valti

Kako sam već pisala prije dva mjeseca, radila sam u državnoj službi od 13. 2. 2014. do 26. 8. 2014. godine, kao zamjena za radnicu na bolovanju. U tom razdoblju dobila sam rješenje o pravu na 26 dana godišnjeg odmora. Kako se radnica vratila krajem kolovoza, prvotno rješenje o prestanku službe nije sadržavalo ni riječi o godišnjem odmoru. Žalila sam se i na veliko iznenađenje dobila odgovor za samo mjesec dana. Priznali su mi pravo na isplatu naknade za pola godišnjeg, odnosno za 13 dana. Malo me muče ovi odnosi "starog" i "novog" ZOR-a. Dakle, radila sam neprekidno 6 mjeseci i 13 dana. U tom razdoblju dobila sam rješenje o godišnjem na 26 dana. Imam li pravo na isplatu cijelog ili razmjernog dijela? Da znam da s dalje žalim ili ne

Još jednom hvala svima. Da nije tragično bilo bi smiješno. Naime, ni danas nemam ništa na pismeno. A iz kadrovske su se obrušili na mene što se nisam dogovorila s osobom koju mijenjam o datumu njenog povratka (?!?). Ne znam čemu se onda pišu rješenja, čemu služe propisi ako ćemo sve po sistemu- kako ćemo lako ćemo i po dogovoru

Hvala svima. Bit ću uporna. A i dalje nemam ništa na pismeno. Kao da smo na tržnici.

od 13.2. 2014. Dakle, ono što mi nitko nije znao reći, a sad se svi prave blesavi: da li je povratak radnice datum prekida njenog porodiljnog ili datum njenog povratka s godišnjeg odmora? (Po prekidu porodiljnog nastavila je koristiti godišnji odmor). Također, nije mi jasno kako sam do sad mogla koristiti godišnji a sad više ne mogu. Nije li to pravo koje sam zaradila i koje mi ne mogu oduzeti? Sutra se idem razdužiti što se tiče stvari (računalo) pa me zanima na što da se pozovem da poslodavca uvjerim da mi ili odobri ili isplati godišnji?

Početkom godine primljena sam kao zamjena za radnicu na porodiljnom u državnu službu. U rješenju koje sam primila stoji da radim "do povratka radnice na posao". U međuvremenu sam dobila rješenje kojim me poslodavac izvjestio da sam stekla pravo na 26 dana godišnjeg odmora te sam, radi izrade plana godišnjih odmora morala prijaviti trajanje i početak korištenja odmora. Tako sam prijavila 18.8., ali sam prije tog datuma podnijela zahtjev za odgodom početka korištenja odmora i ostala raditi. Danas sam obaviještena da se kolegica koju sam mijenjala vratila jučer te da više ne moram dolaziti a, što se godišnjeg odmora tiče, da više nikakvo pravo na njega nemam jer ga nisam koristila dok sam bila u službi. Napominjem da je i današnja obavijest iz kadrovske službe bila usmena, a u pisanom obliku nisam dobila ništa. Imam li pravo na korištenje godišnjeg odmora, odnosno na isplatu istog i što da radim?

Hvala na brzom odgovoru.

Nakon što mi je ujak prije 2 godine oporukom ostavio svu svoju imovinu kao jedinoj nasljednici, danas smo nekretnine zaštitili darovnim ugovorom kojim su prešle na mene i ugovorom o međusobnim odnosima u kojem su pobrojane sve moje obveze prema njemu. Ja sam inzistirala da se nekretnine maksimalno zaštite jer je on u domu, poprilično pije i "društvo iz kafića" se već potrudilo da se dio imovine izgubi (slike, starine i ono što je bilo lako prenosivo). Nakon svih mojih pristanaka da se njegove lamentacije ovjere kod bilježnika (ugovori su ovjereni a oporuka pohranjena kod odvjetnice) njegovo novo pitanje je: što ako te nadživim, ostajem bez svega, nisam se dovoljno zaštitio? Više nemam snage za gluposti, ni plaćanje odvjetnika i bilježnika, svoje obveze uredno izvršavam, za razliku od njega koji se ne drži date riječi- sve izvršavam i bez potpisa kod bilježnika. Njemu je 75, a meni 44. Što da mu odgovorim? Tko bi se i po kojem čl kojeg zakona brinuo za izvršavanje obveza koje sam ja preuzela nekim ugovorom ako me nadživi?

Poštovani, molim pomoć. Zadnjih nekoliko godina vozim BMW jer mi zbog privatnih i poslovnih obaveza treba siguran i kvalitetan auto. Prije dvije godine kupila sam novo vozilo (preko ovlaštenog Tomića, kod kojeg sam i ranije na "starom" vozilu obavlja sve servise JER SU MI OBJASNILI JOŠ TADA DA KAO OVLAŠTENI SERVIS MOGU GARANTIRATI SAMO ZA POPRAVKE KOD OVLAŠTENIH A NE NADRI MAJSTORA. Što u konačnici znači da su njihove usluge i daleko skuplje). Prije mjesec dana vozilo je bilo na servisu, unutar tada važeće garancije. Upozorila sam ih da imam malih problema s kvačilom, ali su mi, po dolasku po vozilo rekli da se ne brinem i da je sve u redu. Sada, nakon mjesec dana činjenice su sljedeće: - kvačilo je potpuno otišlo k vragu (nakon samo 20 tisuća kilometara mora se sve mijenjati) - garancija je istekla prije mjesec dana - serviseri nemaju pojma da sam upozorila na problem prije mjesec dana ("jer kolega nije ništa registrirao") - govore o poravku "teškom" 10. 000 kn Budući sam ih i sad upozorila da sam im na vrijeme rekla da nešto ne valja i da se nije sve trebalo uništiti da bi i oni vidjeli kvar, našli su sretno rješenje- da BMW u Njemačkoj pristaje na pokrivanje dijela troškova, ali da ću i dalje morati platiti 2.000 kn U svakom slučaju, držim da se radi o prijevari i bahatosti ovlaštenog predstavnika renomirane auto kuće. Ako su ovlašteni servis trebali bi imati i ovlaštene majstore, a ne priučeni kadar koji inače radi po garažama. (Naime, sumnjam i u njihovu stručnost ako nisu mogli uočiti kvar- a sad već sumnjam da su i gledali). Uvjerena sam da su itekako vidjeli o čemu se radi, ali iz meni nepoznatih razloga (vjerojatno financijskih) nisu htjeli otklanjati kvar jer je garantni rok bio pri kraju. Ako izuzmemo da su se svim silama trudili uvjeriti me kako u najmanju ruku ne znam upravljati vozilom (inače vozim već 25 godina) ili da je više ljudi vozilo auto o kojem govorim, pri čemu sam se stvarno osjećala poniženo, molim Vas za pomoć i savjet što mogu učiniti i na koji način. Sad više nije ni stvar novca nego principa- kad Vas netko gleda u oči i uporno pravi budalom. Da pišem izravno BMW-u u Njemačku ili što da radim, odnosno koja pravna sredstva imam na raspolaganju da se zaštitim od prevare? Unaprijed zahvalna

Hvala na odgovoru. To je samo još jedan dokaz da pravo i pravda ne idu baš uvijek "ruku pod ruku". A u onom o otuđivanju također ima puno istine. Jer, moj otac je iza opisanog imao još jedan brak i iz njega također dijete, a sad već ima ne znam koju po redu vezu, a godine idu i pitanje je koja će od dotičnih dama i za koju cijenu dočekati s njim duboku starost. U svakom slučaju, hvala na odgovoru- da ne trošim bez veze vrijeme i novac na unaprijed izgubljenu priču.

Dragi forumaši , molim pomoć! Prije 27 godina umrla mi je majka, ja sam tada bila maloljetna (1983. god). Ostavinska rasprava je vođena, ali samo oko jedne štedne knjižice koja je glasila na majčino ime. Stan (koji je, istina, dobio moj otac- jer se nekad dobivalo stanarsko pravo- ali koji je u određenoj kvadraturi i dobio na temelju toga što je imao obitelj i dijete) glasi na njegovo ime i nije ga ni spomenuo kad je prijavljivao smrt, kao ni vikendicu- također stečenu u braku, ali koja glasi na njegovo ime. Već godinama me muči moralna dvojba- kako potraživati svoj nužni dio, jer moj otac smatra da je sve što na njega glasi 100% njegovo. Budući da je prošlo dosta godina i da i ja danas razmišljam što ću ostaviti svojoj djeci, molim za pomoć- da li mi u ovoj situaciji po majci uopće išta pripada, ako pripada u kojem omjeru i kako to pravo ostvariti. Puno hvala svima!