Kao naknadu za ekspropriirane nekretnine roditelji su 1977-79 godine od države dobili novac i nenasljedno stanarsko pravo na jedan zamjenski stan u Zg. U međuvremenu, prije samog useljenja i reguliranja stanarskog statusa, roditelji su kupili garažu i drugu nekretninu na području Zg koju je otac uknjižio na sebe.
Kod reguliranja stanarskog statusa, upisan sam kao nositelj stanarskog prava (temeljni razlog za ustup stanarskog prava meni je taj što je na oca glasila novokupljena nekretnina). Istovremeno brat se upisao kao član domaćinstva kod bake i djeda koji su stan također dobili u spomenutoj eksproprijaciji kako bi stanarsko pravo po ostalo na njemu nakon smrti bake i djeda.
Navedeni stan sam 1993. godine otkupio po Zakonu o otkupu stanova sa stanarskim pravom. Isto je učinio i brat s bakinim stanom. U obadva slučaja otkupa nije bilo osporavanja ni od koga. Nakon smrti bake 2001. godine ostavinska rasprava nije bila, jer baka nije više imala u vlasništvu nikakvu nekretninu i to nitko od nasljednika nije osporavao.
Pitanje:
1. slijedom navedenog, ulazi li i pod kojim kondicijama moj stan u ostavinu nakon smrti oca (nije ulazio u ostavinu po smrti majke, koja je umrla 1999. godine)?
2. ima li zakonske osnove, da po smrti oca (koji po smrti svoje majke nije ništa potraživao, ali se pismeno nije ni odrekao), ja kao njegov nasljednik potražujem išta na stan koji je brat otkupio uz bakinu suglasnost?