Možda se nebi trebao mješati iako pomoč uvjek dobro dođe.
upustio sam se u čitanje ljudske nemoči da si pomognu u riješavanju veoma složenog problema ljudske ovisnosti da drugome nameču svoju volju i da izbrišu sve ono što je u čovjeku izvorno i ljudsko ili da smanje fizički opstanak mlađe populacije koja ovisi o promjeni ljudske biti i netreba biti ravnodušan kad se vide ciljevi jer ravnodušnost je znak velike diskrecije mada to u nekim prilikama izgleda svirepo - oni koji ne prihvačaju prošlost nemogu imati budučnost zato što su zaboravili lekcije iz prošlosti a te lekcije nam pokazuju koliko smo samostalni i koliko smo mali- genetski smo nečisti jer mislimo u malim okvirima, osječamo krivnju kad su nam emocije istrošene, hiroviti smo i neorganizirani-proturiječnost nam je osobina i uvijek raspravljamo o nebitnim stvarima jer nismo sposobni nešto mjenjati što bi svima koristilo- kad se nešto odlučuje onda se raspravlja i svaki se postupak propitkuje jer nam nedostaje povjerenje - nedostaje nam sklad - veličina - nedostaje nam zahvalnost - nema kohezije - nestali su svi okviri samopoštovanja - nametnute su granice slobode izražavanja misli i djela - nismo više ambiciozni jer nas niko ne razumije - nekima smetaju promjene jer svaka nova ideja se dočekuje skeptično, možda nam treba mentalne discipline koju razum može prepoznati i na taj način strahu dati sjajan motivator da se ne prepuštamo zanosima.