Naime, otac je za zivota sastavio oporuku kojom napominje da kucu nakon smrti ostavlja majci, a u slucaju prodaje kuce odredjeni postotak ide mojoj kceri iz prvog braka s kojom prakticki, ne svojom krivnjom, nisam u nikakvim odnosima, mene u oporuci u stvari i ne spominje iako sam ja jedino dijete.Nakon njegove smrti, ja sam se svog nuznog dijela odrekla, jer mi je tako sugerirala(citaj ucijenila) me majka.Ona je sada jedini vlasnik i ponasa se kao da nista nije bilo, s obzirom da u kucu treba ulagati, kao u svaku nekretninu, cini mi se da ona to ocekuje od mene, a buduci da mi je slozena oporuka iza ledja , ja vise nisam pametna sto mi je ciniti, nisam nikakav materijalista, ali ne zelim da od mene pravi majmuna..najtragicnije je da je to moja rodna kuca, koju sam takvom i smatrala cijeli zivot, a sad od nje prakticki nemam nista..