Zakon o pravu na pristup informacijama
Članak 2.
(1) Pravo na pristup informacijama uređuje se radi ostvarivanja i zatite interesa i prava
javnosti da zna, radi osiguravanja slobodnog i demokratskog drutva te
transparentnog i otvorenog sustava vlasti.
Članak 3.
(1) U smislu ovog zakona:
1) Ovlatenik prava na informaciju je svaka domaća ili strana fizička ili pravna
osoba, kao i subjekt koji moe biti nositelj posebnih prava i obveza (npr.
stambena zgrada, naselje, udruga građana bez pravne osobnosti i slično);
2) Obveznici prava na informaciju su tijela vlasti Republike Hrvatske (tijela
dravne vlasti, tijela jedinica lokalne i područne regionalne - samouprave ili
pravne osobe s javnim ovlastima) i druge osobe na koje su prenesene javne
ovlasti, kojima tijela vlasti Republike Hrvatske neposredno upravljaju ili im
kontroliraju rad;
3) Informacija je podatak, tekst, fotografija, crte, film, usmeno izvjeće, akt,
tablica, grafikon, nacrt ili drugi prilog, koji kontroliraju ili kojim raspolau
obveznici prava na informaciju, bez obzira na to je li pohranjena na nekom
dokumentu ili nije te bez obzira na izvor, vrijeme nastanka, mjesto
pohranjivanja, na način saznavanja, na to po čijem nalogu, u čije ime i za čiji
račun je informacija pohranjena ili drugo svojstvo informacije;
4) Dokument je svako materijalno sredstvo (npr. papir, magnetska traka,
disketa, kompaktni disk, CD-rom, mikro-film, video ili audio-zapis i slično)
2
na kojem je zapisana ili unesena informacija koju kontroliraju ili kojom
raspolau obveznici prava na informaciju;
5) Pravo na pristup informacijama obuhvaća pravo ovlatenika prava na
informaciju na traenje i dobivanje informacije kao i obvezu obveznika prava
na informaciju omogućiti pristup zatraenoj informaciji, odnosno objavljivati
informacije kada za to i ne postoji poseban zahtjev već takvo objavljivanje
predstavlja njihovu obvezu određenu zakonom ili drugim općim aktom (u
daljnjem tekstu: aktivno objavljivanje informacija).