Testisunus

Hrv. pravo u svom dosadašnjem razvoju nije poznavalo institut upravnog ugovora u obliku u kojem ga poznaju prava dr. europskih zemalja. Ali naše zakonodavstvo uvodi u naš pravni sustav neke posebne vrste ugovora kojima su mnoga obilježja slična ili identična s klasičnim vrstama ugovora. Za upravne ugovore važna su 2 zakona: 1. Zakon o koncesijama i 2. Zakon o ustanovama. U našem zakonodavstvu se još uvijek nigdje ne koristi pojam upravni ugovor i zato se ti ugovori uzimaju kao oblici općih ugovora gp-a i sporovi iz tih ugovora idu u nadležnost redovnih sudova. Članak 39. zakona o koncesiji (1) Za sporove između stranaka, koji nastaju na temelju ugovora o koncesiji, stranke mogu ugovoriti arbitražno rješavanje sporova. (2) U postupku iz stavka 1. ovog članka mjerodavno pravo je pravo Republike Hrvatske. (3) Ako stranke nisu ugovorile arbitražno rješavanje sporova, nadležan je isključivo mjesno nadležan trgovački sud prema sjedištu davatelja koncesije. Zakon o koncesiji III. POSTUPAK DAVANJA KONCESIJE Opće odredbe Članak 16. Postupak davanja koncesije započinje danom objave obavijesti o namjeri davanja koncesije u »Narodnim novinama«, a završava konačnošću Odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja ili konačnošću Odluke o poništenju postupka davanja koncesije. Stoga u obavijesti bit će opisani postupak i svi uvjeti dobijanja koncesije.

Ukoliko Vam supruga ima hrvatsko državljanstvo tu neće biti problema! Hrv. državljanstvo može steći i stranac koji je u braku s hrv. državljaninom kojem je odobreno trajno nastanjenje na području RH, ako se iz njegova ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u RH i da prihvaća hrv. kulturu. Sad ukoliko niste sudjelovali u ratnim operacijama proiv RH ne bi trebalo problema.(poštuje pravni poredak i običaje u RH i da prihvaća hrv. kulturu)

OTPUST = način prestanka državljanstva na temelju posebnog akta drž. tijela, a u povodu molbe pojedinca. Može se dati osobi koja je podnijela zahtjev za otpust i udovoljava sljedećim pretpostavkama: 1. navršila 18 g. života, 2. nema smetnji glede vojne obveze, 3. podmirila je dužne poreze, takse i dr. javne pristojbe, te obveze prema pravnim i fizičkim osobama u RH za koje postoji izvršni nalog, 4. pravno je uredila imovinske obveze iz bračnih odnosa i odnosa roditelja i djece prema hrv. državljanima i prema osobama koje ostaju živjeti u RH, 5. ima strano državljanstvo ili da je dokazala da će biti primljena u strano državljanstvo. Otpust iz hrv. državljanstva NE MOŽE DOBITI osoba: 1. protiv koje se u RH vodi KP zbog djela koje se goni prema služ. dužnosti ili 2. ako je osuđena na kaznu zatvora , dok tu kaznu ne izdrži. 2. Prestanak hrv. državljanstva odricanjem Određena osoba na osnovi odredaba zakona, izjavom volje gubi vlastito državljanstvo. Hrv. državljanstva može se odreći punoljetni hrv. državljanin koji ima prebivalište u inozemstvu, a ima i strano državljanstvo. Postoji samo otpust i odricanje državljanstva. Gospodin nemože otpustit državljanstvo sve dok ne izdrži zatvorsku kaznu.

Prirođenje pod povoljnijim uvjetima (izvanredna naturalizacija) – odnosi na posebne kategorije osoba kojima Zakon pruža mogućnost da prirođenjem steknu hrv. državljanstvo pod blažim uvjetima od onih koji su predviđeni za redovnu naturalizaciju. Osoba koja je rođena na teritoriju RH, a do podnošenja zahtjeva ima prijavljen boravak najmanje 5 g. na teritoriju RH, može steći hrv. državljanstvo ako se iz njegova ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u RH, te da prihvaća hrv. kulturu.

Skup pretpostavki koje su teško odredive. U ovoj odredbi izražena je diskrecijska ocjena službenika u odnosu na ponašanje osobe koja zahtjeva državljanstvo. Svrha odredbe odnosno praktičan razlog njenog donošenja jest da osobe koje su sudjelovale u ratnim operacijama protiv RH ne steknu hrvatsko državljanstvo.

Članak 8. Prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava ovim pretpostavkama: 1. da je navršio 18 godina života te da mu nije oduzeta poslovna sposobnost; 2. da ima otpust iz stranog državljanstva ili da podnese dokaz da će otpust dobiti ako bude primljen u hrvatsko državljanstvo; 3. da je do podnošenja zahtjeva imao prijavljen boravak najmanje pet godina neprekidno na teritoriju Republike Hrvatske; 4. da poznaje hrvatski jezik i latinično pismo; 5. Da se iz njegova ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj i da prihvaća hrvatsku kulturu. Članak 12. Stranac čije bi primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za Republiku Hrvatsku, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1. -4. ovoga zakona. Hrvatsko državljanstvo može steći i bračni drug osobe iz stavka 1. ovoga članka koja je stekla hrvatsko državljanstvo, iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1-4. ovoga zakona. Znači ne gubi slovensko državljanstvo. Odnosno stječe hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1-4. ovoga zakona a Vas zanima st.2. A sad je pitanje koliko je on dobar odnosno je li on od interesa za RH. Sretno

Zakon o pravu na pristup informacijama Članak 2. (1) Pravo na pristup informacijama uređuje se radi ostvarivanja i zaštite interesa i prava javnosti da zna, radi osiguravanja slobodnog i demokratskog društva te transparentnog i otvorenog sustava vlasti. Članak 3. (1) U smislu ovog zakona: 1) “Ovlaštenik prava na informaciju” je svaka domaća ili strana fizička ili pravna osoba, kao i subjekt koji može biti nositelj posebnih prava i obveza (npr. stambena zgrada, naselje, udruga građana bez pravne osobnosti i slično); 2) “Obveznici prava na informaciju” su tijela vlasti Republike Hrvatske (tijela državne vlasti, tijela jedinica lokalne i područne – regionalne - samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima) i druge osobe na koje su prenesene javne ovlasti, kojima tijela vlasti Republike Hrvatske neposredno upravljaju ili im kontroliraju rad; 3) “Informacija” je podatak, tekst, fotografija, crtež, film, usmeno izvješće, akt, tablica, grafikon, nacrt ili drugi prilog, koji kontroliraju ili kojim raspolažu obveznici prava na informaciju, bez obzira na to je li pohranjena na nekom dokumentu ili nije te bez obzira na izvor, vrijeme nastanka, mjesto pohranjivanja, na način saznavanja, na to po čijem nalogu, u čije ime i za čiji račun je informacija pohranjena ili drugo svojstvo informacije; 4) “Dokument” je svako materijalno sredstvo (npr. papir, magnetska traka, disketa, kompaktni disk, CD-rom, mikro-film, video ili audio-zapis i slično) 2 na kojem je zapisana ili unesena informacija koju kontroliraju ili kojom raspolažu obveznici prava na informaciju; 5) “Pravo na pristup informacijama” obuhvaća pravo ovlaštenika prava na informaciju na traženje i dobivanje informacije kao i obvezu obveznika prava na informaciju omogućiti pristup zatraženoj informaciji, odnosno objavljivati informacije kada za to i ne postoji poseban zahtjev već takvo objavljivanje predstavlja njihovu obvezu određenu zakonom ili drugim općim aktom (u daljnjem tekstu: aktivno objavljivanje informacija).