Polly

Hvala svima na savjetima i podršci. Upravo zato odlučila sam naš problem podijeliti s vama. Nismo više znali je li takvo ponašanje normalno ili nije normalno, dozvoljeno ili nije, ali očigledno je da se velika većina slaže da je njeno ponašanje bolesno. Danas je suprug, i sam na rubu živaca, otišao doktorici. Na žalost, baš nedavno se dogodila promjena da je dugogodišnja doktorica otišla u mirovinu, a došla nova koja je još ne poznaje. Suprug je dobio jaku injekciju Apaurina, a doktorica ga je uputila u Socijalnu skrb. Tamo je našao dvije djelatnice koje su ga s razumijevanjem i strpljivo saslušale te zaključile kako je njeno ponašanje mješavina manipulatora i shizofrenije. Uputile su ga da pri svakom sljedećem ekscesu odmah zove policiju. Oni ne mogu puno napraviti, ali će sastaviti svaki put zapisnik koji ide i k njima. Doći će trenutak kad se neće moći svladavati niti pred drugima (jer za sad ona jako dobro pazi da njeno pravo lice ne izađe iz četiri zida). Osim toga, postoji još jedna činjenica koja mi do sada nije bila poznata. Ona se, naime, prije tridesetak godina lječila jer je čula glasove koji ne postoje. Zanimljivo da kod doktorice nema te dokumentacije koje se suprug sjeća jer je bila vrlo opširna. Vjerojatno ju je uništila kod prijenosa kartona od jedne doktorice do druge prilikom odlaska u mirovinu. Uglavnom, mi smo upozorili nadležne. I oni se slažu s nama da će najgore doći kad shvati da se stvarno selimo. Još treba izdržati neko vrijeme, a najgore vjerojatno tek dolazi. Treba ostati hladne glave i ne dati se isprovocirati. Kako bi zatim moglo doći to vrijeme kad ćemo konačno moći živjeti u miru. Ovih dana je manje više zatišje. Osim što nam ostavlja poruke na vratima tipa "tražio vas je neki muškarac, kaže da je važno", što je totalna nebuloza. Ili jučer, "zvala ju je žena i nije ju mogla dobiti sat vremena." A to zato jer mi njoj isključujemo telefon. Telefon normalno radi! Potrgat će sve žice i kupiti si novi telefon i provesti kabel. Kad joj je suprug rekao da to ne radi jer je telefon povezan s internetom i to je nemoguće prespojiti, počela se derati kako je mi, #OOPS#, želimo istjerati iz kuće i isključujemo joj telefon. I kako ćemo mi biti ti koji će lifrati iz ove kuće, samo da vidimo...

Radi se o osobi koja mora imati kontrolu nad svima. Radi se o osobi koja ne kontaktira sa svojom vlastitom braćom i sestrama jer je za svakog našla nešto loše. Ona nema prijateljica, ona nema rodbine s kojima se druži. Jedina bit njenog života je živjeti s nama i sudjelovati u svemu što se događa u našim životima. Na način da ona zna što je najbolje. Kako smo je počeli snimati? Dijete se igralo, htjelo snimiti duhove... a gle na što smo naišli. Jer ipak nismo mislili da to radi, ipak smo mislili da je naša intima u ove dvije male sobe samo naša. Ali nije! Kakva je to osoba koja vlastito dijete tako maltretira?! Što je on sve proživljavao kad je bio mali? Kako i na koji način za takvu osobu naći razumijevanja? Sve ovo se događa sada, znate zašto? Zato i samo zato jer smo se usudili zatvoriti vrata naše sobe. Jer više nismo "izlog" koji ona može pratiti kad hoće i koliko hoće. Željeli smo urediti potkrovlje, ona bi ostala dolje. Imala bi nas blizu, ako joj ne bude dobro, njegovali bi je, pa nismo monstrumi. Jedan dan se složila s tim. Drugi dan je pričala da će ona sebi to urediti. Treći dan da ona ne da ništa i sve je njeno. Meni nije cilj dokopati se kuće, meni je bitno da živim sa svojom obitelji na način kako nama odgovara. Svi naši prijatelji koji su došli k nama, kasnije su s njene strane bili popljuvani. Ne mogu imati ni psa. Mislim da, nakon 40 godina, moj muž ima pravo na vlastiti mir. Vi ne mislite? Kako vi živite? Kako natjerati nekoga da pije lijekove ako on to ne želi? Silom? Zar mislite da to neće donijeti nove scene? Imamo li mi pravo živjeti sa svojim problemima, a da nam se životi ne vrte isključivo oko nje? Poslat ćemo dopise na Socijalnu skrb i doktoricu. Tražimo stan, odselit ćemo. Ali pitanje što nas sve još čeka do ispunjenja tog koraka.

Hvala Vam na konkretnim savjetima. Upravo sam tražila osobu koja je prošla sličnu situaciju i zna konkretne korake što poduzeti. Nije nasilna prema nama fizički, ali je verbalno. Do sada nismo bili u ovoj situaciji kad smo stvarno odlučili da povratka nema. Nakon što smo našli snimke što radi i što govori kada nas nema kod kuće, ne možemo niti ne želimo vraćati se na početak. Zato ovaj put ne možemo predvidjeti kako će se ponašati dalje, kad situacija i dalje ne bude išla u njenu korist. Ako odlučimo promijeniti brave, radit će nove scene jer se već uhvatila za vrata vičući "to su moja vrata, to su moja vrata!" I nama isključuje telefon. Srećom, postoje mobiteli. Na žalost, moj sin je odavno rasčistio s tim da mu je ona majka. Sam podatak da je mokrio u krevet do 12-te godine govori dovoljno kakve su bile traume koje je prolazio dok je bio dijete. Ona sada prijeti da će ona zvati policiju jer je mi tučemo. Vjerojatno će nastojati izazvati takvu scenu. Sad trenutno je u stanju kad po svaku cijenu želi pokazati koliko je loše (namjerno povraćanje, kaže da krvari i slično-kad je muž htio nazvati Hitnu, rekla je da ne treba - još) Predložiti joj psihijatra mislim da je potpuno nemoguće jer potiče iz konzervativne sredine i to bi smatrala velikom sramotom-osim što bi poricala da je bolesna. Mislm da bi možda bilo dobro pokušati napraviti sastanak s njenim bratom (koji živi nekoliko kuća dalje-i ne iznenađuje ga njeno ponašanje) i možda mojima gdje bi svi zajedno sjeli za stol i pokušali još jednom razgovarati. Velika je mogućnost da tad pokaže svoje prave reakcije i pred njima. Tada se o obratiti Centru za socijalni rad, kako ste savjetovali. Drago mi je da je Vaša mama ozdravila (mogu samo zamisliti kako ste se osjećali), ali što se moje svekrve tiče, to traje od kad moj muž pamti. Tu bi trebalo reći i kako je poginuo njegov otac. Ubila ga je struja prilikom tuširanja, u istoj ovoj kući gdje smo mi sada. Jedino je moj muž, kao dijete od 9 godina, bio s njim u kući. Nakon što je policija obavila uviđaj, svi su se okupili oko njegove mame (jer je ona pala vjerojatno u delirij sličan današnjim), a na njega - na dijete - nitko se nije ni osvrtao. Zatim su svi otišli i ostavili ga potpuno samog u kući. On sam pita se je li to s tatom bio stvarno nesretan slučaj ili je on to napravio s namjerom-jer nije više mogao izdržati psihičko maltretiranje svoje žene. Jer, moj muž pamti da je i za vrijeme njegovog života ona bila ista, ali je tada glavninu te psihološke agresije usmjeravala na supruga. Od stalnih svađa, od toga da se niti jedan - ni najmanji - popravak u kući ne može obaviti bez njenog nadzora i uplitanja jer "ona sve najbolje zna". Tako je bilo tada, tako je danas.

Vaš odgovor je najbliži stvarnoj situaciji. Pročitala sam simptome, ali ne opisuju u potpunosti njeno ponašanje. U svakom slučaju, poremećaj je. Mi smo zvali i Hitnu (neće doći ako im detaljno ne opišemo simptome-ali koje?!) i policiju-oni su došli nakon dvadesetak minuta, porazgovarali s mužem i s njom, rekli joj da neke stvari "ne smije raditi" i preporučili mužu da se udaljimo iz zajedničkog kućanstva. I hoćemo, kad nam materijalna situacija dozvoli, ali zar nije apsurd da jedna osoba uvjetuje i maltretira troje te da smo mi ti koji moramo otići iz kuće koja je polovicom vlasništvo i mog muža. Problem je što ona u svojoj glavi vidi izokrenutu situaciju-ona je vječna patnica koju mi ugnjetavamo i maltretiramo (a ne diramo je uopće!), u stanju je ozlijediti samu sebe da bi nas okrivila. Njeno raspoloženje se u desetak minuta promijeni od totalnog ludila, jadne bolesne bakice, neiscrpne energije-ona je u stanju penjati se na drvo, sama nositi ljestve, okopati vrt i izglancati kuću u sat vremena - do krajnjeg samosažaljenja i kuknjave. Sve u cilju da nama nabije krivnju jer ne reagiramo.

Hvala na odgovoru, ali i za to trebaju financijska sredstva, a to nemamo. Da možemo, vjerujte da bi odavno otišli. Upravo me i zanima stručna pomoć - kome se obratiti? Ne možemo zvati Hitnu jer se ona u međuvremenu već ustane čim čuje da zovemo.

Moj suprug, dijete od 8 godina i ja živimo u zajedničkom kućanstvu sa svekrvom. Svekrva uvijek hoće biti u centru pažnje, inače radi scene. Ako su vrata sobe duže zatvorena, baci se u hodniku i namjerno ozljedi da bi privukla pažnju. Stalno joj je loše, samo da bi mi - odnosno njen sin - bili kod nje. Ne možemo to više trpjeti. Živci nam odlaze, tlak raste jer niti jedan dan ne znamo što će napraviti. Kada smo jednom pozvali Hitnu pomoć, u trenu se pribrala i rekla da joj nije ništa. Od tada dugo nije bilo više takvih padova. Kad sam na poslu, mužu priča kako ništa ne valjam, naziva me krajnje pogrdnim imenima (kurva) i provocira. Kad odemo od kuće, ulazi u naše sobe, priča sama sa sobom i dira naše stvari. Kune nam (meni najviše) sve po spisku. Ne dozvoljava da si uredimo potkrovlje, jer se boji da ću ja onda reći kako je to "moja" kuća. U djetinjstvu je svašta radila mom suprugu. Kad je imao 9 godina umro mu je otac. Nakon toga ga je po noći škropila vodom, a zatim mu govorila da je tata došao s neba, zato što on nije bio dobar. Kad bi donio lošiju ocjenu iz škole, isto se tako bacala na pod. Čim je rekao da će biti dobar (kao dijete osjetio je užasan strah kad mu je radila takve scene), ona se ustala i najnormalnije dalje nastavila ono što je radila. Jednom ga je toliko tukla kišobranom da se kišobran strgao. Govorila mu je da je policija postavila nadzorne kamere po kući da vidi da li je dobar, tako da se on tuširao u mraku, od straha da ga ne vide. Do 12-te godine mokrio je u krevet. Mi sada ne želimo popustiti. Nakon scena uvijek su iste situacije. Dan dva šutnje, zatim ponašanje kao da ništa nije bilo. Zatim po cijele dane u našoj sobi, dok ja ne dođem s posla. Sve poklone koje sam joj ikad poklonila, izbacila je iz sobe na hodnik. Čak je i sireve koje sam joj kupila bacila u smeće. Imamo snimke kako se ponaša kad nas nema - ogromna količina mržnje, kletve. Divljačko lupanje loncima u kuhinji. Otvoreno izjavljuje da će policiji reći da smo je mi tukli. Čak ozljedu koju je dobila na poslu, kaže da će reći da je to zato što je mi tučemo. Kome se obratiti za pomoć, što uraditi? Mene je strah. Pokupila je sve ključeve, ne možemo se zaključati.