Misericordia

Nije bilo nikakve povrede parničnog postupka. Dakle ako sam dobro shvatila budući da je riječ o izvanparnični postupku, ako mu sud vrati pravo na roditeljsku skrb a ja na to uložim žalbu, bez obzira na žalbeni postupak dijete može odmah početi živjeti s ocem?

Odricanjem od roditeljske skrbi ne prestaje dužnost uzdržavanja (u tom slučaju bi se svatko tko ne želi plaćati alimentaciju odrekao roditeljske skrbi). I nakon što se odrekao, bio je dužan nastaviti s plaćanjem alimentacije određene 10 godina ranije, prilikom razvoda braka. Nije nastavio s plaćanjem, odnosno, svaki mjesec je plaćao samo polovinu dosuđenog iznosa, i nije podnio tužbu radi smanjenja iznosa uzdržavanja. Zato sam ovog ljeta podnijela kaznenu prijavu protiv njega. Još uvijek je u radu, ne znam da li je podignuta optužnica. Kad sam ga prvi put prijavila za neplaćanje alimentacije (zbog čega je u konačnici pravomoćno osuđen 2018. godine) ODO-u je trebalo 14 mjeseci da podignu optužnicu.

Zaboravila sam dodati da ga CZSS podupire u vraćanju roditeljske skrbi. Sudu su dali pozitivno mišljenje. Napisali su nešto tipa ''otac se odrekao roditeljske skrbi da zaštiti dijete od stresnih sudskih postupaka''. Ono kao, odrekao se radi dobrobiti djeteta. Brižan tata.

Njegov je plan prvo dobiti natrag roditeljsku skrb a onda tražiti da sud odredi da dijete živi s njim. Nažalost dijete bi na takvo rješenje pristalo. Jer je pod njegovim utjecajem od ovog ljeta.

Pardon, krivo sam se izrazila. Evo sam pogledala što piše u sudskom rješenju: predloženik (XX) lišava se prava na roditeljsku skrb nad djetetom (XY).

Hvala na odgovoru. Da, sudskom odlukom je lišen roditeljskih prava, prije nekoliko godina. Sudski postupak je pokrenut na moj prijedlog jer 10 godina nije viđao dijete ni plaćao uzdržavanje. Sam je pristao na ročištu da bude lišen roditeljskih prava i odrekao se prava na žalbu pa je rješenje postalo odmah pravomoćno. Sada je on sudu dao prijedlog da mu roditeljska prava budu vraćena. Znači, teoretski, ako mu sud sada vrati roditeljska prava, dijete može slobodno živjeti kod njega (ima 17 i pol godina) bez obzira uložila ja žalbu ili ne?

Bivši suprug se prije nekoliko godina samovoljno odrekao roditeljskih prava. U međuvremenu je pravomoćno osuđen zbog povrede prava na uzdržavanje djeteta (isto dijete je u pitanju). Dugovanje za alimentaciju utvrđeno presudom nije vratio. Opoziv uvjetne kazne je pokrenut ali je propao zbog isteka roka povjeravanja. Izvukao se od zatvorske kazne (bilo mu je dosuđeno 11 mjeseci zatvora). Sada traži sudskim putem da mu se vrate roditeljska prava. Prvo pitanje: obzirom na pravomoćnu presudu o povredi djetetovog prava na uzdržavanje, i na činjenicu da dugovanje nije vratio, i da nakon presude nije nastavio plaćati dosuđeni iznos mjesečne alimentacije (zbog čega je podnesena kaznena prijava - u radu), kakve su šanse da mu sud vrati roditeljska prava? Drugo pitanje: čak i ako mu sud vrati roditeljska prava, da li na takvu sudsku odluku ili rješenje imam pravo žalbe, i da li žalba odgađa izvršenje rješenja? Ili odmah stupa na snagu? Hvala puno na odgovorima. Pokušala sam pronaći relevatne informacije na internetu ali nisam uspjela. Jako je malo objava na temu vraćanja roditeljskog prava.

Još par detalja: Kad smo pokrenuli ovrhu, Centar i posebna skrbnica su se očitovali sudu kako nema zapreka da se dijete vrati kući. Htjeli su 'nasapunati' sutkinju da odmah odbaci prijedlog kao nedopušten. Desetak dana nakon toga podnose prijedlog da mi se oduzme pravo stanovanja s kćeri i da se svakodnevna skrb o njoj povjeri majci njezinog dečka. Glavni argument: postoji osnovana sumnja da je dijete zlostavljano u obitelji i da bi njezinim povratkom u obitelj njezin život i zdravlje bili ugroženi. Otprilike dva mjeseca nakon toga, ODO odbacuje kaznene prijave za zlostavljanje djeteta. Posebna skrbnica se očituje sudu i izražava slaganje sa mjerom predloženom od Centra. Iako je znala da su kaznene prijave odbačene. I iako samnom uopće nije razgovarala. Niti je obišla naš stan. Ništa. Od suda traži da se kćeri prizna postupovna sposobnost. Naglašava sutkinji kako je ona 'skoro pa punoljetna'. Žele ju gurnuti pred sutkinju da kaže sama 'ja želim živjeti kod dečka'. Dvadeset dana nakon pravomoćnosti odluke ODO-a o odbačaju kaznene prijave, Centar OPET podnosi prijedlog sudu da mi se oduzme pravo stanovanja s kćeri i da se svakodnevna skrb o njoj povjeri majci njezinog dečka. Ne bis in idem - ? Who cares. Kći stanuje u obitelji svojeg dečka skoro godinu dana bez ikakvog rješenja. Kad sam pitala Centar na temelju kojeg rješenja mi kći tamo živi, pravnica mi je odgovorila: mi smo dali prijedlog sudu. Time je njezino stanovanje tamo 'legalno'. Eh da - Centar me kazneno prijavio jer dečkovoj majci ne uplaćujem alimentaciju. To tumače kao 'zanemarivanje djeteta'.

U rješenju kojim je imenovana posebna skrbnica piše da je dužna, prema potrebi, obaviti razgovore s roditeljima djeteta i sa drugim osobama koja su djetetu bliska. Da znam , 'po potrebi'. Ali nije baš da je oduzimanje prava na stanovanje šala. Nije nas kontaktirala. Obavila je samo razgovor sa djetetom, kćeri, koja ima 17 i pol godina. Centar mi želi oduzeti pravo na stanovanje s kćeri i povjeriti je na skrb majci njezinog 20-godišnjeg dečka. I koja je btw poznata policiji zbog prijava obiteljskog nasilja otprije nekoliko godina. Muž joj je prijetio da će ju baciti kroz prozor. Ah i da, muž je poznat policiji zbog droge. Prethodno nismo bili pod nikakvim nadzorom Centra. Kćer je nazvala Hrabri telefon. Nagovorio ju je dečko, očito traumatiziran iskustvima u svojoj disfunkcionalnoj obitelji (svoje nesređene emocije je očito projicirao na nas). Kći je Hrabrom telefonu prijavila emocionalno zlostavljanje u obitelji. Hrabri telefon po defaultu obavijestio Centar. Djelatnica Centra pronašla kćer na društvenim mrežama i počela joj slati poruke. Navabila nju i dečka na razgovor u kafić kod policijske postaje. Zatim je nagovorila da ode s njom u policiju prijaviti obiteljsko nasilje. Zatim ih je oboje posjela u službeni auto i odvela kod dečka doma. Mene i muža nitko nije obavijestio. Još uvijek se borimo vratiti je. Pokrenuli smo postupak ovrhe u svibnju. Ništa ne pomaže. ODO je odbacilo kaznene prijave protiv mene i supruga (za zlostavljanje djeteta). Rješenje o odbačaju pravomoćno. Iako su kaznene prijave odbačene, Centar i dalje traži od suda da mi se oduzme pravo stanovanja s kćeri i da se svakodnevna skrb o njoj povjeri majci njezinog 20-godišnjeg dečka. Eto, ukratko.

Koliko je moguće da sud prihvati prijedlog CZSS-a da se roditelju oduzme pravo stanovanja s djetetom, a da prethodno nije bila izrečena ijedna blaža mjera u smislu nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi? Drugo pitanje - kako je moguće da se posebna skrbnica djeteta iz Centra za posebno skrbništvo (imenovana od strane Suda) prikloni mjeri predloženoj od strane CZSS, a da prethodno uopće nije razgovarala s roditeljem kojem se predlaže oduzeti pravo stanovanja s djetetom?

Možete i meni poslati u PP? Hvala!

Molim u PP preporuke za odvjetnike specijalizirane za obiteljsko pravo; hvala

Treba nam dobar odvjetnik iskusan u obiteljskom pravu (Zagreb, Rijeka, Split). Molim da prijedloge šaljete PP-om. Hvala.

Zar se stvarno može dosuditi rad za opće dobro nekome tko živi u inozemstvu? I da li u tom slučaju sve dolazi na odabir ''ili ROD ili zatvor''?

Hvala na odgovoru. Koliko sam procitala radom za opce dobro se moze zamijeniti kazna zatvora do jedne godine. Vidim po sudskoj praksi da su takve kazne dosuđivane pedofilima. Što smo stvarno došli do toga da je npr. vikanje zbog pušenja i pijenja alkohola isto što i spolno zlostavljanje djece? Pročitala sam i da su takve kazne (RD) dobile u više navrata i osobe koje su npr. vozeći alkoholizirane skrivili prometnu nesreću sa smrtnim posljedicama.

Razumijem da su bili duzni provjeriti prijavu, ali da li su bili duzni odmah ukljuciti policiju? Inace dijete su odveli po hitnom postupku da zivi kod prijatelja (ne kod udomitelja, niti u ustanovu, ni kod srodnika, nego kod prijatelja) bez nasega znanja i bez dostave rjesenja o imenovanju posebnog skrbnika. Dogodilo se da nas tog poslijepodneva nije bilo kod kuce pa su na temelju toga zakljucili da je dijete bez roditeljske skrbi. Nikoga nisu ni pokusali dobiti na telefon. Rjesenje o imenovanju posebne skrbnice su poslali skoli a ne nama. Na taj nacin smo saznali da uopce postoji. Takodjer nisu u roku od 72 sata pokrenuli postupak pred sudom za djetetovo zbrinjavanje. Dijete su odveli prije mjesec i pol dana i jos nisu pokrenuli nikakav postupak na sudu. Odvjetnik je provjerio u pisarnici opcinskog suda prekjucer i rekli su mu da nema nicega. Na policiji su i meni i surpugu rekli da su djetetove optuzbe gluposti ali svejedno su sve proslijedili na ODO. Nas problem je sto ODO sad plese kako CZSS svira. Zato me zanima sto bi bila najgora kazna koju mogu ocekivati.

Nazalost u situaciji smo da je mene i supruga dijete koje ce uskoro napuniti 17 godina tuzakalo Hrabrom telefonu za toboznje emocionalno zlostavljanje (da smo vikali, branili joj aktivnosti, prijetili razbijanjem njezinih stvari i tako dalje). Hrabri telefon je to odmah javio Centru za socijalnu skrb. U roku od dan-dva djelatnica Centra za socijalnu skrb naziva dijete na mobitel (mene i muza ne zove/mi nemamo pojma o nicemu), dogovara sastanak u jednome kaficu i zatim prati (odvodi) dijete na policijsku postaju da podnese kaznenu prijavu protiv nas. Nakon toga je odvode od kuce ali ne u srodnicku niti u udomiteljsku obitelj niti u ustanovu. Da skratim pricu...Svi znamo kako ustanove kod nas funkcioniraju. CZSS su bog i batina a policija i sudovi i odvjetnistvo slijepo slusaju sve sto CZSS kaze. CZSS je na nas maksimalno nabrijan i vec su nam rekli da cemo biti osudjeni. Ja nigdje ne pronalazim informacije o sudskoj praksi sto se tice emocionalnog zlostavljanja kod nas? Kad su vec naumili osuditi nas zanima me kakve su kazne. Da li nam stvarno prijeti zatvor? To su spominjali. Nismo nikad osudjivani za nista, nema nikakvih prijava za nasilje niti za ista drugo, i imamo jos djece (mladjeg uzrasta), svi su zdrava, normalna djeca, super ucenici... Sto se tice mladje djece da li mogu pokrenuti i postupak sto se njih tice? Obiteljski nadzor ili nesto? Jer trenutno ispada da djeca zive sa zlostavljacima. Hvala svima na odgovorima.

Pozdrav (i isprike ako se ponavljam s temom), dugotrajno sam nezaposlena (prijavljena na HZZ-u). Dobila sam postdoktorsku stipendiju u jednoj zemlji-članici EU, u koju ću se zbog toga preseliti na pola godine. Mjesečni iznos stipendije iznosi tisuću eura. Zanima me, kad se vratim u HR, da li sam obavezna prijaviti taj ''dohodak'' i platiti porez na njega? Malo me brine da bi mi mogli zaračunati porez na to, jer ne znam odakle ću ga platiti...Svi znamo da stipendija nije plaća, odnosno da smisao stipendije nije zarada, nego pokrivanje troškova života...Ako se vratim u HR i to ne prijavim (a isplaćivat će se na moj devizni račun otvoren u HR), ima li šanse da će Porezna tome svejedno ući u trag? Hvala na odgovorima.

Hvala na odgovoru. Koliko sam shvatila iz Obiteljskog zakona, zahtjev / tužbu za smanjenje alimentacije treba podnijeti ČIM NASTANU okolnosti zbog kojih bi taj iznos trebalo umanjiti. On to sve ove godine nije napravio (on nije plaćao ništa, nije tražio dijete, ja nisam tužila). Sad sam ga tužila i on traži smanjenje - ? Nema nijedno drugo dijete, nego samo spominje enorman porezni dug koji nije nastao preko noći (nastajao je u razdoblju između 2003. i 2015.), a očito je da je sve dosad radio na crno i da se tek sad prijavio na neku crkavicu. To mi je smiješno - ispada da je tek sada zasnovao kakav-takav radni odnos, a žali se da nema novca za plaćanje...I to još putem odvjetnika! Ažurirano To da duži niz godina radi u tom obrtu (na crno) mogu dokazati temeljem njihovih objava (fotografija) na stranicama na Facebooku na kojima reklamiraju obrt. Pa zar sudu stvarno neće ništa predstavljati činjenica da ga je na minimalac prijavila vlastita, dugogodišnja djevojka, sa kojom živi?! E da, sad kad je on podnio ovu tužbu, da li je do pravomoćnosti presude dužan nastaviti uplaćivati ranije određen mjesečni iznos, ili može stati sa uplatama?

Pozdrav svima, nedavno sam kazneno prijavila bivšeg zbog povrede dužnosti uzdržavanja djeteta (godinama nije plaćao ni lipe niti je viđao dijete).Bivši muž je na to reagirao tako (između ostalog) da je angažirao odvjetnika (!) radi smanjenja iznosa određenog za mjesečno uzdržavanje djeteta. U tužbi zahtijeva da se iznos prepolovi (iznos koji je sada predložio je čak za oko 200 kuna niži od zakonom propisanog minimuma za dijete tog uzrasta). Kao razloge potrebe smanjenja navodi visoka porezna dugovanja (nešto manje od pola milijuna kuna) i niska mjesečna primanja. E sad...Gospodin je u vezi sa svojom djevojkom sedam godina a s njom i živi - ne znam koliko dugo žive zajedno ali pretpostavljam da se radi o dužem periodu. Djevojka je mlađa od njega 15 godina i na njezino ime je otvorio obrt (jer je dužan Poreznoj) u kojem on sam radi (taj obrt je zapravo ''nastavak'' njegovog prethodnog, propalog ili zatvorenog obrta, kojeg je bio vlasnik i za vrijeme vođenja kojega je nagomilao spomenuta dugovanja). Znači djevojka se vodi kao njegova 'šefica'. Iako to traje duži niz godina (što mogu potkrijepiti dokazima), ona je njega prijavila kao zaposlenika tek koji tjedan prije podnošenja tužbe za smanjenje alimentacije. Dakle svo prethodno vrijeme je radio na crno (u izvatku HZMO-a nema nikakvih prethodnih zaposlenja kod drugih poslodavaca, pa tako ni kod nje!). Sad su se naravno dogovorili i prijavila ga je kao zaposlenika koji radi samo 2 sata dnevno i za to prima mjesečnu plaću od oko 4 tisuće kuna (nisam znala da je moguće prijaviti radnika na 2 sata dnevno). Znači namjeravam se protiviti toj njegovoj tužbi jer znam da jako dobro zarađuju i da su se dogovorili oko insceniranja njegovih malih prihoda. Pomislila sam da bih na sudu možda mogla ''igrati na kartu'' njihove izvanbračne zajednice. Budući da su u vezi duže od 3 godine, i očito duže vrijeme žive zajedno, mogu li tvrditi da nema razloga za smanjenjem alimentacije budući da njegova ''izvanbračna partnerica'' ima obrt i da jako dobro zarađuju? Bi li to prošlo? Da li se može tvrditi da je njihov business zapravo njihova zajednička stečevina, s obzirom na trajanje i prirodu njihove veze? Uostalom čovjek si očito može priuštiti odvjetnika, očito je da mu novca ne nedostaje. Hvala svima na odgovorima i savjetima!

Da li je moguće oduzeti pravo na roditeljsku skrb ocu koji tijekom deset godina nije nikada izrazio želju da vidi ili čuje dijete i koji nikada nije plaćao alimentaciju? Kakva je sudska praksa kod nas po tom pitanju? Koliko postupci otprilike traju? Da li su to dovoljni razlozi ili sud ipak 'traži' ekstremnije propuste, poput zlostavljanja djeteta i sl.? Podnijela sam kaznenu prijavu zbog povrede dužnosti uzdržavanja - da li to može biti od pomoći (ili od prevage u moju korist) u građanskom parničnom postupku oduzimanja prava? Hvala na odgovorima.

Možda se ono ''u bilo kojem obliku'' odnosi na znanstveni rad (djelo), a ne na pravo vlasništva - ? Nisam pravnik (očito ) ali koliko sam uspjela shvatiti iz Zakona o autorskom pravu i drugim srodnim pravima, Zakon zasebno tumači i štiti autorsko pravo (koje pripada fizičkoj osobi koja je djelo stvorila; pravna osoba ne može nikada biti smatrana autorom bilo čega) te objašnjava srodna prava, a mislim da ovo ''pravo vlasništva'' koje sam ja sad ''prodala'' ministarstvu spada u ta srodna prava - ? Ovo je članak 4, koji mi se čini malo utješnim; Zaštita srodnih prava, po ovom Zakonu, ostavlja netaknutom i ni na koji način ne utječe na zaštitu autorskog prava. Ni jedna odredba ovoga Zakona o zaštiti srodnih prava ne smije se tumačiti tako da šteti zaštiti autorskog prava. Dakle po ovome ispada da ugovor koji sam nažalost brzopleto potpisala njima ne omogućava da ubuduće ne poštuju moja prava kao autora tog znanstvenog rada? Da tekst i fotografije objavljuju gdje žele i u kojem obliku žele, a bez da navode moje ime - ?

Pardon, mislila sam na Zakon o autorskom pravu i drugim srodnim pravima. Bila sam na stranici Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo pa otud lapsus calami Pogledala sam ga, izgleda da članak 44. Zakona dopušta sklapanje ovakvih ugovora odnosno ubacivanja stavki o ''prepuštanju ostvarivanja autorskih prava''. Ako sam dobro protumačila...Međutim po čl. 4 Zakona su (valjda), moja autorska prava unatoč svemu u ovom ugovoru zaštićena?

Da I to od strane zamjenika ministra. Da li je to u skladu sa Zakonom o intelektualnom vlasništvu? Što sad mogu napraviti? Ako sam im prodala autorsko pravo, ja svejedno uvijek ostajem autor članka, jel tako? Mislim, ne smiju nikada ponovo upotrijebiti članak i fotografije a da me ne navedu kao autora?

Prošli tjedan sam primila poštom na potpis primjerke Ugovora o autorskom djelu koji sam sklopila s jednim ministarstvom koje izdaje stručni časopis. Svi suradnici časopisa koji nisu zaposlenici ministarstva se honoriraju. Dakle, napisala sam članak, koji je prihvaćen za tisak, i poslan mi je Ugovor, s odgovarajućim iznosom honorara (obračunava se po kartici teksta). Ugovor sam potpisala u tri primjerka i poslala natrag. Nisam ga pomnije čitala jer to nije prvi ugovor takve vrste koji sam potpisala ali jest prvi s ovim ministarstvom. Koji dan poslije mi je upao u oko ovaj članak (čl. 4): Autorica ovim ugovorom prenosi na Naručitelja pravo iskorištavanja djela iz članka 1. ovoga Ugovora bez ograničenja s obzirom na svrhu, prostor i vrijeme, kao i pravo vlasništva nad autorskim djelom u bilo kojem obliku. Kako je riječ o izvornom znanstvenom radu ilustriranom sa desetak mojih vlastitih fotografija, nije mi bilo nimalo svejedno kad sam to pročitala. U drugim takvim ugovorima koje imam, nema ničeg sličnog. Što da radim? Izgleda da oni sada mogu raditi sa mojim tekstom i fotografijama što god hoće? Budući da honorar još nije uplaćen, mogu li ''opozvati'' potpis? Imam li pravo sada reći da sam se predomislila? Imam li opravdani razlog da ga smatram protivnim mojim interesima kao autora? Piše da ugovor stupa na snagu danom potpisa obiju strana...Ukratko, imam li razloga za brigu i što biste mi savjetovali da napravim?