Ariele

mislim da to da li je dijete vanbracno ili ne,nema puno veze u ovoj raspravi. govori se o djetetu sa oba roditelja. Moje dijete je iz bracne zajednice,pa su mi u CZSR savjetovali da mogu tuziti bivseg supruga za nepostivanje Rjesenja u kojem su uredjena i vidjanja. Rekli su da kao sto ga mogu tuziti ako neplaca alimentaciju,mogu i za vidjanja,jer su neredovita.Nikada to nisam ucinila jer mi to nema smisla da ja njega tako prisilim na redovita vidjanja. Zasto su to rekli i kako to u praksi funkcionira,neznam,niti imam namjeru "istrazivati".

To i pokusavam, ponavljam mu,ponavljam,daj javi mi na vrijeme da znam "spakovat" malog,no i dalje je isto..tako je i sa time dal ce ga uzeti u "svoje dane"..neuzima ga redovito,ali kad pokusam ista reci, njegov nastup i stav je u stilu "sto ti pricas?pa NORMALNO je da cu doci po njega,ili da cu ti javiti ako nebudem mogao..". kad mi tako i tim tonom kaze,najradje bi se pukla smijati. a dijete kao da "osjeti" kada je dan da treba doci otac. ustvari vjerujem da osjeti,jer je premali da bi znao na sat,a kamoli koji je dan.i onda me pita(ili vidi po torbi-kako kad) dal ce doci tata. inzistira na odgovoru,i to cak na pozitivnom,uhvati me rukicom za celjust i gleda me ravno u oci dok mu neodgovorim. postaje sve teze,a nemogu mu reci da ce doci,kada nisam u to sigurna,a i osjetio bi po boji glasa govorim li istinu. jos gore,ako kazem da hoce,a nedodje,ispast cu ja lazac.. tesko je,to mi crpi dosta energije,ali izdrzat cu...moram... hvala na savjetu i komentaru..

Nisam vise mogla tako zivjeti,u svakodnevnom iscekivanju dal ce se ili nece danas javiti,ili veceima pakovat torbu sa nekoliko stvari za dijete,a on se niti javi niti pojavi,dakle nismo si mogli organizirati dan,kad nikad nisam znala kad ce se on pojaviti(kada ce njemu odgovarati).zato smo dogovorno definirali dane,u koje je ukljuceno i 1 nocenje,ali toga nema.uopcetku si otac nije davao truda da mu objasni da je to samo 1 noc,da ce sutra opet biti kod mame..a sada ni dijete vise nezeli.vjerujem da je mali osjecao da to i otac zeli,da bi i ostajao,a ne cim padne mrak me zove a mali iza place. a zasto sam mislila da bi ga uzeo na neko vrijeme,a ja nemam nacina da ga"vratim"?zato jer se igrao samnom i mojim zivcima nakon rastave,a situacija se pogorsavala otkako je shvatio da vise nema i nemoze imati kontrolu nad mojim zivotom. rugao mi se i bio prilicno bezobrazan, kad bih ga pitala dal je mali i gdje(popodne) spavao(jer nisam imala pojma nakon rastave gdje on zivi pa tako ni kamo odvodi djete),rekao bi mu u" krevetu!" uz gomilu podsmijavanja.kada sam to rekla u centru da ja neznam gdje on zivi,gdje dijete boravi i to,rekli su mi"to je vase pravo da znate",al sam ih i pitala kako da ja to pravo ostvarim?rekli su mi "on vam je duzan to reci"i gdje sam bila - nigdje,opet na pocetku s pravom kojeg imam a nemogu ga ostvariti. slijedom svih događaja,moja je bila pretpostavka da bi mogao "zadrzi"malog nekoliko dana(a ja nemam nacina da ga uzmem),ali ne iz razloga jer se njemu boravi sa djetetom,nego da bi se meni poigrao sa zivcima,jer je i sam bio svjestan da ja s prvobitnom presudom nemogu nista,nego sjediti i cekati,a kako bi se bilo koja druga majka(ili savijestan otac)osjecali da neznaju gdje je dijete,kako i s kim provodi vrijeme,i naposlijetku-kada ce doci kuci,a bio je premaleni da bi tada sam znao reci"hocu mame". sada to zna reci,ali opet mora otac nazvati.. a to dal bi ga ostavio kod sebe nekolio dana,je dokazao ovim neredovitim uzimanjem djeteta preko tjedna,a da nespominjem pricu oko godisnjih odmora,gdje me je pilao po centru da on hoce ovo i ono,pa su mu i soc.radnice objasnjavale da je dijtete premaleno za to,da se probamo dogovoriti...dogovor je bio da ce ovo ljeto(koje je iza nas) biti "proba",tj.da ce ga uzeti k sebi na 4-5 dana,pa ako mali bude plakao ili nesto zamnom,blizu smo i moze mi ga uvijek vratiti. kao sto rekoh, uzima ga svaki drugi tjed. na nekoliko sati... sada mi je problem sto dijete nekako otprilike zna dane kada bi trebao otac doci po njega u vrtic.nekad me pita sam ili mu ja kazem da ce danas doci tata. najgore mi je kad nedodje..mali place,protestira,baca se po podu..a ja mu nemogu objasniti da tata nije mogao(ako se uopce javio da nece doci)..e to boli...kad gledas svoje dijete kako pati a nemozes mu pomoci..mal je da shvati,a otac zivi svoj zivot.. a mi pakujemo torbu za kod tate samo jedan dan u tjednu..ako dodje,dobrodosao je,ako ne... nadam se da sam bila sada jasnija.. mislim da pokusavajuci nesto objasniti,zakompliciram,ali jos je sve jako svjeze i pomalo se uzrujam na pomisao sto smo sve prosli..

Napisat cu samo nekoliko komentara iz vlastitog iskustva.Rastali smo se sporazumom,nisam pojma imala sto mi to donosi,mislila sam ajd mirno i ljudski da to sve odradimo..u tom rjesenju nije bilo definirano vrijeme vidjanja oca i djeteta,a također se radilo o djetetu od 18 mj.sutkinja je rekla da je u interesu djeteta da bude sto vise i sa ocem,pa da mi to probamo međusobno dogovarati.to je funkcioniralo 3 mj,poslije cega sam morala pokrenuti novi postupak da bih imala na papiru od tada do tada su vidjanja,i to je to.i uvijek bih mu dala dijete i vise,i sada,nakom gotovo 2 godine,ali ako i kad se bude pridrzavao onoga sto ima na papiru. razlog zgog kojeg sam inzistirala na vremenu vidjanja na papiru bio je taj sto je on,dakle,mogao odvesti malog,nejaviti mi se gdje su i kada ce ga vratiti,a ja cucim doma uz telefon u iscekivanju.prakticki,da ga nevati i 2 dana,ja nemogu nista,da i zovem policiju,nemam na papiru da ga je trebao dovesti tad i tad. evo,to je moje iskustvo,CZSS je parazit na buđetu ove drzave,od njih nike koristi i jako losa iskustva. nazalost. a danas,2 godine poslije,situacija se nije puno promjenila,nema velikog interesa za druzenja sa svojim djetetom,sto pokazuje i dokazuje ucestalocu odrzavanja kontakata,mada dijete ima veliku potrebu za ocem,i tesko mi je sto mu jos nemogu nista objasniti niti on ista moze shvatiti,ali osjeca.. sretno...

Hvala na odgovoru. sto se tice stana, manji dio na ime kapare,a ostatak stambenim kreditom na 30god sa hrpu osiguranja placanja. rata mi je trecina place,sto je i dalje manje nego da placam podstanarstvo.Nije li tako bolje?a to dal uz ta primanja imam normalan zivot,prosudite sami,no negdje moramo dijete i ja zivjeti,zar ne?!

Postovani, ukucavah u google neke rijeci vezano za moje nedoumice i nadjoh ovu stranicu/forum. malo sam procitala postove i odlucih se registrirati kako bih pokusala dobiti odgovor ili pomoc od prisutnih. Naime,reci cu samohrana sam mjka,mada sam na tu rijec bila ostro ispravljena u Centru za soc.skrb kako nisam samohrana dok je otac djeteta ziv,ali ja cu i dalje tu rijec koristiti jer mi je adekvatna za majku koja zivi za dijete, hrani ga, odgaja, brine o njemu i njegovim potrebama, koja mu je na raspologanju svo svoje vrijeme,a otac je samo "tu negdje", u istom gradu.. Razveli smo se sporazumom, dakle, tek malo vise od nicega na papiru,a i kako bih znala sto cu i kako,te sto me ceka,kad se prvi puta razvodim?! vidjanja smo takodjer dogovorili sporazumno - onako,kako je njemu odgovaralo, na sto sam pristala jer se radilo o tada jako malom djetetu. vidjanja su neredovita, ne u skladu sa presudom,a daleko od potreba djeteta. da nenabrajam da su definitivno iskljucena vidanja u vrijeme prehladice/virozice,a o temperaturi ili slicnom (citaj:normalnom stanju dvoipolgodisnjaka) stanju djeteta. odgovor ili obrazlozenje za takva stanja je "cendrav je". dobro, ionako mi je draze da sam tada ja uz njega,da ga pratim i nadgledam. Bolovanja kod privatnika su drugi par carapa ove price. prilikom rastave smo dogovorili iznos od 25% njegove place na ime alimentacije. e sad, u ovih godinu i pol izostala je 1 alimentacija, za koju sam ga nekoliko puta pitala,ali odgovor je uvijek isti"nemam para",a ja sam mislila da je glupo pokretati ikakav postupak za 950kn. u medjuvremenu sam saznala da mi alimentacija nije isplacivana u postotku,nego iznosu,za sto je dijete "zakinuto" za 50etak kn mjesecnoX18 mjeseci..dakle,ako to sve zbrojim, ostetio je dijete (nas oboje jer ako mi alimentacija nije dovoljna za nesto u tom mjesecu(a nije),zna se na ciji "teret" to ide) za cca 2000 kn. buduci da je moja placa jednaka tom togu, trebam il isticati ista drugo? Jos nesto,buduci da je razvod bio sporazum, tako je i sa alimentacijom - on mi sam uplacuje na tekuci lovu,u presudi pise do 15.og u mjesecu,ali to nebude nikad prije 25-29-og. sad pitanja:kome se obratiti, kako pokrenuti nekakav postupak, kako to sve srociti(ako netko ima spranzu)da to lici,i postoje li troskovi ovakvih izmjena rjesenja i tko ih snosi?sto uciniti da mu alimentacija ide administrat.zabranom koju on nemoze maknuti s primanja, i mogu li sve to obuhvatiti odjednom,tj.jednom izmjenom presude,a ne da to rjesavamo u nekoliko odvojenih postupaka? (da se sto manje srecemo) kakva su vasa iskustva oko postotka alimentacije, dali je realno ako bih trazila povecanje sa 25 na 30%? unaprijed hvala na odgovoru i na razumjevanju dusama koje znaju kako je to biti sam.. Dodat cu i to da dijete pohadja vrtic,a nas dvoje zivimo u (vlastitoj) garsonijeri koju sam nam kupila nakon razvoda na kredit od 30 godina. i da,primam i djeciji doplatak koji iznosi 166 kn . samo da bi nesretni ocevi razumjeli kuda mi (majke) sa svim tim silnim parama nakon razvoda.. ali cast iznimkama,koje se trude..