Zex

Izvrstan članak s razradom ove neobične potrebe hrvatskog mentaliteta je objavio Vlado Bulić u članku ovdje. Odgovora na ovakve upite je već bilo na ovom forumu. Treba samo malo uključiti tražilicu.

Zakon o obveznim odnosima u članku 232. propisuje rok od jedne godine za zastaru potraživanja za naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, vodu, plin i dimnjačarske usluge za potrebe kućanstva. Isti članak za sve korisnike propisuje jednogodišnji rok zastare za pretplatu za uporabu TV i radio prijemnika (HRT pretplata), telefonskih i poštanskih usluga, kao i novinskih pretplata. Važno je napomenuti da se korisnici usluga u postupcima za prisilnu naplatu ovih potraživanja na zastaru moraju sami pozvati, iz razloga što sud na zastaru ne pazi po službenoj dužnosti. Stoga, na zastaru morate paziti sami, i na nju se kao korisnik usluga morate pozvati, jer ako platite potraživanje koje je zastarjelo, nećete imati pravo zahtijevati povrat onoga što ste platili, čak i ako niste znali za zastaru. Izvadak relevantnih odredbi iz Zakona o obveznim odnosima: (1) Zastarijevaju za jednu godinu: 1) tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske uslugei za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, 2) tražbina radiopostaje i radiotelevizijske postaje za uporabu radioprijamnika i televizijskog prijamnika, 3) tražbina pošte,telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima, 4) tražbina pretplate na povremene tiskovine, računajući od isteka vremena za koje je tiskovina naručena. (2) Zastara teče iako su isporuke ili usluge produljene.</span></p> Članak 221. Ako dužnik ispuni zastarjelu obvezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obveza zastarjela.

<p>Kao autor autorska prava stječete u punom opsegu samim činom stvaranja djela, i nije potrebna nikakva dodatna radnja da bi vi mogli uživati svoja autorska prava i braniti drugima da ih povrjeđuju. Stoga, posebno upozorenje nije neophodno, niti je zakonom regulirano. </p> <p> </p> <p>No, objaviti upozorenje o autorskim pravima je jednostavno i korisno, i zbog toga mnogi (pa i mi) to čine. Time jasno i glasno upozorite sve koji se s vašim autorskim djelom susreću da pazite na svoja autorska prava, i da vam je do njih stalo. U eventualnom postupku protiv povrjeditelja vaših prava teško će se u svojoj obrani moći pozivati na to da nisu znali ili nisu bili upozoreni da su u povredi prava ako im je to bilo dodatno jasno predočeno.</p>

Mogu vam ovdje više dati svoj komentar no pravno konkretan odgovor. Nedavno su mi iz t-coma na računa za internet stick koji sam koristio ispostavili i 20 kuna na ime troškova opomene. Svoje račune uredno plaćam, no taj mjesec sam u vrijeme dospijeća bio u inozemstvu na poslovnom putu, i konkretni račun sam platio četiri dana iza roka. I pritom nemam nikakvih problema ni prigovora platiti zateznu kamatu za svoje kašnjenje (koja je najviša dozvoljena kamatna stopa u državi, i upravo divan profit za nula truda), no naplaćivati 20 Kuna za obavijest o kašnjenju od četiri dana je bezobrazluk koji tih nekoliko lipa zatezne kamate diže na više milijuna posto efektivne zatezne kamate. Uredno sam platio račun i pripadajući trošak obavijesti koji mi je stigao te isti dan otišao odjaviti internet stick. Ako su oni spremni na takve bezobrazluke, onda s njima zaista nemam što dalje poslovati. I to mislim da je najbolji pristup. Srećom, konkurenata ima, i nitko vam ne brani da odete k njima. Pa kad to učini nekoliko desetaka tisuća ljudi, vidjet ćemo da li će i dalje misliti da je takav način poslovanja put ka zadovoljnim i trajnim korisnicima. Ako je 20 Kuna bila njihova cijena da izgube kvalitetnog klijenta, i odvedu ga konkurenciji u naručje, nema problema, ja sam platio tu cijenu i miran otišao, pritom siguran da im je cijena dovođenja svakog novog klijenta višestruko veća od bezobrazluka koji su mi naplatili. Poslovanje se od pamtivijeka primarno bazira na poštenju i povjerenju. Nitko ne želi (ako baš nužno ne mora) poslovati s onima za koje doživljava da ga varaju i kradu. Pa tako ni ja. U t-comu su na to drevno načelo očito zaboravili. I za zaboravnost ima svoju cijenu. U mom slučaju su za 20 kuna jednokratno izgubili otprilike 1000 kuna godišnje, koliko sam na godišnjoj bazi trošio putem tog internet sticka.

Nema posebnih pravila kako izabrati pseudonim, pa tako vjerujem da možete tekst potpisati imenom i prezimenom lika iz nečije knjige. Drugi dio pitanja mi nije potpuno jasan. Činom stvaranja autorskog djela vi postajete autor djela. Vi možete odabrati svoje djelo potpisati pseudonimom, i zakon to prepoznaje i štiti vas kao autora. Tako Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u članku 12 (1) kaže sljedeće: Autorom se smatra osoba čije je ime, pseudonim, umjetnički znak ili kod na uobičajen način označen na primjercima autorskog djela ili pri objavi autorskog djela, dok se ne dokaže suprotno. U pogledu trajanja autorskog prava na djelu potpisanom pseudonimom zakon kaže da: "Autorsko pravo na autorskom djelu objavljenom pod pseudonimom traje sedamdeset godina od zakonite objave tog djela." Ukoliko nema sumnji u to tko je autor koji objavljuje pod pseudonimom, onda autorsko pravo na takvom djelu traje sedamdeset godina od smrti autora.

S obzirom na mogućnost da ste možda trudni s osobom s kojom niste u braku, mislim da je bitno skrenuti vam pažnju na odredbu članka 54. Obiteljskog zakona koja propisuje da "Djetetovim ocem smatra se majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka." To znači da ako se i dijete rodi nakon što razvod bude završen, automatizmom će se vaš sadašnji muž smatrati ocem tog djeteta.

članak 13, Zakon o porezu na promet nekretnina Porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju: 1. bračni drug, potomci i preci te posvojenici i posvojitelji koji su u odnosu na umrlog ili darovatelja,

Hm, ovakva "licenca" je pravno dosta problematičnija od Open source licenci. Što uopće znači da je aplikacija "100% free"? Softver po sili zakona automatski potpada pod propise koji reguliraju zaštitu autorskih prava. Dijela tih prava se autor ili nositelj autorskih prava može odreći svojom gestom (npr. naplate ako besplatno javno distribuira svoj softver), dijela se može odreći samo u pisanom obliku (mora izričito dati dozvolu drugima da npr. mijenjaju programski kod), a dijela se uopće ne može odreći (npr. prenijeti svoje autorstvo na drugog). Ovakvom "100% free licencom" bojim se da ste u najboljem slučaju dobili pravo da besplatno preuzmete i koristite se tim softverom za svoju osobnu upotrebu. Stoga, držim da bi pravno mogli snositi posljedice ako se oglušite na postavljeni uvjet. Ne mislim da je velika šansa da bi vam se to realno moglo i dogoditi, no držim da mogućnost postoji.

Uvjete korištenja vam može pomoći sastaviti odvjetnik ili netko drugi. No, vi ste ti koji najbolje znate pod kojim uvjetima će vaš posao poslovati, dok vam neki pravnik može pomoći da ih oblikujete u adekvatnu pravnu formu. Internet trgovina podliježe istim onim propisima koji se odnose na običnu trgovinu. Jedina stvarna razlika je što je ovdje vaš izlog virtualan, i što artikle dostavljate. Uvjeti korištenja naravno podliježu autorskim pravima, i nije dopušteno bez dozvole autora kopirati tuđe uvjete korištenja i objaviti ih kao svoje. Osobno mi je poznato i da ih se često kopira. Uvjete korištenja koje sam izradio za neke web trgovine kasnije je bezočno kopiralo barem desetak sličnih stranica. Jedni od njih su svoje uvijete promijenili nakon što sam im poslao opomenu pred tužbu, a sa tucet ostalih koji su to učinili kasnije više nisam imao volje upuštati se u bitku. Mada, i sad bi ih sve mogao tužiti, i vjerojatno bez većeg problema uspjeti u sporu.

Realno, puno je vremena prošlo od tada. No, vi ste za to razmjerno nedavno saznali. Posavjetujte se svakako sa svojim odvjetnikom. Možete obavijestiti i ministarstvo zdravlja i tražiti njihovo očitovanje. Moguće da je doktorica u pravu, i da su zaista u toba o postojali dokumenti koji su odobravali uzimanje organa bez suglasnosti. U Splitu djeluje udruga za promicanje prava pacijenata, koja ima svoje savjetovalište. Možete se obratiti njima za savjet.

Ako je vaš otac imao dionice firme u kojoj je radio, smrću nije mogao izgubiti pravo na njih. Očev brat nije mogao "prisvojiti" dionice, osim ako nije ostavinskom raspravom postao u potpunosti nasljednik vašeg oca (što pretpostavljam da nije). Vlasnici svih dionica u Hrvatskoj upisani su u Središnjem klirinškom depozitarnom društvu (SKDD) (ranije Središnja depozitarna agencija). Ako je vaš pokojni otac imao dionice, trebao bi kao vlasnik dionica biti upisan tamo. Tijekom ostavinske rasprave sva imovina (među njima i dionice), kao i svi dugovi se utvrđuju i prelaze na nasljednike. Ako je vaš otac imao u trenutku smrti te dionice, one su trebale ući u ostavinsku masu i biti dodjeljene nasljednicima. Ako to nije učinjeno, nitko nije mogao postati vlasnik njegovih dionica, već su one trebale ostali upisane na njegovo ime. Trebalo bi prvo provjeriti u SKDD da li je vaš otac upisan kao vlasnik dionica te ako se utvrdi da je, pokrenuti ponovo ostavinski postupak radi naknadno pronađene imovine, u kojem bi sud te dionice raspodijelio nasljednicima. Temeljem takvog rješenja, nasljednik(ci) mogu tražiti upis njih kao vlasnika tih dionica.

danijela.31 te snekyvz, ovaj forum služi prvenstveno kao mjesto za raspravljanje pravnih pitanja. Temu koju je danijela.31 pokrenula nazvala je Koja su naša prava", no u njoj je iznijela gomilu kritika na račun svog poslodavca, ali osim kritike ne nalazimo gdje je pravno pitanje. Legalis podržava svako iznošenje konstruktivne kritike, no ako svog poslodavca javno putem ovog foruma imenom i prezimenom optužujete za financijske i druge malverzacije, onda bi bilo primjereno da i vi napišete svoje puno ime i prezime. Mi ne ulazimo u to da li su vaše optužbe osnovane ili nisu, no minimum koji možete učiniti ako svog poslodavca javno prozivate imenom i prezimenom za kriminalne radnje je ne kriti se pritom iza anonimnosti koju ovaj forum pruža. Stoga, predlažemo dvije stvari: 1. ako imete konktetna pravna pitanja vezana u vaš slučaj slobodno ih objavite 2. ako se želite javno svetiti svojem poslodavcu, molimo činite to negdje drugdje, jer ovo je primarno pravni portal. Medija zainteresiranih za ovakve teme je u ovoj zemlji pregršt. 3. Ako želite prozivati konkretne osobe imenom i prezimenom, molimo potpisujte se punim i pravim imenom i prezimenom. Na taj način osoba koju prozivate se može braniti ako smatra da su vaše optužbe neutemeljene.

U Hrvatskoj nakon uvođenja Bolonjskog procesa osobe koje su diplomirale na nekadašnjem četverogodišnjem sveučilišnom studiju mogu od institucija na kojima su diplomirale tražiti izdavanje nove diplome ili potvrde o završenom studiju, u kojima im se priznaje titula magistra struke, a što je Bolonjski ekvivalent studiju koji su bile završile. Znači, institucija (fakultet) na zahtjev osobe, i nakon što su plaćeni troškovi postupka, izdaje novu potvrdu ili diplomu s titulom koja toj osobi pripada po novim propisima (magistar struke). Nisam upoznat kakva je situacija u Bosni i Hercegovini po tom pitanju. Nisam ni siguran da li vam hrvatska institucija može izdati novu potvrdu ili diplomu sa studija u BiH. Mislim da ne može, već da hrvatski fakulteti imaju pravo izdavati diplome ili potvrde samo svojim bivšim i sadašnjim studentima. Nostrifikacija, kao postupak izjednačavanja stranih diplomama sa istovjetnim diplomama u Republici Hrvatskoj se ne radi već niz godina. Sad se radi samo priznavanje stranih diploma, a ne više njihovo izjednačavanje (nostrifikacija) kao nekada. Za priznavanje stranih diploma nadležan je tzv. ENIC/NARIC ured pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje. Internet stranice su im http://www.azvo.hr/enic/priznavanje-kvalifikacija, a adresa u objavi niže. Možete se obratiti njima i potražiti više informacija. Oni zasigurno raspolažu s daleko najviše informacija o toj temi.

Prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, autorska prava nastala u radnom odnosu pripadaju radniku, ako ugovorom o radu ili drugim aktom koji uređuje radni odnos nije drugačije određeno. To znači da ako to nije određeno, pravo na iskorištavanje autorskih djela nastalim u radnom odnosu pripadaju radniku. Jedini izuzetak od ovog pravila su računalni programi, koji ako su nastali u radnom odnosu automatski pripadaju poslodavcu, osim u slučaju da radnik i poslodavac nisu drugačije odredili. Znači, ako poslodavac želi steći pravo iskorištavanja autorskih djela koja u okviru radnog odnosa naprave njegovi radnici, bilo bi najbolje da to ima izrijekom regulirano u ugovoru o radu koji s tim radnikom sklapa (ili u kasnijem dodatku ugovoru o radu, ako to pitanje već nije bilo reguliralo prilikom sklapanja ugovora o radu). Zakon traži da u ugovoru o radu bude jasno regulirano stječe li poslodavac pravo na iskorištavanje autorskog djela, te ako ga stječe, opseg i trajanje prava iskorištavanja autorskog djela, jer ako sve to nije određeno, autorsko pravo na autorskom djelu zadržava autor bez ograničenja. Ako je poslodavac nositelj prava iskorištavanja autorskog djela koje je u sklopu radnog odnosa napravio radnik, onda nije radniku dužni plaćati nikakvu dodatnu naknadu (jer je autorsko djelo načinio radeći za ugovorenu plaću). Naravno, poslodavac može sa radnikom dogovoriti da osim plaće ostvaruje pravo i na dodatnu naknadu, ili udio od prodaje autorskih djela koje stvori, no to je mjera stimulacije koju poslodavac nije obvezan učiniti.

Pogledajte članak ovdje.

Zanimljive će biti sankcije i ako ga klijenti ulove.... Ne bi ni sa pravne strane preporučio takve rabote. Sumnjam da bi i organi kaznenog progona blagonaklono gledali na tako inovativne načine borbe protiv zlouporaba droge. Ovako na brzinu na pamet mi padaju sljedeća kaznena djela za koja bi ga se moglo goniti: Prijevara Članak 224. (1) Tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. ili Članak 247. (1) Tko proizvodi, prodaje ili na drugi način stavi u promet živežne namirnice, jelo, piće ili druge proizvode škodljive za ljudsko zdravlje, ne obznanivši ili zatajivši njihovu škodljivost, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

I meni se čini prestrogim, mada se striktnim tumačenjem odredbe tog članka to može zaključiti. Naravno, uz uvjet da propisima o unutarnjem ustrojstvu javnopravnog tijela propisano da tuženika u sporu može zastupati i odvjetnik ili druga osoba. (3) Za tuženika radnje u sporu može poduzimati službena osoba javnopravnog tijela koja je donijela ili propustila donijeti odluku, postupila ili propustila postupiti te druga osoba određena propisima o unutarnjem ustrojstvu javnopravnog tijela. Za poduzimanje radnji u sporu čelnik tuženika može ovlastiti drugu službenu osobu javnopravnog tijela. Tijela državne uprave i druga državna tijela po punomoći čelnika može zastupati državno odvjetništvo.

Ako je verbalni element te manifestacije zaštićen žigom, u tom slučaju to ne možete činiti bez pristanka nositelja prava. Npr. Legalis je zaštićen verbalni žig. Bez pristanka nositelja žiga ne možete proizvoditi (tiskati) i stavljati u promet (nositi) proizvod (majicu) označenu tim žigom. Ako naziv manifestacije nije registriran, već je logo zaštićen samo autorskim pravima, tada držim da bi značajnijom promjenom izgleda tog loga mogli napraviti majicu kojom ne bi kršili prava.

Koliko mi je poznato to nije moguće.

Prava i obveze tvrtke odlaskom direktora u zatvor ne prestaju niti se mijenjaju. Direktor kao jedini osnivač je dužan pobrinuti se funkcioniranje tvrtke. To može učiniti imenovanjem novog direktora.

Što mislite pod tim da udruga ukrade ime već postojećoj udruzi? Kako udruga udruzi može ukrasti ime?

Tužiti je moguće, i znam iz prakse slučaj čovjeka koji je uspio dokazati i pobijediti u sporu, jer je od fizičke osobe kupio auto sa smanjenim kilometrima. S obzirom da je spor dugo trajao, na kraju je sa svim kamatama i troškovima dobio iznos dostatan za kupnju novog auta. No, to je jedan svijetli primjer na vjerojatno tisuću njih koji prođu kao vi. Takve rabote su nažalost učestale, i rijetki se odluče potražiti zadovoljenje na sudu. Ako se odlučite za ovakav put, valja vam znati da će biti dug i neizvjestan, kao i da će vam trebati odvjetnik. Pravna osnova za to se nalazi u člancima 400-429 Zakona o obveznim odnosima, u glavi koja propisuje odgovornost za materijalne nedostatke stvari kod prodaje robe. U nastavku objavljujem članke 400 - 404 spomenutog Zakona, dok ostale članke možete pogledati ovdje: http://www.zakon.hr/z/75/Zakon-o-obveznim-odnosima Materijalni nedostaci za koje prodavatelj odgovara Članak 400. (1) Prodavatelj odgovara zamaterijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika nakupca, bez obzira je li mu to bilo poznato. (2)Prodavatelj odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakonprijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga. (3)Predmnijeva se da je nedostatak koji se pojavio u roku od šest mjeseci odprijelaza rizika postojao u vrijeme prijelaza rizika, osim ako prodavatelj nedokaže suprotno ili suprotno proizlazi iz naravi stvari ili naravi nedostatka. (4)Ne odgovara se za neznatan materijalni nedostatak. Kad postoje materijalni nedostaci Članak 401. (1) Nedostatak postoji: 1) ako stvar nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu ili za promet, 2) ako stvar nema potrebna svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavatelju ili mu je morala biti poznata, 3) ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnosno propisane, 4) kad je prodavatelj predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model pokazani samo radi obavijesti, 5) ako stvar nema svojstva koja inače postoje kod drugih stvari iste vrste i koja je kupac mogao opravdano očekivati prema naravi stvari, posebno uzimajući u obzir javne izjave prodavatelja, proizvođača i njihovih predstavnika o svojstvima stvari (reklame,označavanje stvari i dr.), 6) ako je stvar nepravilno montirana, pod uvjetom da je usluga montaže uključena u ispunjenje ugovora oprodaji, 7) ako je nepravilna montaža posljedica nedostataka u uputama za montažu. (2) Ako je kupac na temelju izjava proizvođača ili njegova predstavnika očekivao postojanje određenih svojstava stvari, nedostatak se ne uzima u obzir ako prodavatelj nije znao niti morao znati za te izjave, ili su te izjave bile opovrgnute do trenutka sklapanja ugovora ili one nisu utjecale na odluku kupca da sklopi ugovor. Nedostaci za koje prodavatelj ne odgovara Članak 402. (1) Prodavatelj ne odgovara za nedostatke ako su u trenutku sklapanja ugovora bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati. (2)Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljiva osoba s prosječnim znanjem i iskustvom osobe istog zanimanja i struke kao kupac mogla lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari. (3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se na ugovore koje fizička osoba kao kupac sklapa izvan svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti sfizičkom ili pravnom osobom koja kao prodavatelj djeluje u okviru svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti (potrošački ugovor). (4) Ali prodavatelj odgovara i za nedostatke koje je kupac mogao lako opaziti akoje izjavio da stvar nema nikakve nedostatke ili da stvar ima određena svojstva ili odlike. Pregled stvari i vidljivi nedostaci Članak 403. (1) Kupac je dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled, čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće, i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od osam dana, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada. (2) Kad je pregled izvršen u nazočnosti obiju strana, kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka priopćiti prodavatelju odmah, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada. (3)Ako je kupac otpremio stvar dalje bez pretovara, a prodavatelju je prisklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve daljnje otpreme, pregled stvari može biti odgođen do njezina prispijeća u novo odredišno mjesto, i u tom slučaju kupac je dužan prodavatelja obavijestiti o nedostacima čim je po redovitom tijeku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata. (4)Kod potrošačkih ugovora potrošač kao kupac nije obvezan pregledati stvar niti je dati na pregled, ali je obvezan obavijestiti prodavatelja o postojanju vidljivih nedostataka u roku od dva mjeseca od dana kad je otkrio nedostatak. Skriveni nedostaci Članak404. (1) Kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja. (2) Prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto proteknu dvije godine od predaje stvari, a kod trgovačkog ugovora šest mjeseci. (3) Kod prodaje rabljenih stvari ugovorne strane mogu ugovoriti rok od jedne godine, a kod trgovačkih ugovora i kraći rok. (4) Ugovorom se mogu produljiti rokovi iz stavka 2. i 3. ovoga članka.

Članak 139. Zakona o nasljeđivanju: Opseg nasljednikove odgovornosti za dugove (1) Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. (2) Nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove. (3) Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. (4) Kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. (5) Među nasljednicima dugovi se dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako oporukom nije drukčije određeno.

Neke stvari tu nisu dovoljno jasne za dati precizan odgovor. Djeteta se ne može odreći. Sud je mogao eventualno ustanoviti u parnici koju je vaš otac pokrenuo za osporavanje očinstva da on nije otac tog djeteta. Ako je sud tako što utvrdio presudom, tad to dijete nije bio njegov sin, i nasljednici tog djeteta nemaju pravo na nasljedstvo vašeg oca. No, vi kažete da je vaš otac imao sina iz prvog braka, što implicira da je to ipak bio njegov sin. Ako to dijete iz prvog braka zaista bio njegov sin, onda djeca tog djeteta imaju pravo na sudjelovanje u nasljedstvu svog djede.

Ovu grupu smo pokrenuli kako bi ovdje potaknuli neformalniju i bržu komunikaciju među svima koji u slično vrijeme polažu pravosudni ispit. Slobodno se pridružite.