boba7

Poštovani, da li status hrvi osobi koja je zaposlena stalno utječe na dohodak. Dakle, osoba nije u mirovini nego radi. Hvala

Ako neki današnji vlasnici ne žele potpisati tabularnu, mogu li ipak nešto učiniti? Znači da to što sam (očito jedini u ovoj zemlji) sve uredno platio, dobio pravomoćne dozvole i sl. sada ne mora puno značiti ako me neki novi pohlepni vlasnik blokira?

Hvala na odgovoru. Da li danas mogu provesti te ugovore stare dvadeset godina a na osnovu kojih sam dobio građevinsku (što je i u njoj pojedinačno nabrojano) ili se mora baš ići sve ponovno sa novim vlasnicima. Mislim, ti novi vlasnici su bili svjesni da je zajednički dio prodan meni otprije.

1994. ishodujem pravomoćnu građevinsku dozvolu za adaptaciju tavana u stan u zgradi sa 14 vlasnika. Od svakog vlasnika kupujem dio i ovjeravam ugovor u kojem je i tabularna izjava. Svi ti ugovori nabrojani su u građevinskoj kao osnova za vlasničke odnose, a i ugovor o financiranju sa Gradom nosi naslov; gradnja na vlastitom zemljištu. Nisam zatražio uporabnu iako je stan izgrađen točno prema građevinskoj a zbog spora sa izvođačem, tj. nisam mogao godinama od njega dobiti potrebnu papirologiju. Kako se sada krenulo u povezivanje vlasničkih ugovora za sve zgrade, pozvan sam na sud kako bi donio dokaze o vlasništvu. Sud traži i ugovore sa nekadašnjim stanarima, tadašnjim vlasnicima ali i ovjerene izjave novih vlasnika? Zatražio sam odmah i uporabnu dozvolu u nadi da ću tako nešto postići ali i oni traže neki dokaz vlasništva, kako sam shvatio neku poveznicu starih vlasnika sa novima, jer je prošlo puno vremena? Zašto građevinska dozvola nije dovoljna za vlasničke odnose kada iz nje proizlazi da gradim na vlastitom vlasništvu koje sam dobio ugovorima sa nabrojenim dotadašnjim vlasnicima? Zašto moram čuvati originale ugovora više od dvadeset godina?

Ispričavam se zbog kašnjenja, bio sam na putu. Hvala na odgovoru. Kao vlasnici registrirano je nas desetak, a još neki i nisu uknjižili svoje dijelove dobijene ostavinama u zadnjih 10 godina. Ne znam gdje provjeriti tko je posjednik, u objektu sama živi jedna osoba više desetljeća, a ona je kao vlasnik registrirana u najmanjem dijelu. Ako krenem otkupljivati od ostalih suvlasnika npr., i uspijem otkupiti dio a dio ne, postoji li nekakav postotak vlasništva nakon kojeg mogu adaptirati objekt ili prisilno otkupiti od drugih? Znam za onih 9/10, ali da li se može bilo što učiniti i sa manjim omjerom?

Radi se o o urušenom prizemnom objektu cca 30m površine, starom 80 godina. Nalazi se u povijesnoj jezgri velikog primorskog grada. Rješenjem o naslijeđivanju iz 2001. dobijam 1/8 idealnog dijela, ima još desetak drugih vlasnika. Sud još to nije uknjižio meni, dok nekima jest. Objekt deseteljećima nitko ne obilazi i stvarno se urušio. Sada sam dobio ponudu za posao u tom gradu i mislim kako da jeftino dobijem tu ruševinu i sagradim prizemlje i kat što bi mi riješilo stambeno pitanje. Dogovor sa većinom rodbine/suvlasnika ne dolazi u obzir po iskustvu sa stvarima od prije. Da li je moguće ići sa razvrgnućem suvlasništva i prodajom ali kako da ja budem kupac i to za jeftino (jer je stvarno bezvrijedno u ovom stanju). Bojim se da nekom drugom od rodbine ne dam ideju pa da se stvar zakomplicira. Da li mogu iskazati prema sudu da baš ja jedini želim riješiti da objekt ne predstavlja opasnost za ljude i da molim da baš meni dozvoli da otkupim od drugih suvlasnika? Bio bih zahvalan na odgovoru jer se radi o rješavanju stambenog pitanja. Unaprijed hvala.

U zgradi na moru dvoje nas je suvlasnika. ispočetka smo bili vlasnici svaki u 1/2 dijela a onda sam ja postao većinski temeljem darovnog ugovora kojim sam dobio još jedan manji dio od drugog suvlasnika (kompenzacija za ulaganja i sl.). Molba za uknjižbu toga dijela riješila se tek sada, nakon 10 godina i suvlasnik je, primivši obavijest, odmah ustao sa tužbom kojom traži povrat darovanog te smo sada na sudu. Svih tih deset godina suvlasnik je bio nemoguć stanar, nije plaćao vodu, stubišnu rasvjetu, onemogućavao je bilo kakve radove tako da je kuća pred raspadom. Sada ugovara električara da njemu posebno provede stubišnu rasvjetu jer je zajedničku, a koju nikada nije plaćao, uništio. Meni se čini da do rješenja suda i plaćanja svih dugovanja za zajedničke troškove taj ne bi, bar u zajedničkim dijelovima zgrade, mogao bilo što raditi na svoju ruku. Kako ga zaustaviti, da li prijaviti električara policiji (sigurno je fuš majstor)... Nemamo ni predstavnika stanara jer nas suvlasnik blokira i u tome.

Hvala na pojašnjenju. Osnova za kaznenu prijavu ne bi bila samo ta situacija sa prevarom u zemljišnim knjigama nego ovjereni sporazum kojim se strane obavezuju da nekretninu neće prodati ili bilo kako opteretiti dok se ista fizički ne podijeli. Kada su iskoristili krivo uknjiženo stanje da su jedini vlasnici oni su znali da su potpisali i ovjerili taj sporazum i da to što čine znači da prodaju tuđe vlasništvo. Imam osjećaj da su imali i vezu u zemljišniku jer je kao adresa vlasnika pod njihovim imenom navedena adresa njihovog odvjetnika iz Zagreba a oni su prijavljeni u sasvim drugom gradu. Razlog zašto bih išao na kaznenu je da izbjegnem troškove i osobito loše odvjetnike sa kojima imam, na žalost, puno iskustva. U kaznenom postupku se pojavljujem kao oštečenik a netko drugi vodi spor, ili se varam?

Hvala na brzom i iscrpnom odgovoru. Jasno da sve upućuje na građansku parnicu. Ali ipak: Ja sam u posjedu nekretnine od 1989. godine, rodbina je tu nekretninu dobila darovnim ugovorom 1996. 2001. daruju meni trećinu nekretnine i još ovjeravamo sporazum gdje se obavezujemo da nećemo prodati, opteretiti ili bilo što raditi sa nekretninom dok se fizički ne razgraničimo, podijelimo. Ja ne uknjižavam tu trećinu iz svojih razloga. 2010. rodbina provaljuje u posjed jer sam ja prestao plaćati račune ne bi li ih tako potaknuo da se napokon podijelimo. Dolazi policija, nema remećenja mira ali rodbina pokazuje izvadak iz zemljišnih knjiga gdje je ona jedini vlasnik. Ja sutradan idem ipak uknjižit svoju trećinu i ustanovim da je uknjižena treća osoba kao vlasnik i to već neko vrijeme, a na cjelinu stana i to kao garancija za nekakav, očito izmišljeni, dug od 40 000e. Element prevare u svemu je što rodbina zna da sam ja vlasnik trećine, ima ovjeren sporazum da nećemo prodati ili opteretiti nekretninu dok se ne podijelimo a ipak to čine prevarivši me za oko 200 000 kn po trenutnoj cijeni mojeg dijela. Da stvar bude apsurdnija trenutno komuniciramo pismeno oko mogućeg rješenja (npr. isplate mojeg dijela) gdje se oni prave kao da je stanje regularno otprije, kao da se čak internetom ne može doznati pravo stanje.

Da li je kazneno djelo prevare koje se progoni po službenoj dužnosti slijedeći slučaj: Stan u Zagrebu bez mojeg znanja prodan je trećoj osobi iako sam ja vlasnik trećine. Nisam uknjižen kao vlasnik ali imam sve papire, darovne ugovore čal iovjeren sporazum sa drugim suvlasnicia kako ne smijemo dirati tu nekretninu bez zajedničkog dogovora. Dakle, oni koji su uknjiženi znali su da nisu jedini vlasnici i znali su da sam kokretno vlasnik ja. Mogu li ovo prijaviti državnom odvjetništvu i kako se to radi? Hvala.

Evo još jednog primjera hrvatske pravne svakodnevnice. Slučaj je istinit i moj prijatelj ne može naći suvisli pravac djelovanja, pa molim za savjet. Nekretninu brat1 bratu2 iza leđa otima darovnim ugovorom od oca. Brat2 je u tom trenutku u posjedu nekretnine oko 10 godina, a osobno je uložio svoj rad da se ta nekretnina stekne iako je upisana na oca. Radi se o jedinoj očevoj imovini, osim nekih manjih dijelova drugih nekretnina. Ta nekretnina je i bračna stečevina majke iako je glasila na oca. Majka pokušava pomiriti braću što naravno brat1 iskorištava. Brat2 ne poduzima nikakve radnje u nadi da će se situacija razrješiti unutar obitelji. Otac umire i na ostavinskoj raspravi ni brat2 ni majka ne traže nužni ili bilo kakav dio te nekretnine, dobijaju idealne dijelove očeve ostavine u drugim nekretninama (zanemarivo). Dogovor je da brat1 bratu2 da četvrtinu sporne nekretnine i tako riješi situaciju. To taj i čini (nakon još dvije godine natezanja) darujući majci četvrtinu a ova odmah bratu2 (tj. svojem drugom sinu). Braća ovjeravaju i sporazum u kojem se traži da se brat2 odrekne svih ulaganja a da se nekretnina neće ničim opteretiti dok se ne podijeli na dva dijela (četvrtina i tri četvrtine). Brat2 zbog svojih razloga nije uknjižio taj darovni ugovor. Brat1 se oko 6 godina uopće ne javlja. Brat2 je i dalje u posjedu nekretnine, plaća račune i sl. ali više tu ne živi. Brat1 odjednom počinje slati pisma kojima nesuvislo traži rješenja u smislu da će isplatiti četvrtinu bratu2 ali ne nudi cifru ili objašnjenje zašto nema fizičke diobe kako je ovjereno u sporazumu. Onda se opet ne javlja i sl. Odjednom, brat1 dolazi bez najave, provaljuje u nekretninu i mijenja brave. Brat2 odmah ulazi u svoj posjed, čak i bez provale jer je brava bila nezaključana. Brat1 zove policiju ali koja ne radi uviđaj jer ocjenjuje da nema remećenja javnog reda i mira, čak potiču braću da sjednu i dogovore se. Brat1 obećava dogovor i da će se javiti, čak daje bratu2 ključ od brave koju je postavio. Opet se više ne javlja, i brat2 angažira odvjetnika da sada napokon uknjiži svoju četvrtinu. Nekoliko mjeseci poslije brat2 iz ZK uloška shvaća da je brat1 fiducijalno opteretio stan i cjelokupno vlasništvo prebacio na nekog svojeg prijatelja zbog navodnog duga (niti trećina stvarne vrijednosti nekretnine). To je učinjeno isti dan kada je odvjetnik brata2 tražio uknjižbu četvrtine i odbijen je upravo zbog promjene vlasnika (na žalost taj odvjetnik to nije mjesecima javio bratu2). Što se može učiniti u gruntovnici? Da li ovdje ima elemenata kaznenog djela i da li je prekasno da se podnese kaznena prijava? (Odvjetnik brata2 dobio je odbijenicu u kojoj je vidljiva promjena vlasništva prije 6 mjeseci) Brat2 je sada očajan i pristao bi i na isplatu te svoje četvrtine iako mu i dalje više odgovara fizička dioba, a i cijene su dosta pale. Što je sa njegovim ulaganjima kojih se odrekao ovjerenim sporazumom a koji je sada očito prekršen?

Hvala na vremenu. Dosjelost mi se ipak čini kao sigurna karta jer je konzumirana u zakonskim rokovima, neosoravana i u dobroj vjeri.

Da, tako sam i ja nekako mislio ali kako se kod nas nikada ne zna... Ako Vas smijem još malo "zadaviti". Naime upravo sa tim "pravim" vlasnikom pripremam ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (na njegovo inzistiranje),a vezano za nešto sasvim drugo, zemljište. Kada bi u istom tom ugovoru dodali član o rečenoj nekretnini, u smislu da je njegova prava volja bila da se ta nekretnina meni daruje prije 21 godinu a sada tu volju ovim ugovorom potvrđuje... Hm? Vidim i sam da srljam u stjecanje na osnovi dva načina što je nemoguće... Uglavnom, mi ćemo sigurno raditi ugovor o uzdržavanju za zemlju pa se pojavilo pitanje da li to iskoristiti za osiguranje valjanosti ovdje već opisane situacije oko nekretnine? Hvala još jednom.

OK. Hvala na odgovoru. Nitko ne spori moje vlasništvo, dapače osoba koja je tada bila pravi vlasnik danas bi mi potpisala bilo što, ali ja ne želim talasati kada je stanje u knjigama jasno. Slučaj jest malo neobičan, čak i za Hrvatsku. Strah me da nakon smrti pravog vlasnika (koji je zapravo i danas vlasnik iako na tome ne inzistira) njegov jedini nasljednik ne zatraži nužni dio. Dakle, vlasnik je još živ i ne spori da sam ja postao vlasnik prije 21 godinu jer mi je darovnim ugovorom to omogućila osoba za koju su svi, pa i pravi vlasnik mislili da je ona doista vlasnik. Nema muljaže nego se radi o promjenama vlasništva unutar obitelji, dogovorom i sl. i dogodila se čisto formalna pogreška. U trenutku kada mi je nekretninu prepisao originalni vlasnik on nije znao da je njegova nekretnina već na drugoj osobi. Štoviše i ta druga osoba bila je sa nama kada se darovanje događalo. Dogodio se previd zbog nesređenih knjiga. Darovatelj je u međuvremenu umro i niti nakon toga nitko nije sporio njegovu odluku da tu nekretninu daruje meni. Pravi vlanik je moj bliski rod i nema problema da mi sada potvrdi vlasništvo. Ali to bi značilo da priznajem kako znam da 21 godinu nisam bio vlasnik što nije točno, štoviše puno sam ulagao misleći da je sve ok. Moje pitanje je da li u eventualnom zahtjevu za nužnim dijelom od nasljednika tog formalnog vlasnika mogu obraniti svoju poziciju dosjelošču? Da li bi pomogla neka vrsta ovjerene izave formalnog vlasnika danas kako je njegova prava volja bila da prije 21 godinu ja dobijem tu nekretninu a da je darovni ugovor potpisan od originalnog vlasnika kao iskaz obiteljske volje i sl. Ovo zadnje se i meni čini glupo ali ne mogu smisliti ništa bolje da nastavim dalje mirno ulagati u nekretninu? Hvala na trudu.

Nekretnina (1/2) je stečena darovnim ugovorom prije 21 godinu, u knjigama je odmah uneseno stanje. KOristim nekretninu kao vlasnik, priznat od svih zainteresiranih kao takav, čak i u pismenom obliku. Sasvim slučajno doznajem da darovatelj u trenutku darovanja nije bio vlasnik darovanog dijela nekretnine iako je i on i svi mi bio uvjeren da je tako i svi to misle i dan danas i takvo je stanje u knjigama. Taj darovatelj je u međuvremenu umro, provedena je ostavinska gdje je napomenuto da ta nekretnina ne ulazi u ostavinsku jer je već otprije pripala meni. Pravi tadašnji vlasnik još je živ i strah me da nakon njegove smrti netko od njegovih nasljednika na ostavinskoj ne zatraži uvid u stanje i dozna formalno pravno stanje te traži nužni dio? Ako tražim upis vlasništva dosjelošću strah me da ne pokrenem sam lavinu koja je možda nepotrebna? Pravi, još živuči vlasnik, najvjerojatnije bi bio voljan napraviti bilo što da mi pomogne u rješavanju jer zna da je to bila prava volja darovatelja ali opet me je strah da otvaranjem svega ne dam njemu neke nove ideje?