega slušati samo negativne priče, a uvjeri se u suprotno, gdje ćete se onda Vi naći u toj priči? Zato najprije pokušajte razgovorom i dogovorom postići kompromis. Jer razgovorom, onim konstruktivnim, može se postići najviše. Nemojte računati na odvjetnike, CZSS, oni su samo nužno zlo. Potrudite se, nećete zažaliti. Pozdrav,

Što se tiče informatičke pismenosti ili nepismenosti onda ste mogli svoj tekst napisati u cijelosti malim slovima, sve bi izgledalo tiše. Što se tiče Vašeg priloga raspravi, mislim da ste u pravu, jer zaista, što ako se u "njemu" zaista nešto okrene, pa počne plaćati naknadu za uzdržavanje. A ako ga se osudi i zatvori, kakva korist od njega? Gdje će onda nakon izlaska iz zatvora pronaći posao, kako će se resocijalizirati, to su pitanja o kojima ste po mojem mišljenju dobro procijenili. I stvarno, njega čeka "nagrada" za njegovo plaćanje ili neplaćanje obaveza koje mu je sud odredio. Ali ipak mislim da bi se izbjegle te i takve parnice, država bi trebala biti ta koja tu uskače, jer ipak djeca su budući porezni obveznici, i punioci budžeta. Pa nek onda država ganja neodgovorne (majke ili očeve), jer ona ipak ima djelotvornije i brže instrumente naplate, što u praksi itekako zorno pokazuje. A savjest u roditeljima proradi. Kad-tad. Nekima to izgleda prekasno, nekome ne. Vi ste u svakom slučaju napravili pametan potez. Pozdrav,

Pozdrav, ako će Vam nešto značiti, i ja sam bio u sličnoj situaciji, koju sam iznio u ranijem razdoblju na stranicama ovog foruma. Ono što mogu reći je to da prvo pokušate maknuti se iz te sredine zajedno sa suprugom i sinom. To morate najprije probati. Ja to nisam učinio, jer se sve odvijalo prilično brzo, ali trebao sam, jer bih možda spasio brak i normalno odrastanje djeci. Ako to ne želite ili ne možete, onda se maknite od njih, održavajte intenzivne kontakte s djetetom, ma koliko ono bilo staro. Izbjegavajte nekakve posebne kontakte sa suprugom, jer će svaki vaš pokušaj da nešto sa njom riješite ili dogovorite, pasti u vodu, a nakon toga će se to pokušati prikazati kao maltretiranje nje i djeteta. Odmah u startu znajte, da neki konstruktivan i koristan dijalog neće biti moguće ostvariti. Vi ćete govoriti jedno, trudeći se iz petnih žila da pokažete dobru volju, i kad ćete pomisliti da vas se sluša, biti ćete razočarani. U njenoj glavi se uvijek vrti isti film, pa ćete nakon nekog vremena uvidjeti da mnoge njene već izrečene riječi, ili rečenice se ponavljaju unedogled, pa će vam ubrzo prestati volja za slušanjem nje, jer ona vas i vaše mišljenje i ne čuje, jer njoj je interes izreći samo svoje mišljenje a vaše je zanima najmanje. Od CZSS-a ne očekujte neku posebnu korist, pogotovo ne očekujte da će stati na vašu stranu. Tu nadu morate svesti na najmanju moguću mjeru, i to prihvatiti kao činjenicu. Rađe svoje vrijeme, trud, energiju utrošite na stvaranje što ljepše budućnosti vašeg sina. Radite za njega, štedite za njega, nemojte kupovati neke skupe poklone kao što mnogi očevi to često čine u onoj nemoći koja ih zahvaća prilikom rastave. Time nećete učiniti ništa dobro djetetu, a vi ćete dobivati optužbe da želite dijete "kupiti" poklonima i slične nebuloze. Ali, kad ona nešto kupi, to će biti prikazano kao vlastito odricanje od svojih usta, samo da se djetetu omogući normalan rast i razvoj. Na sve takve i slične situacije budite spremni, ne dozvolite da vas razjedaju, jer ćete na taj način uništavati sebe, a to nikako ne smijete, jer će dijete kad tad zatrebati vas, a do onda živite i radite za njega kao da ste zajedno. Vi imate sreće, ako to smijem tako nazvati, što imate dokaz na papiru o kakvoj se osobi radi, što u mojem slučaju nije tako. I zato mislim da ste u nešto lakšoj situaciji, ali zasigurno vam nije ni lako ni ugodno. Na žalost, morat ćete proživjeti još mnoge incidentne situacije i preko njih proći ne reagirajući, i tu će se testirati vaša snaga da to sve prebrodite. Uvijek u mislima iimajte dijete, i ne dozvolite da vas neka nagla reakcija udalji od njega. Kontrolirajte svoje emocije i izborite se za što više vremena koje će vam biti dozvoljeno za boravak uz dijete. Pozdrav i sretno.

Večer, prema Vašem pisanju, mogu zaključiti samo to da živite s prilično primitivnim čovjekom, i normalno je da Vi ne možete komunicirati na istoj razini.Nemojte se truditi njemu nešto dokazivati ili objašnjavati. Sve će biti uzalud. Nemojte ga tužiti, može Vam se inatiti, i time zagorčavati život. Tražite sporazumni raskid braka i riješite ga se jednom zauvijek. Pozdrav, Laci

Evo još jedan prilog, žalostan, kako nije pravedno da suprug osjeća i plaća posljedice za koje nije ni kriv ni dužan. Moja je preporuka, borite se, ne dajte da vaša curica završi tko zna kako. Žalite se na presude, prijavljujte bivšu CZSS-u, radite sve ono što bi ona zasigurno radila vama da je na vašem mjestu. Budite uvjereni, ona vas ne bi štedjela, pa zato ako imate volje i želje za dobrobiti svojeg djeteta, nemojte odustati. Borite se, i argumentima dokazujte kako vam dijete živi i u kakvim uvjetima. Ali sve na papiru, nemojte se zavaravati usmenim opomenama supruge, ili nečim sličnim. Za sve tražite zapisnik, budite uporni i ima nade. Najvažnije je da želite dobro svojoj kćeri. Probajte i razgovor sa suprugom, i nju pokušajte pridobiti nazad u obitelj, možda i ona to želi, pa ako se pokaje, zašto i to ne probati. Pozdrav, laci

Draga moja, ne oklijevajte niti sekunde. Ostavite ga njegovoj mami, a vi krenite u novi život, i kako god vam se činilo teško i nemoguće, vidjet ćete da nećete požaliti. Jedino za čime ćete požaliti je to što to niste prije napravili. Čekanje vas ne vodi nikuda. Obavite razgovor, posljednji, ozbiljni, odlučujući. Ako ne želi promjenu, vi se okrenite novom životu. Nema vam druge, jer biološki sat nemilosrdno ide naprijed. Pozdrav i podrška za novi život.

Zaista nije mali cilj koji sam postavio pred sebe, a to je dobrobit djece. Drago mi je da imam ovakvu podršku. No kad sam pred neki dan čuo od prijatelja koji je rastavljen dvije godine, kako su ga na sudu tretirali, kakve je procedure morao prolaziti, i na kraju kako su mu odrezali alimentaciju, kako je žena zaštićena, pa to je da čovjek jednostavno poludi. I on sad meni kaže da je on mislio da je njegov križni put bio težak, ali da sad vidi da je moj itekako teži i gori od njegovog. Ja ne bježim od vlastite odgovornosti, ne negiram da ženu treba zaštititi, ali isto tako tražim da i žena kao supruga, kao ravnopravni partner u braku, osjeti istu ili barem sličnu odgovornost za odnos prema bračnom partneru i djeci. Ništa drugo ne tražim i ne želim, pa zar je to previše? A naši sudovi, a oni se drže paragrafa, i to je to. Iako bih često želio tog suca ili sutkinju staviti u moju poziciju, pa da vidimo kako bi onda sudili i presuđivali. Pozdrav, i zaista hvala na podršci.

Da, zaista postoji i ta mogućnost, i to vrlo realna, da dijete koje nije svjesno postojanja svog oca u najranijem dobu svog života ne osjeti privrženost svom biološkom ocu. Čak je s jedne strane dobro i pozitivno za dijete ako se u toj najranijoj fazi razvoja nađe čovjek koji je spreman prihvatiti se u potpunosti uloge oca, ali to mora činiti zaista sa srcem i ljubavlju. A kad dođe trenutak istine, onda treba djetetu reći što i kako je bilo kada je bio ili bila mala. Ja sam u svojoj rodbini imao takav slučaj, i tek kad je trebalo uzeti domovnicu za preseljenje u inozemstvo, tek tada je moj bratić saznao da čovjek uz kojeg je odrastao zapravo i nije njegov biološki otac. Ali taj čovjek je to toliko perfektno i iz ljubavi učinio, da čak ni ja nisam do onda znao da mu on nije pravi otac. Eto, ima i jako jako lijepih priča iz života. Ova kojoj sam bio svjedokom, je zaista jedna od rijetkih i jedna od onih koje traju i danas kao da se ništa nije dogodilo u njihovom životu. A "pravi" otac se nikada nije javio, od samog rođenja pa do danas, kada moj bratić ima četrdeset i nešto. I to je slučaj kada se dotični otac zaista ne treba bojati što će mu sin reći kad naraste. Jer ga sin i ne poznaje i nije ga nikada ni vidio u životu. I moj bratić zaista nema nikakvih dvojbi oko toga tko mu je zaista pravi otac.

Eh, JUICY, mic po mic pa će se naći poveći broj onih koje su supruge maltretirale, a da za to nisu dobile nikakvu prijavu. Eh, da sam ja probao i dirnuti suprugu, dok je ona mene napadala i udarala, završio bih kao registrirani obiteljski nasilnik. Osim toga, radila je to u kući, na poslu, pred svjedocima, pa ipak sam ja taj koji nju napada, a ona se samo brani. Zato nemojmo govoriti o muževima kao onima koji redovito i u pravilu maltretiraju. U mnogo slučajeva tome prethodi kvalitetna verbalna rasprava/da ne budem grublji/, a u tome su žene pravi majstori. A kad fitilj dogori, onda? Što onda? Ja sam imao sreće što nisam reagirao, i što sam jednostavno otvorio vrata i otišao u noć. I nikad se više nisam vratio. I držim dan danas, da nije bilo njezinog dugotrajnog maltretiranja, bio bih zajedno sa obitelji u istom domu. A ovako nisam, i tako će ostati. Ne zna supruga koliko sam noći proveo za volanom tražeći bilokakvo rješenje za povratkom, za boljitkom djece i obitelji, koliko neprospavanih noći nakon svega, pa nakon toga brige za posao da bih mogao brinuti za djecu, zato nemojte govoriti da su muževi baš uvijek krivi za sve. Detalje svojeg slučaja vam ne želim ovim putem prepričavati, ali osjećaji koji su me preplavili prilikom odlaska i nakon toga su sve samo ne sebični, neljudski, nego naprotiv. A žalost i tuga za obitelji, ah, o tome ne bih ni slovca. Ali zato je ona (supruga) jadna, napuštena, siromašna, a ja uživam, itd itd itd. Najpametnije je okrenuti se naprijed, živjeti s nadom da će djeca u meni ipak jednog dana vidjeti oca koji ih bezgranično voli, a da to nije mogao pokazati i dokazati zbog MALTRETIRANJA SUPRUGE.

Pozdrav, iznijet ću svoje viđenje po tom pitanju, a odmah ću reći da je istina da su djeca u toj igri najvažnija. Ali nije nevažno ni to da ako se ide na uništenje jednog ili drugog roditelja sa strane supružnika, kao što ima mnogo slučajeva, onda se isto tako postavlja pitanje poštivanja tog stava da su djeca najvažnija. Jer ako trezveno pogledamo, mnogi bivši supružnici idu na optuživanje, blaćenje druge strane misleći da će nauditi njegovom ugledu, ili položaju u društvu. A to može dovesti i do gubitka posla, gubitka društvenog položaja, a onda se opravdano postavlja pitanje tko će i kako plaćati alimentaciju, pa zatim kako će se tako ponižena osoba uopće usuditi pojaviti u javnosti s djetetom, a da za dobro tog djeteta to ne naškodi. Zato mislim da najprije treba poći od obostranog poštivanja bivšeg partnera, i onda će biti mnogo više šanse za suradnju, za zajednički odgoj djeteta, i taj sklad će se zasigurno osjetiti i na djetetovom odgoju, stabilnosti i kasnijem uspjehu u životu. Zato vas molim, nikako nemojte lamentirati o tome tko je u pravu po pitanju razvoda, odnosno tko je krivac za to. To prepustite vremenu, a orijentirajte se i usmjerite se na odgoj i dobrobit djeteta, jer međusobno optuživanje ne vodi nikuda, a najmanje dobrobiti djeteta. Na kraju ću reći, moralna i zakonska obveza svakog roditelja je da brine za svoje dijete, ali mislim da je vaga našeg zakonodavstva daleko na strani zaštite žena, i tako dugo dok se utezi na vagi pravde ne postave jednako, do tada će pojedine majke dobrano koristiti zakonske okvire koje im nude gotovo pa beskonačnu zaštitu. Nadam se da mislite kao i ja kad kažem da ipak zakon treba gledati i tražiti dobrobit djeteta na način da se ne uništava ili dovodi na rub propasti mušku stranu braka. Ako smo u braku ravnopravni, onda tako mora biti i prilikom rastave. Pozdrav, i pošaljite koje pisamce bivšem suprugu, pa i koju fotografiju djeteta, i na njoj napišite: Tata, evo me, vidi kako rastem bez tebe, a kako bi tek bilo sa tobom, dragi tata. Bit će efekta, probajte. Barem vi sa svoje strane ne dozvolite da se vaš bivši rastane od svojeg djeteta. Vjerujte, dobra volja i upornost su dobar dobar recept. Svako dobro vam želim.