Bili smo u dotičnom centru za socijalnu skrb,dogovorio sam prvo telefonski kada da dođemo na razgovor.
Dočekao nas je već spreman odgovor da takvo nešto nebi bilo moguće,da se obavi kupoprodaja nekretnine dok je ta osoba živa i pod njihovim skrbništvom,koliko mi je poznato ta osoba do kraja života bude smještena u ustanovi jer se sama nemože brinuti za sebe,teški je psihički bolesnik.
Djelatnik centra kaže da bi bilo jedino moguće da se ta nekretnina uzme u najam pa da se tim sredstvima pokriva dio troškova smještaja.Isto tako kaže da bi ta kupoprodaja bilo čisto otimanje privatnog vlasništva,da bi se poslije smrti mogli pojaviti neki drugi nasljednici i potraživati tu zemlju i kuću na kojoj je sagrađena.Vrlo mi je dobro poznato da su prvi rođaci od te osobe njeni bratići,tj. od pokojnog strica djeca koji ne žive u blizini.
Zemljište zarasta u korov a kuća propada zanekoliko godina bude neprepoznatljivo sve.
Čudno mi je bilo već to što sam ja dogovorio da dođemo na razgovor petak pred kraj radnog vremena a došao odmah drugi tjedan u ponedjeljak ujutro na razgovor,i već su oni provjerili u ministarstvu sve što se može i ne može oko tog slučaja napraviti.
supruga i ja smo sumnjičavi da možda netko to namjerno koči da drugi dođe u posjed toga i da si je već to rezervirao za sebe pošto je lokacija jako atraktivna a ako kuća još i dalje ovako ostane u stanju kakvom je to bude prošlo za malo novaca.
Dali da se obratim direktno dotičnom ministarstvu sa jednim dopisom i da opišem što je sve na stvari i da vidim što oni kažu.