Jump to content

Elmer

Korisnik
  • Broj objava

    2
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

Sve što je Elmer objavio

  1. Pa napisao sam. Sudjelovao sam u Domovinskom ratu na prvoj crti i sudjelovao sam direktno u oslobađanju nekih područja i imam ratni put. I na osnovu toga sam dobio HRVI. Po svim nalazima psihijatra i psihologa izričito je naglašeno da je moj PTSP nastao sudjelovanjem u ratu i zbog toga se liječim na psihijatriji 14 godina. P.S. Bio sam i zapovijednik jedno vrijeme ali su tragove o tome (veća plaća) gospoda izgubili.
  2. Za ovo molim iskren i ozbiljan odgovor. Negdje tamo '92 su mi se počele pojavljivati čudne zdravstvene tegobe. 1995. prošao sam totalni sistematski pregled i nisu mogli otkriti uzrok gubitka kose u krugovima. Na kraju mi je opala sva kosa, obrve, trepavice i općenito sam izgubio maljavost po cijelom tijelu. Na kraju su se doktori složili da je to isključivo posljedica stresa i dali su mi PTSP kao posljedicu sudjelovanja u Domovinskom ratu. Zapao sam u tešku psihozu i depresiju. Motale su mi se svakakve misli po glavi, znate ono, kada odete tamo odakle se još nitko nije vratio. Nagovarali su me svi da idem u mirovinu (1992) a ja sam uporno odbijao jer sam htio raditi. Izašao sam na komisiju za HRVI, prvi puta mislim 1996. Onaj "komesar" tamo mi je rekao, citiram: Kad nisi došao prije, što si došao sada? Doživio sam još veči šok što me tako hladnokrvno odbacuju. Htio sam skočiti na njega ali su me zadržali. Nakon toga mi je pozlilo. Ipak su mi priznali HRVI 40% privremeno. Ponovio sam još dva puta izlazak na komisiju i od 1999. imam 40% trajno i uredno primam invalidninu do danas. Tamo negdje 1996. sam platio liječenje (autogeni trening) u Zg i stvari su se počele popravljati. Barem jedno vrijeme. Onda su mi otkrili da sam zaradio i čireve na želucu i u prsima počeo osječati gušenje i stezanje. Trudio sam se živjeti koliko toliko normalno i čak išao (opet o svom trošku) na prekvalifikaciju za PC servisera. (računalima sam se bavio prije rata iz hobija) ali se nisam mogao nositi sa svojim PTSP-om. I sve to vrijeme ja odbijam ici u mirovinu. Sve do lani kada sam zbog zatajenja srca i preležao u bolnici. Na poslu sam tada imao problem (od strane poslodavca), jer sam morao na bolovanje. Znate ono: pa ima puno posla a ti na bolovanju. Tada sam popustio i dr. opće prakse, poznavajući moj slučaj, pravi mi obradu za mirovinu uvjeren da 101% prolazim, jer kako kaže, neki su izganjali PTSP zadnjih godinu dana 20% a da prije toga uopće nisu bili na ljećenju i bez problema su u mirovini i još nemaju nikakve druge bolesti ali se uredno lijeće po lokalnim birtijama. Prvi susret sa komisijom dobijem pozitivno rješenje i doktor mi kaže da je sve uredno i da ne može biti jasnije i da sam, što se njega tiče ja sa tadašnjim danom u mirovini ali to mora ići u Zg. I pazite sada ovo. Iz zagreba dolazi obrazloženje da mi se priznaje 100% nesposobnost za rad zbog bolesti PTSP, ali da moja bolest nema veze sa ratom i da se moj predmet dalje proslijedi po standardnom, valjda civilnom postupku. Ponovo su me zvali na komisiju i rekli da je u mom predmetu takva glupost kakvu još nisu vidjeli i da to i najlošiji advokat na sudu može oboriti. Nije im bilo jasno zašto sam dobio takvo rješenje. Doktor sa IKE mi je dao broj da ga nazovem za mjesec dana i da će tada dobiti nekakvu informaciju šta će biti sa mojim predmetom. Danas sam zvao i rečeno mi je ovako: Predmet je negativno riješen i ne postoji profesionalno oboljenje zbog kojega bih ja mogao u mirovinu. Moram nastaviti raditi ali da imam pravo na žalbu. Naravno da sam bio u šoku. Prvo su mi napisali da moj HRVI nema veze sa ratom a sada su me otpilili i da sam totalno sposoban za rad. Zamislite kako je raditi u trgovini sa ljudima ako imam PTSP i lako se iživciram. Poslodavce to ne zanima. Čak me ostave pola dana samog da vodim trgovinu i da se snalazim kako znam. Kada me neke mušterije iživciraju vrlo lako se uznemirim i ubrzo dobijem aritmiju. Sa sobom stalno moram nositi lijekove ako bi slučajno ponovo dobio zatajenje srca (fibrilacija atrija). Na ultrazvuku za srce mi nisu našli ništa nego su mi rekli da je sve u mojoj glavi. Mogao bih napisati još desetke stranica ali ovo je samo ukratko moj problem. To mi je kazna što nisam htio ići u mirovinu prije 13 godina. Budeš pošten, želiš raditi i dogodi se da mi govore da sam budala i da sam si sam kriv. Dakle, mene zanima što sad? Što kaže zakon? Da idem na sud? Da se... Ma, bojim se sam sebe. Razočaran sam što prave majmuna od mene i dođe mi da napravim nekakvo s***e. Vjerujte mi, na rubu sam da puknem totalno. A usudim se čak povjerovati da mi to rade namjerno kako bih odustao, možda se koknuo i tako državi bio jedan problem manje. A što onda sa mojih 4-ero djece?
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija