Suprug je naglo psihički obolio sredinom prošle godine. Nikada nije hospitaliziran. Pije lijekove koji njegovu bolest drže pod kontrolom.
U početku liječenja je koristio lijekove koji su mu uvelike utjecali na budnost i reflekse. Tada je zatražio bolovanje koje mu je i odobreno. Dva puta je zbog produljenja bolovanja išao na komisiju koja mu je bolovanje i odobrila. U zadnjih 6 mjeseci stanje mu je vidno bolje i doze lijekova (Haldol i Zyprexa) su svedene na minimum.
U kolovozu o.g. uz preporuku psihjatrice je zatvorio bolovanje i vratio se na posao.
Suprug je inače autoprijevoznik sa vlastitim obrtom.
Problem nastaje prije mjesec dana kada ga njegova liječnica opće prakse (na zahtjev komisije za bolovanja) šalje u Kliniku za prometnu medicinu na pregled. Nije mu dala nikakvu uputnicu.
Suprug je pristupio pregledima, a nakon nekoliko dana je dobio rješenje da nije sposoban za vožnju motornim vozilima u trajanju od 3 mjeseca kada opet može pristupiti pregledu.
Stvar je u tome što je proglašen nesposobnim zbog lijekova koje pije. Tako mu je objasnila psihologinja na pregledu.
Mene zanima kome se možemo žaliti jer smatramo da je rješenje da je nesposoban za vožnju bez temelja s obzirom (što sam i ranije napomenula) da pije zaista minimalne količine lijekova.
Zanima me i kako se u ovakvim slučajevima postiže da neka osoba preda svoju vozačku dozvolu kada nikakvim papirom to od njega nije zatraženo.
Napominjem da nema nikakvu prekršajnu prijavu.
