videokane

Sličnu situaciju sam i ja imao, ( ex je dobila djecu na zajednički život) kupio sam mobitel starijoj(9god) kčeri baš da izbjegnem stalnu opstrukciju kontakata telefonom s djecom, ali ni to nije pomagalo, preko tjedna bih još i ponekad dobio djete ali preko vikenda kada nisu sa mnom ili preko praznika nikako. I pokušao sam preko centra, pa čak i da se na sudu odredi vrijeme tel. kontakata, ali je i presuda bila mrtvo slovo na papiru. Trajalo je par godina. Onda sam "kaubojski" počeo nazivati sve rodbinski ili prijateljski povezane s ex (mamu, brata pa čak i njenog novog partnera) i ljubazno bih zamolio da mi omoguče da se čujem s djecom ili da je upitaju zašto ne dozvoljava kontakt. I tako svaki puta kad ne bih po par dana mogao čuti djecu. Tek je takva vrsta pritiska dala neke rezultate. Naravno da takvim postupkom riskirate i moguću tužbu za uznemiravanje, zato samo pristojno i kulturno, kad vam se netko ne javi , nazovite slijedećeg, nemjte zvati po sto puta istog.

Imao sam sličan slučaj, jedno 4 godine ex nije davala nikakvu odjeću i obuću za djecu osim one koju su nosila na sebi ( a koja je često bila neadekvatna vremenskim prilikama) Nažalost nekog zakonskog slova po tom pitanju nema.Barem ja nisam naišao na takvo kada sam pokušavao riješiti problem. Možete pokušati podnijeti prigovor na postupke u CZSS. Kada sam ja govorio o tome u Czss rekli su da to nije u redu i da mama mora dati djeci odjeću ali na tom je ostalo i ništa se nije promijenilo. Eventualno možete u Czss tražiti nadzor, koji bi evidentirao da djete nema odjeću sa sobom. Ili probati sklopiti nekakav sporazum(u Czss) koji bi regulirao koliko odjeće i obuće djete treba donjeti sa sobom, potpis i u zapisnik, pa je to već nešto, ako se i dalje ne poštuje, opet prigovor u Czss, budite im dosadni Pokušati riješiti problem preko suda neznam dali bi išlo, barem po riječima mog advokata, jel nema nigdje normirano koliko odjeće djete treba imati sa sobom, ali postoji i ta opcija. I naravno čuvati sve račune za kupljenu odjeću i obuću, mada se takve stvari računaju kao "poklon" djetetu možda ipak na sudu zatrebaju. Možda da jedan mjesec smanjite alimentaciju za iznos kupljenih stvari(ako nije u pitanju zabrana na plaću)

Obračam vam se ovdje jer sam se našao u nezavidnoj psihološko - socijalnoj situaciji i zapravo neznam gdje da se obratim. Razveden sam oko dvije godine, imamo dvoje djece koja su dodjeljena na skrb majci i za koje uredno plačam alimentaciju. Nakon rastave saznao za neka djelovanja bivše koja su me dovela u sumnju da sam otac mlađeg djeteta. Neovisnom DNA analizom te su moje sumnje i potvrđene. Dijete je staro 4 god. Znači što se tiče osporavanja očinstva, iako se neovisna analiza ne priznaje na sudu, ne bi trebalo biti problema jer sam spreman podvrgnuti se i službenoj DNK analizi. Moj problem je što to dijete volim, ono me smatra ocem i imam dobar odnos sa njim i nakon mog saznanja ništa se u mom odnosu nije promijenilo. Bojim se da bih nakon odluke suda izgubio pravo da ga i dalje viđam i da bi dijete bilo jako povrijeđeno. Sa druge strane ne želim da netko drugi može izbjegavati svoju obavezu. Zapravo sumnjam da je taj "drugi" sadašnji vanbračni partner bivše supruge. Sa bivšom suprugom uopće ne komuniciram i neznam kako se on ponaša prama djeci. Ali ne želim i dalje plačati alimentaciju silom zakona, želim se i dalje brinuti za to dijete ali zato što ga volim a ne zato što me netko na to prisiljava zbog moje naivnosti. O rezultatima Dnk analize nisam još sa nikim razgovarao i držim to saznanje za sebe.Što ćiniti a da i dalje mogu tom djetetu biti barem emocionalni ako ne već biološki otac? Na suradnju majke i barem ljudski dogovor za daljnje viđenje djeteta ne računam pošto su nam odnosi na apsolutnoj nuli i sadašnja viđenja djece su otežana te nam je zbog toga uveden nadzor Czss.