realitylord

Prije svega, ispričavam se na zakašnjelom odgovoru i zahvali za pomoć. Proteklih nekoliko tjedana mi je bilo prilično kaotično. Sada bi me zanimalo još nešto, pa ako netko zna odgovor (možda bi trebao pitanje postaviti u ovršni dio foruma, u tom slučaju molim moderatore da ga premjeste). Zanima me šta se događa sa ovrhama koje su bile pravomoćne u vrijeme kada je mama preminula? Čitam na netu da se te ovrhe obustavljaju do pravomoćnosti isprave o nasljeđivanju i onda nastavljaju protiv nasljednika. Znači li to da nemam nikakvu opciju žaliti se na te ovrhe, makar su u trenutku kada su postale pravomoćne ta potraživanja bila u zastari, ali se mama nije žalila pa su postale pravomoćne? Ispričavam se ako je post/pitanje nejasno, ali ja se ne snalazim baš najbolje sa terminologijom, a ni sa pravom općenito

Poštovani, prije 10-ak dana mi je preminula mama. Ostavinska rasprava još nije pokrenuta, a ja sam jedini nasljednik. Iza mame su ostali jedan stan (koji je u otkupu; mama ima vlasništvo, a grad Zageb hipoteku) i jedna livada, sveukupne vrijednosti možda 35 tisuća eura. I nepoznat iznos dugovanja komunalnim poduzećima. S obzirom da nisam do sada bio u ovakvoj situaciji, puno bi mi pomoglo da mi netko od upućenijih članova ovog foruma odgovori na sljedećih nekoliko pitanja. 1) Da li prihvaćanjem nasljedstva po nekom automatizmu priznajem i prihvaćam dugove koji su možebitno u zastari, a nije još pokrenut postupak za njih te time efektivno prekidam zastaru ili mogu kasnije pobijati te dugove na temelju zastare (kada se vjerovnik odluči npr. naplatiti putem ovrhe)? 2) U slučaju prihvaćanja nasljedstva, koje dugove mogu pobiti na temelju "osobnog duga" (krediti, jamstva, telefonija, minus po tekućem računu u banci...)? 3) Da li kao potomak (sin) i jedini nasljednik preminule moram platiti porez na nasljedstvo i ako da, koliko posto? 4) Da li traženjem ispisa nenaplaćenih potraživanja od komunalnih i ostalih poduzeća (kako bih uopće stekao kakav-takav uvid u ukupni dug i tako odlučio da se možda odreknem nasljedstva) automatski priznajem postojanje duga i time prekidam eventualnu zastaru u kojoj se dug nalazi? 5) Da li moram platiti zatezne kamate na dugove (u slučaju da priznam dugovanja) ili plaćam samo čisti iznos dugova? 6) Također bi mi puno značio bilo koji savjet kako se postaviti, šta smijem reći/napraviti, a šta ne dok rješavam stvari sa vjerovnicima. Ispričavam se na podužem postu i unaprijed zahvaljujem svima koji mi pruže pomoć. Ukoliko sam smetnuo sa uma nešto bitno, bit ću vam neizmjerno zahvalan ukoliko mi skrenete pažnju na to.

Poštovani, odmah na početku se ispričavam na podužem postu, no, pokušat ću biti što kraći, a ujedno iznjeti i sve činjenice. Da počnem. 1. DGU (Državna geodetska uprava) oglašava u NN prodaju vozila 2. moj kum predaje ponudu za jedno od tih vozila 3. iz firme kuma obavještavaju da ide na teren početkom 4. mjeseca 4. kum meni daje punomoć da mogu dovršiti kupoprodaju u njegovo ime, potpisati ugovor, platiti porez, obaviti registraciju, po potrebi prodati vozilo itd. (napominjem da u punomoći nije naveden broj šasije vozila jer ga nismo znali u trenutku davanja punomoći, tako da punomoć glasi u stilu: po ponudi predanoj u moje ime pri DGU za vozilo Renault Kangoo bla, bla) 5. DGU donosi odluku da prihvaća njegovu ponudu za to vozilo (kum je već odavno na terenu u tom trenu) 6. kum internetom plaća vozilo 7. sad nastupam ja, odlazim u DGU i bez problema na temelju punomoći i potvrde o uplati sklapam kupoprodajni ugovor u njegovo ime koji ovjerava jb i ja dobivam sve papire vozila (prometna, tehnička, polica osigranja itd.) 8. na poreznoj plaćam porez na promet vozila, također bez problema 9. u prometnoj policiji nastupa problem. kažu da se iz punomoći ne vidi da je riječ o točno tom vozilu i da ne mogu obaviti registraciju vozila niti ništa Budući da je kum na terenu u nekoj Norveškoj zabiti u arktičkom krugu maltene, opcija koju su mi ponudili (nek ode u hrv. veleposlanstvo u Norveškoj i tamo napravi novu punomoć) otpada jer je ima 500+ kilometara do Osla, a logistika takvog poduhvata je... zbrkana. Palo mi je na pamet nek on napiše izjavu tipa: Ja (Ime Prezime) iz (adresa) sa trenutnim prebivalištem u (adresa, Norveška) ovim putem izjavljujem da se punomoć, ovjerena kod (podaci o javnom bilježniku), te zavedena pod brojem (oznaka pod kojojm je jb zaveo tu punomoć) odnosi na vozilo: Renault Kangoo, br. šasije: (broj šasije vozila) Budući da nisam u mogućnosti ovu izjavu ovjeriti u hrv. veleposlanstvu, potpisujem je pred dva svjedoka koji me poznaju i mogu potvrditi moj identitet i da izjavu potpisujem svojevoljno i bez prisile. (Ime Prezime) (potpis) 1. svjedok (Ime Prezime, Adresa, Potpis) 2. svjedok (Ime Prezime, Adresa, Potpis) pa nek mi je pošalje poštom, poštu ipak imaju i tamo gdje se trenutno nalazi. Ono što me zanima, da li ovakva izjava ima pravnu valjanost? Možda sam propustio neke podatke koji su bitni (npr. broj osobne ili nešto)? Ili mi možda netko može predložiti neki drugi način na koji bi mogli postići da mi policija dozvoli da obavim sve do kraja, a bez daljnjih torškova kao što su norveški notar, prijevod te punomoći iz norveške i sl? Naime, vozilo je trenutno na javnom parkiralištu bez tablica i bojim se da ga netko ne prijavi komunalnom redaru te bih želio što prije priču zaključiti bez šlepanja vozila negdje na sigurno itd. Zahvaljujem unaprijed na odgovorima i prijedlozima. P.S. ovaj post nisam stavio u promet jer mislim da je riječ o problemu ostvarenja prava na uživanje imovine više nego prometnih problema, no, molim moderatore da ga premjeste ako smatraju da ima potrebe. Hvala još jednom.

Pozdrav svima. Da sad en dižem novu temu, odlučio sam iskoristi ovu za pitanja koja mene muče Situacija je sljedeća: Imam stranku koja se nalazi u inozemstvu, a ima ured ovdje u Hrvatskoj. Budući da moja stranka većinu vremena provodi vani, a ovdje je jako rijetko, zanima ih da postavimo neki sustav nadzora računala u uredu kod nas tako da bi mogli pogledati šta zaposlenici zapravo rade u radno vrijeme na računalima. E sad, mene zanima kakve su zakonske odredbe po tom pitanju. Ok, jasno mi je da poslodavac kao vlasnik opreme ima pravo instalirati šta i kako želi na svoju opremu, ali me zanima da li mora obavijestiti djelatnike o tome ili riskira npr. tužbu ukoliko ih nadzire bez obavjesti? Kako je to uopće rješeno u našem zakonu? Ako mi netko može dati direktan odgovor bio bih stvarno zahvalan. Također, neki link ili naputak za daljnje čitanje o ovoj temi su dobrodošli Hvala unaprijed

Poštovani, moja mama je u mirovini i prima (ili bi barem primala da nije kredita) oko 2400kn mirovine. U 8. mjesecu 2009. je podigla kredit u jednoj štedno-kreditnoj zadruzi, ali se početkom ove godine desilo da sam ja ostao bez posla, tako da polovicom ove godine više nismo imali sredstava za otplatu rata kredita. Ja sam i dalje nezaposlen, a škz je izgleda pokrenuo naplatu duga putem zadužnice i/ili suglasnosti za zapljenu plaće-mirovine (ove dvije stvari: obična zadužnica i suglasnost za zapljenu su spomenute u ugovoru), ukratko, protekla 2 mjeseca nije mogla niti lipe podići sa niti jednog od računa. Ja sam isčitao prilično pitanja ovdje na forumu koja su slične problematike, skinuo i pročitao Ovršni zakon (uključuje ZID OZ-a NN67/08), no budući da nisam pravnik (niti blizu), muči me nekoliko pitanja... 1. da li je moguće na temelju članka 149. nekako postići da joj uzimaju samo 1/3 primanja, a ne cjelokupan iznos, budući da ovako nemamo baš za život, a niti za plaćanje ostalih računa, tako da se u stvari sada nalazimo u petlji. Što će više vremena prolaziti, bit će sve više vjerovnika sa svih strana. Ako prije ne krepamo od gladi 2. da li se stavak 1. članka 178. (Zapljena po pristanku ovršenika) odnosi na gorepomenutu "suglasnost za zapljenu" i time efektivno onemogučuje zapljenu veću od 1/3 primanja, bez obzira šta pisalo u "suglasnosti". Barem sam si ja to tako nekako protumačio 3. da li i članak 183. (Zapljena računa na temelju zadužnice) također potpada pod članak 178., a time i članak 149.? 4. ako su moje pretpostavke točne, što bi trebalo učiniti? Podnjeti prigovor na nedopuštenu ovrhu? Na kojem sudu? U ugovoru se ne spominje nadležnost niti jednog suda u slučaju spora (valjda radi ove zadužnice i suglasnosti im nije ni trebalo) 5. pod pretpostavkom da ovo gore stoji, i čak možda i prođe na sudu, može li vjerovnik pomoću zadužnice zatražiti namirenje svojih potraživanja putem neke druge imovine (tako sam nekako shvatio ovaj dio OZ-a o zadužnicama)? Napomene: što se zadužnice tiče, mama se ne sjeća šta je sve bilo navedeno u njoj, ono što možemo biti sigurni je da je pisalo da joj mogu pljeniti po svim računima Može li se u banci dobiti kopija te zadužnice, i da li banka ima obavezu dati tu zadužnicu na uvid, pa da barem saznamo šta unutra piše Unaprijed zahvaljujem, RealityLord