Laci

Vi i suprug stanite zajedno na loptu, objasnite ženi što ide što ne ide. Ali ne vikanjem, dajte joj priliku da argumentima obrazloži svoje postupke. U razgovor po potrebi uključite i ostale sinove, zaključke stavite na papir, potpišite svi zajedno što tko želi i u budućnosti neće biti nesuglasica. Ali bez razgovora i dogovora neće ići. Kako god teško izgledalo. Pozdrav

I ja sam odustao od traženja skrbi nad djecom, jer sam siguran da je ne bih dobio, a imao bih itekako velikih troškova, kako materijalnih tako i vremenskih. Brinem o djeci koliko god mogu, i smatram da je bolje novac koji bih davao odvjetnicima i sudovima, usmjeriti na dobrobit djece. Netraženje skrbništva nikako ne znači da se o djeci ne želi brinuti. Kad bi vaga zakona bila postavljena točno na sredinu, bilo bi to mnogo drugačije. A ovako, nama, rastavljenim očevima, ili budućim rastavljenim očevima, ne preostaje ništa drugo nego nada u pravedniju pravdu. Naše pravosuđe i zakoni su razlog što se odustaje od traženja skrbništva nad djecom. Iako sam svjestan da ima slučajeva u kojima se to doista i ne želi. Sa bilo čije strane.

Ako je već napao prijateljicu, što ga niste iste sekunde prijavili policiji? Na to ste imali potpuno pravo. I jedna takva prijava, bi mu vrlo vjerojatno, oduzela volju za maltretiranjem vas i osoba koje vas okružuju. Poklone ne primajte, poruke ne čitajte, već sve ostavite i ne dirajte. Neka ih nađe tamo gdje ih je i ostavio. Možda prvi takav potez neće dati rezultata, ali nekoliko uzastopnih će to svakako učiniti. Ne mogu vam preporučiti da si nađete nekog novog dečka, ali kao sugestiju bih vam svakako dao. Iako nemojte tražiti novog dečka zbog bivšeg, i obrane od njega. Ako ćete tražiti novog partnera, onda neka to bude iz ljubavi. Pozdrav,

Vjerujte, upravo tako i radim, jer sam došao do spoznaje, još kad sam bio zajedno s njom, da uzvraćanje netrpeljivosti ne vodi nikuda. To je i bio razlog mojeg odlaska. Što se tiče niskih udaraca, ima ih, i zasigurno će ih biti i u budućnosti. Moram reći da me se optužuje među prijateljima, rodbinom i mojim poslovnim partnerima za nebrigu prema djeci, njoj. Ona sebe poistovjećuje sa djecom, i otud razlozi za te klevete, za koje ne bira ni mjesto ni vrijeme ni okruženje. Uvidio sam na žalost, da razgovorom ne mogu postići baš mnogo, i da uvijek pjeva istu pjesmu bez obzira što ja činio ili govorio. Doista ja i vodim dijalog sa djecom, sa starijim sinom ponešto ozbiljnije, sa mlađim sve do određene granice, i ne prelazim ni slučajno u optuživanje nje kao glavnog krivca za sve što se dogodilo. Naučio me život koječemu, ali dobronamjernih i pametnih savjeta kao što je i Vaš, nikad dosta. Ništa ne zamjeram, sve ste ili gotovo sve što ste napisali, ja i provodim u praksi. Ponekad joj i ja začinim život, pa da ne misli da je sve onako kako ona zamišlja, ali, vjerujte, neke pozitivne reakcije i dalje nema i nema. Inače smo bili na prvom ročištu na sudu, i mislim da me tek sad čeka ono pravo. Pozdrav, i hvala.

Pozdrav, netko tko je rekao da se radi o primitivcu sam ja. I što duže i više razmišljam, dolazim do mišljenja da možda i nije baš tako. Da li ste ikada telefonom provjerili da li je kod svojih roditelja? Pa se onda osobno uvjerili da je to tako? Jeste li zamislili da njegovi roditelji stoje iza toga da je on kao kod njih, a zapravo je negdje na nekom drugom mjestu uz neku drugu osobu? Ako je on počesto u svojem "društvu" sa svojom ekipom, što ponekad ne banete iznenada na to druženje, pa da sjednete pored nekog njegovog člana ekipe, pa da ga malo učinite ljubomornim, probajte nešto učiniti i na tom planu, probajte ga tim radnjama provjeriti i uvjeriti se u njegovu ljubav ili ćete konačno zaključiti da se radi o čovjeku koji nije vrijedan Vaše pažnje, ljubavi. Pokušajte sa nečim takvim, biti će mi drago čuti rezultate. Pozdrav,

Ne shvaćam kako prilikom presude nije bilo utvrđeno koliko i kada se dijete može viđati s ocem. To je pitanje koje bi trebalo biti riješeno najprije dogovorom partnera, a ako se utvrdi da dogovor nije postignut, onda se točno određuje koliko i kada se dijete može viđati. Nemojte od djeteta raditi socijalni slučaj, pa da ga vodite u CZSS da se vidi s ocem, zar ne mislite da bi to bilo žalosno? Pokušajte to riješiti dogovorom, a ako ne ide, onda putem suda. Najgore je kada se prepucavate oko toga, a dijete raste u takvim uvjetima ni na nebu ni na zemlji. Moje mišljenje je da je dob djeteta takva da se ne bi trebalo odvajati od majke zbog susreta s ocem. Vjerujte, inat, sa bilo čije strane dolazio, samo nanosi štetu. Vama, bivšem suprugu, a najviše djetetu. Ne dozvolite da Vam prilikom podizanja i odgajanja djeteta netrpeljivost prema suprugu utječe na odgoj djeteta. Jer ono će odrasti, pitati za oca, i ako će za njega slušati samo negativne priče, a uvjeri se u suprotno, gdje ćete se onda Vi naći u toj priči? Zato najprije pokušajte razgovorom i dogovorom postići kompromis. Jer razgovorom, onim konstruktivnim, može se postići najviše. Nemojte računati na odvjetnike, CZSS, oni su samo nužno zlo. Potrudite se, nećete zažaliti. Pozdrav,

Što se tiče informatičke pismenosti ili nepismenosti onda ste mogli svoj tekst napisati u cijelosti malim slovima, sve bi izgledalo tiše. Što se tiče Vašeg priloga raspravi, mislim da ste u pravu, jer zaista, što ako se u "njemu" zaista nešto okrene, pa počne plaćati naknadu za uzdržavanje. A ako ga se osudi i zatvori, kakva korist od njega? Gdje će onda nakon izlaska iz zatvora pronaći posao, kako će se resocijalizirati, to su pitanja o kojima ste po mojem mišljenju dobro procijenili. I stvarno, njega čeka "nagrada" za njegovo plaćanje ili neplaćanje obaveza koje mu je sud odredio. Ali ipak mislim da bi se izbjegle te i takve parnice, država bi trebala biti ta koja tu uskače, jer ipak djeca su budući porezni obveznici, i punioci budžeta. Pa nek onda država ganja neodgovorne (majke ili očeve), jer ona ipak ima djelotvornije i brže instrumente naplate, što u praksi itekako zorno pokazuje. A savjest u roditeljima proradi. Kad-tad. Nekima to izgleda prekasno, nekome ne. Vi ste u svakom slučaju napravili pametan potez. Pozdrav,

Pozdrav, ako će Vam nešto značiti, i ja sam bio u sličnoj situaciji, koju sam iznio u ranijem razdoblju na stranicama ovog foruma. Ono što mogu reći je to da prvo pokušate maknuti se iz te sredine zajedno sa suprugom i sinom. To morate najprije probati. Ja to nisam učinio, jer se sve odvijalo prilično brzo, ali trebao sam, jer bih možda spasio brak i normalno odrastanje djeci. Ako to ne želite ili ne možete, onda se maknite od njih, održavajte intenzivne kontakte s djetetom, ma koliko ono bilo staro. Izbjegavajte nekakve posebne kontakte sa suprugom, jer će svaki vaš pokušaj da nešto sa njom riješite ili dogovorite, pasti u vodu, a nakon toga će se to pokušati prikazati kao maltretiranje nje i djeteta. Odmah u startu znajte, da neki konstruktivan i koristan dijalog neće biti moguće ostvariti. Vi ćete govoriti jedno, trudeći se iz petnih žila da pokažete dobru volju, i kad ćete pomisliti da vas se sluša, biti ćete razočarani. U njenoj glavi se uvijek vrti isti film, pa ćete nakon nekog vremena uvidjeti da mnoge njene već izrečene riječi, ili rečenice se ponavljaju unedogled, pa će vam ubrzo prestati volja za slušanjem nje, jer ona vas i vaše mišljenje i ne čuje, jer njoj je interes izreći samo svoje mišljenje a vaše je zanima najmanje. Od CZSS-a ne očekujte neku posebnu korist, pogotovo ne očekujte da će stati na vašu stranu. Tu nadu morate svesti na najmanju moguću mjeru, i to prihvatiti kao činjenicu. Rađe svoje vrijeme, trud, energiju utrošite na stvaranje što ljepše budućnosti vašeg sina. Radite za njega, štedite za njega, nemojte kupovati neke skupe poklone kao što mnogi očevi to često čine u onoj nemoći koja ih zahvaća prilikom rastave. Time nećete učiniti ništa dobro djetetu, a vi ćete dobivati optužbe da želite dijete "kupiti" poklonima i slične nebuloze. Ali, kad ona nešto kupi, to će biti prikazano kao vlastito odricanje od svojih usta, samo da se djetetu omogući normalan rast i razvoj. Na sve takve i slične situacije budite spremni, ne dozvolite da vas razjedaju, jer ćete na taj način uništavati sebe, a to nikako ne smijete, jer će dijete kad tad zatrebati vas, a do onda živite i radite za njega kao da ste zajedno. Vi imate sreće, ako to smijem tako nazvati, što imate dokaz na papiru o kakvoj se osobi radi, što u mojem slučaju nije tako. I zato mislim da ste u nešto lakšoj situaciji, ali zasigurno vam nije ni lako ni ugodno. Na žalost, morat ćete proživjeti još mnoge incidentne situacije i preko njih proći ne reagirajući, i tu će se testirati vaša snaga da to sve prebrodite. Uvijek u mislima iimajte dijete, i ne dozvolite da vas neka nagla reakcija udalji od njega. Kontrolirajte svoje emocije i izborite se za što više vremena koje će vam biti dozvoljeno za boravak uz dijete. Pozdrav i sretno.

Večer, prema Vašem pisanju, mogu zaključiti samo to da živite s prilično primitivnim čovjekom, i normalno je da Vi ne možete komunicirati na istoj razini.Nemojte se truditi njemu nešto dokazivati ili objašnjavati. Sve će biti uzalud. Nemojte ga tužiti, može Vam se inatiti, i time zagorčavati život. Tražite sporazumni raskid braka i riješite ga se jednom zauvijek. Pozdrav, Laci

Evo još jedan prilog, žalostan, kako nije pravedno da suprug osjeća i plaća posljedice za koje nije ni kriv ni dužan. Moja je preporuka, borite se, ne dajte da vaša curica završi tko zna kako. Žalite se na presude, prijavljujte bivšu CZSS-u, radite sve ono što bi ona zasigurno radila vama da je na vašem mjestu. Budite uvjereni, ona vas ne bi štedjela, pa zato ako imate volje i želje za dobrobiti svojeg djeteta, nemojte odustati. Borite se, i argumentima dokazujte kako vam dijete živi i u kakvim uvjetima. Ali sve na papiru, nemojte se zavaravati usmenim opomenama supruge, ili nečim sličnim. Za sve tražite zapisnik, budite uporni i ima nade. Najvažnije je da želite dobro svojoj kćeri. Probajte i razgovor sa suprugom, i nju pokušajte pridobiti nazad u obitelj, možda i ona to želi, pa ako se pokaje, zašto i to ne probati. Pozdrav, laci

Draga moja, ne oklijevajte niti sekunde. Ostavite ga njegovoj mami, a vi krenite u novi život, i kako god vam se činilo teško i nemoguće, vidjet ćete da nećete požaliti. Jedino za čime ćete požaliti je to što to niste prije napravili. Čekanje vas ne vodi nikuda. Obavite razgovor, posljednji, ozbiljni, odlučujući. Ako ne želi promjenu, vi se okrenite novom životu. Nema vam druge, jer biološki sat nemilosrdno ide naprijed. Pozdrav i podrška za novi život.

Zaista nije mali cilj koji sam postavio pred sebe, a to je dobrobit djece. Drago mi je da imam ovakvu podršku. No kad sam pred neki dan čuo od prijatelja koji je rastavljen dvije godine, kako su ga na sudu tretirali, kakve je procedure morao prolaziti, i na kraju kako su mu odrezali alimentaciju, kako je žena zaštićena, pa to je da čovjek jednostavno poludi. I on sad meni kaže da je on mislio da je njegov križni put bio težak, ali da sad vidi da je moj itekako teži i gori od njegovog. Ja ne bježim od vlastite odgovornosti, ne negiram da ženu treba zaštititi, ali isto tako tražim da i žena kao supruga, kao ravnopravni partner u braku, osjeti istu ili barem sličnu odgovornost za odnos prema bračnom partneru i djeci. Ništa drugo ne tražim i ne želim, pa zar je to previše? A naši sudovi, a oni se drže paragrafa, i to je to. Iako bih često želio tog suca ili sutkinju staviti u moju poziciju, pa da vidimo kako bi onda sudili i presuđivali. Pozdrav, i zaista hvala na podršci.

Da, zaista postoji i ta mogućnost, i to vrlo realna, da dijete koje nije svjesno postojanja svog oca u najranijem dobu svog života ne osjeti privrženost svom biološkom ocu. Čak je s jedne strane dobro i pozitivno za dijete ako se u toj najranijoj fazi razvoja nađe čovjek koji je spreman prihvatiti se u potpunosti uloge oca, ali to mora činiti zaista sa srcem i ljubavlju. A kad dođe trenutak istine, onda treba djetetu reći što i kako je bilo kada je bio ili bila mala. Ja sam u svojoj rodbini imao takav slučaj, i tek kad je trebalo uzeti domovnicu za preseljenje u inozemstvo, tek tada je moj bratić saznao da čovjek uz kojeg je odrastao zapravo i nije njegov biološki otac. Ali taj čovjek je to toliko perfektno i iz ljubavi učinio, da čak ni ja nisam do onda znao da mu on nije pravi otac. Eto, ima i jako jako lijepih priča iz života. Ova kojoj sam bio svjedokom, je zaista jedna od rijetkih i jedna od onih koje traju i danas kao da se ništa nije dogodilo u njihovom životu. A "pravi" otac se nikada nije javio, od samog rođenja pa do danas, kada moj bratić ima četrdeset i nešto. I to je slučaj kada se dotični otac zaista ne treba bojati što će mu sin reći kad naraste. Jer ga sin i ne poznaje i nije ga nikada ni vidio u životu. I moj bratić zaista nema nikakvih dvojbi oko toga tko mu je zaista pravi otac.

Eh, JUICY, mic po mic pa će se naći poveći broj onih koje su supruge maltretirale, a da za to nisu dobile nikakvu prijavu. Eh, da sam ja probao i dirnuti suprugu, dok je ona mene napadala i udarala, završio bih kao registrirani obiteljski nasilnik. Osim toga, radila je to u kući, na poslu, pred svjedocima, pa ipak sam ja taj koji nju napada, a ona se samo brani. Zato nemojmo govoriti o muževima kao onima koji redovito i u pravilu maltretiraju. U mnogo slučajeva tome prethodi kvalitetna verbalna rasprava/da ne budem grublji/, a u tome su žene pravi majstori. A kad fitilj dogori, onda? Što onda? Ja sam imao sreće što nisam reagirao, i što sam jednostavno otvorio vrata i otišao u noć. I nikad se više nisam vratio. I držim dan danas, da nije bilo njezinog dugotrajnog maltretiranja, bio bih zajedno sa obitelji u istom domu. A ovako nisam, i tako će ostati. Ne zna supruga koliko sam noći proveo za volanom tražeći bilokakvo rješenje za povratkom, za boljitkom djece i obitelji, koliko neprospavanih noći nakon svega, pa nakon toga brige za posao da bih mogao brinuti za djecu, zato nemojte govoriti da su muževi baš uvijek krivi za sve. Detalje svojeg slučaja vam ne želim ovim putem prepričavati, ali osjećaji koji su me preplavili prilikom odlaska i nakon toga su sve samo ne sebični, neljudski, nego naprotiv. A žalost i tuga za obitelji, ah, o tome ne bih ni slovca. Ali zato je ona (supruga) jadna, napuštena, siromašna, a ja uživam, itd itd itd. Najpametnije je okrenuti se naprijed, živjeti s nadom da će djeca u meni ipak jednog dana vidjeti oca koji ih bezgranično voli, a da to nije mogao pokazati i dokazati zbog MALTRETIRANJA SUPRUGE.

Pozdrav, iznijet ću svoje viđenje po tom pitanju, a odmah ću reći da je istina da su djeca u toj igri najvažnija. Ali nije nevažno ni to da ako se ide na uništenje jednog ili drugog roditelja sa strane supružnika, kao što ima mnogo slučajeva, onda se isto tako postavlja pitanje poštivanja tog stava da su djeca najvažnija. Jer ako trezveno pogledamo, mnogi bivši supružnici idu na optuživanje, blaćenje druge strane misleći da će nauditi njegovom ugledu, ili položaju u društvu. A to može dovesti i do gubitka posla, gubitka društvenog položaja, a onda se opravdano postavlja pitanje tko će i kako plaćati alimentaciju, pa zatim kako će se tako ponižena osoba uopće usuditi pojaviti u javnosti s djetetom, a da za dobro tog djeteta to ne naškodi. Zato mislim da najprije treba poći od obostranog poštivanja bivšeg partnera, i onda će biti mnogo više šanse za suradnju, za zajednički odgoj djeteta, i taj sklad će se zasigurno osjetiti i na djetetovom odgoju, stabilnosti i kasnijem uspjehu u životu. Zato vas molim, nikako nemojte lamentirati o tome tko je u pravu po pitanju razvoda, odnosno tko je krivac za to. To prepustite vremenu, a orijentirajte se i usmjerite se na odgoj i dobrobit djeteta, jer međusobno optuživanje ne vodi nikuda, a najmanje dobrobiti djeteta. Na kraju ću reći, moralna i zakonska obveza svakog roditelja je da brine za svoje dijete, ali mislim da je vaga našeg zakonodavstva daleko na strani zaštite žena, i tako dugo dok se utezi na vagi pravde ne postave jednako, do tada će pojedine majke dobrano koristiti zakonske okvire koje im nude gotovo pa beskonačnu zaštitu. Nadam se da mislite kao i ja kad kažem da ipak zakon treba gledati i tražiti dobrobit djeteta na način da se ne uništava ili dovodi na rub propasti mušku stranu braka. Ako smo u braku ravnopravni, onda tako mora biti i prilikom rastave. Pozdrav, i pošaljite koje pisamce bivšem suprugu, pa i koju fotografiju djeteta, i na njoj napišite: Tata, evo me, vidi kako rastem bez tebe, a kako bi tek bilo sa tobom, dragi tata. Bit će efekta, probajte. Barem vi sa svoje strane ne dozvolite da se vaš bivši rastane od svojeg djeteta. Vjerujte, dobra volja i upornost su dobar dobar recept. Svako dobro vam želim.

Pozdrav, mislim da bi bilo najpametnije sve lijepo staviti na papir, posjetite odvjetnika, neka mu se /ocu djeteta/ pošalje službeni dopis, isto tako i CZSS-u, i neka se otac očituje o tome da li je željan uzdržavati ili pripomoći kod uzdržavanja djeteta. Ako to nije spreman, neka to potpiše, i na taj način ćete trajno riješiti problem zvan "kajanje kad dijete odraste". Ako je spreman sudjelovati neka sudjeluje, a ako nije, nemojte ga prisiljavati. Kad mu proradi savjest, odnosno grižnja savjesti, bit će mu kasno. A dijete kad odraste, neka zna tko mu je biološki otac, a isto tako neka zna u kakvoj divnoj sredini punoj ljubavi je odrastao. Tako će znati u budućnosti cijeniti svoju poziciju kao oca svoje djece. Molim vas, odgajajte ga pozitivno, bez mržnje prema ocu, to je malo teže u ovom trenu, ali mnogo mnogo efikasnije.Jer otac sigurno ne zna što čini. Žalosno je i to što je odrastao u takvoj sredini koja mu ne zna ili neće skrenuti pažnju na to. Žao mi je i njega i njegovih roditelja, koji se ne znaju radovati svom unuku. Ali to je već njihov problem. Pozdrav i mnogo sreće vama i unuku.

Pozdrav, eto, drago mi je da ti ne može ništa, iako bih rađe da se takvi problemi rješavaju ljudski, dogovorom, jer, ipak nije sve u tom novcu. Toplina ljudskih i roditeljskih osjećaja bi ipak trebala biti na prvom mjestu. Još jednom pozdrav, nadam se da je podrška dobro došla. Svako dobro. Laci

Na žalost svih nas, u našoj državi postoje institucije koje podržavaju rad na crno, rekao bih da to čine jer su nemoćne ili nesposobne tome stati na kraj. Nećete, vjerujte, nikada uspjeti saznati koliko je zaradio vaš bivši na razno raznim gažama. A još manje ćete to saznati od nekih nadležnih institucija. Jedino da idete na gažu, prilikom isplate uzmete svojih /nesretnih/ 30%. Ako sami ne poduzmete konkretne korake, država ih zasigurno neće umjesto Vas. Ili ga uhvatite u radu na crno i odmah pozovite inspekciju. Uglavnom, poduzmite nešto, ali pritom ne zanemarite vrijeme posvećeno djetetu, da ne biste imali više štete nego koristi. Pozdrav, L.

Pozdrav, ono što bih ja napravio je to da bih socijalne radnice/radnike poveo za rukice i pokazao im djecu u odjeći koju koriste kad nisu kod oca i neka vide kome su dodijelile/dodijelili skrbništvo. Nemam ništa protiv da ona sa novim dečkom kupuje aute i slično, ali djeca su na prvom mjestu. Ili, što misle majke? Želio bih čuti i njihov glas. Ima jedan slučaj kako majka fino želi oduzeti mirovinu kćeri koju je ona naslijedila po ocu. Pa tko šiša kćer, jel tako? Majke su obično jako brižne kada to treba pokazati u javnosti ili pred očevima djece, a ipak bi trebalo vidjeti i pozadinu, naravno, bez najave posjeta. Pozdrav, i sretno u novom braku.

Eto još jedan primjer o tome kako majka štiti svoje dijete i želi mu sve najbolje. Mislim da je krajnje vrijeme da se i tome stane na kraj. Imaš moju podršku i vjeruj u to da će pravda ipak stati na tvoju stranu. Moraš ustrajati u naporima i ne odustati. Govorim ti to da bi znala danas sutra kada postaneš majka da nisu očevi uvijek krivi za sve. Želim ti da uspješno i u što kraćem roku završiš faks i da se zahvališ majci na podršci. Sigurno ti silno želi uspjeh, možeš vjerovat. Pozdrav i izdrži. Laci

Najprije Vam zahvaljujem na sadržajnom odgovoru, a onda ću reći da je došlo do novih ekscesa s njezine strane, kad sam bio s djecom na rukometnom turniru na kojem je igrao i naš sin, na kraju turnira je čekala kod auta i napala me verbalno a onda i fizički, pred ljudima, i iako joj je stariji sin upućivao molbe da prestane, ona je sve to zanemarila, to je vidio i trener, roditelji, mislim da je bilo dovoljno ljudi koji su to vidjeli. Osim toga, nekoliko sati nakon tog događaja, okrivila je mene za napad a ona se samo kao branila. To je bilo u subotu navečer, a u ponedjeljak je opet u radionici napravila nered među mojim djelatnicima, galamila i vikala sve i svašta. I opet sam popustio, nisam apsolutno reagirao na način na koji je ona to željela. Pitam se baš kao i Vi, do kada ću to moći trpjeti i izdržati. Bila je u mojoj radionici, govorila kako je pokrenula brakorazvodnu parnicu, a unatoč svemu, i dalje nju zanima gdje sam, s kim sam, i slično. Poslala mi je nekoliko SMS-a, u kojima piše kako se vidi na nebu, kako je njezina duša na nebu, kako joj preostaje još godinu dana života, a s druge strane stvara planove za idućih 15 godina, tvrdeći kako će tek sada ostvariti sve što nije do sada, kako će se dokazati i slično. A ništa drugo nisam od nje ni tražio, nego da se dokaže kad smo još bili zajedno, da krene u posao, polako, uz moju podršku, i da zaradi nešto vanredno, kako bismo došli do mogućnosti da nešto kupimo (stan ili manja kuća). Mislim da traži moju reakciju na njezine provokacije, kako bi imala dokaze o mojem maltretiranju nje kao supruge, čime bi me označila kao obiteljskog nasilnika, iako sam ja upravo izbjegavajući to, i otišao od kuće. No, ovaj tjedan ću svakako otići odvjetniku, i pokrenuti čitavu stvar, jer njezino ponašanje me dovodi do ludila. Hvala još jednom na točnoj analizi i savjetima.

Nešto više od 4 mjeseci ne živim sa obitelji. Otišao sam upravo zbog toga da izbjegnem maltretiranje i nasilje izazvano ponašanjem supruge. Sada ona dolazi u moju firmu, razbija stvari, viče, fizički napada, a ja ne uzvraćam kako ne bi imala argumente za moje maltretiranje. Prijeti na razno razne načine. Prisvaja pola firme, prijeti zaposlenima izbacivanjem na glavačke iz radionice. Prijeti pozivanjem policije ako joj se približim, a ja uredno dolazim po djecu da ih odvezem u školu, na treninge i slično, jer ako ne bih došao, onda bih bio optuživan za nebrigu o djeci. Ali ona dolazi maltretirati mene u firmu, približava mi se, čak malo preblizu, obzirom na modrice koje imam na sebi. Eto, i to je nasilje, ali sa ženskim predznakom. Pokrenuo bih, ako ima tko zainteresirani, kampanju za borbu protiv ženskog nasilja.

Na žalost, nije baš tako idealno kako to izgleda u tekstu. Problemi su bili, i još postoje. Najgore je, barem meni, kada se ti problemi pokušavaju rješavati u krivo vrijeme i na krivom mjestu. Ona uvijek želi razgovor kad sam u poslu, i bilo je dana kada je bilo šezdesetak sms poruka (60),sedamdesetak poziva (70), i to sve u tijeku radnog vremena. Pa sad budi normalan u poslu i oko njega. To je samo jedan dio čitavog problema. A da ne govorim o ostalome. Ne čudim se što čovjek u ova i inače teška vremena izgubi živce, unatoč ogromnoj toleranciji, pokušaju da se stvari vrate u normalu, zato tvrdim, ako ne ide višekratnim lijepim riječima, bolje je mirno otići, manje je maltretiranja i partnera i djece i šire obitelji. Uostalom, zakon i kažnjava obiteljsko nasilje, pa zašto ga onda ne spriječiti na taj način? Ja nisam manijak, divljak po prirodi stvari, ali bračni partner je u stanju od mirnog čovjeka načiniti zvijer. Pa ako nema samokontrole, onda nastaju problemi. Na sreću po mene, djecu, suprugu, u novinama neće pisati o meni kao o obiteljskom nasilniku. Dovoljno je da ulica priča, o tome kako sam promijenio u tih nekoliko mjeseci već desetak ljubavnica, ali pusti selo neka priča, neka se hrane ako nemaju što jesti. Život ide dalje, svojim putem, a na nama je da ga proživimo što kvalitetnije za svoju djecu.

I ja sam u sličnoj situaciji, ali vjerojatno težoj. Ne živim sa suprugom skoro pola godine, imam dvoje djece, zajedno brinemo o njima, (ali odvojeno), imam ženu u koju sam zaljubljen, (i ona ima dvoje djece), ne mislim se više vraćati, ne brine me alimentacija jer financijski dajem više nego bih i morao davati, svjetla točka je to što sada imam vrijeme rezervirano i dogovoreno s klincima, a toga je mnogo više nego prije, jer sam izbjegavao dolaziti doma prije večeri, a ujutro odmah na posao i tako dan za danom. U toku dana sam bio s djecom onako u prolazu (prijevoz do škole, treninga i slično). Sada osim toga posvećujem svaki slobodni trenutak njima, i mislim da ne osjećaju previše moj izostanak od kuće. Pokušao sam na sve moguće načine da se supruga smiri, da prestane bolesna ljubomora, i unatoč silnim upozorenjima, riječima, savjetima, rezultata nije bilo, čak je bilo i međusobnog natezanja pred djecom, jer ona nije znala birati ni vrijeme ni mjesto za diskusiju. Trpio sam, prilično dugo (4 godine), i u meni je jednostavno proradio mehanizam koji je spriječio daljnje maltretiranje sebe, djece, supruge. Mislim da sam napravio najbolje što sam mogao u tom trenutku. S djecom se viđamo svakodnevno, sa suprugom samo preko telefona. Rastava je slijedeće što moram poduzeti. Eto još jedan slučaj, tako sličan a tako različit.

Zanima me precizan odgovor, doo osnovan 3 godine po ulasku u brak, ja sam jedini osnivač i vlasnik kao i odgovorna osoba. Ako bračni partner dobiva pola vlasništva, da li se upisuje i kao suosnivač, tj. da li preuzima na sebe i postojeće obaveze u d..-u?