Jump to content

andjeo

Korisnik
  • Broj objava

    9
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. ostariti zajedno,i odgajati djecu zajedno su za mene dva suprotna a samo ponekad zajednička stajališta.Ja mogu ostariti sa osobom s kojom uopće nemam djece,a isto tako mogu odgajati djecu sa osobom s kojom neću ostariti.Kombinacija jednog i drugog je idealna kombinacija, a šta je danas idealno...? A troje djece se sigurno nije rodilo slučajno,nisam nikada ni izjavio da nije bilo ljubavi,ali očito ne dovoljno da traje.
  2. Nisam još donio konačnu odluku,ali mislim da ću još neko vrijeme ostati sam,dok ne sazrije neka pametna odluka.Teško mi je ovako,jer neznam kuda pripadam a volio bi znati.Možda je to križ koji moram nositi kao kaznu za učinjeno.Hvala svima koji su se potrudili pomoći mi,koji su me podržavali.Hvala i svima vama koji ste me pošteno iskritizirali i možda i na taj način pomogli da otvorim oći i da vidim kojim putem krenuti.Poštijem svako mišljenje i stav,a odluku o svemu ću morati donjeti sam na svoju dušu. HVALA
  3. Kontaktiram sa djecom više nego ikada,spavaju kod mene,odlazimo na izlete,igramo se,učimo... I to ne mislim prekinuti.Alimentaciju plačam,a i kupujem djeci stvari koje im nedostaju kada su kod mene. Mislim da nisam loš otac,a to mislim i ostati,ALI užasno se bojim njihove reakcije,ako se odlučim živjeti sa drugom ženom i njezinom djecom. Bojim se njihove ljubomore i straha da ne bi zbog toga mislili da ih tata manje voli. Što se tiće skrbništva ili razdvajanja djece to ne bi htio jer su još maleni i mislim da im je majka za sada potrebnija nego otac.A i ne bi im htio priuštiti "mačehu",kada imaju svoju mamu. Još uvijek sam u velikoj dilemi(trilemi) šta napraviti. Volio bi da se netko javi,tko je prošao slićnu situacija pa prošao to na ovaj ili onaj način. HVALA
  4. Hvala vam cure,pomogle ste mi svaka na svoj način iskreno me shvaćajući s jedne i iskreno kritizirajući s druge strane.Malenoj22 sam posebno zahvalio u PM-u.Tebi ELENNA2 ovako javno moram reći da si potpuno u pravu...SLIJEP I NAIVAN sam,supruzi ni do koljena,znam to...i teško mi je sa mojom niskom emotivnom intelegencijom biti par takvoj ženi,a i to je još jedan razlog mog bjega...osjećam se kao bijedan crv kraj nje,iskorištavam njezinu dobrotu i ponižavam je...."postanite stabilan,moralan i karakteran čovjek"...KAKO???????
  5. Kao prvo jedno veliko HVALA svima koji su se potrudili pomoći mi u mom problemu. Htio bi nekima dati odgovore na neka pitanja.Kako sam mogao prevariti suprugu,ako je cjenim?Totalno amoralno s moje strane(znam djubre sam na neki način),prvi puta se desilo iz očaja,jada,znatiželje,avanturizma...svakome se može dogoditi.A onda je iz te avanture nastala zaljubljenost i s vremenom velika ljubav.Što se tiče dobrih nogu...bivša supruga ima bolje noge,nije sve u nogama,guzi...da ne nabrajam.Najveći problem je u komunikaciji verbalnoj i neverbalnoj koja je sa b.suprugom prilično loša a sa ljubavnicom izuzetna,fantastična,jedinstvena... I mislim da to nije više samo kemija ili zaljubljenost,tu nakon sada već dvije godine mora biti više od toga.Mi se sada i nakon prekida znamo ćuti mobitelom i prođe sat vremena ko ništa,a sa suprugom i razgovor od 10 min. mi se ćini kao vječnos ,ponekad. Užasno mi je žao djece u svemu tome,volim ih jaaako i ona nisu ama baš ništa kriva što njihov tata više ne voli njihovu mamu.Ne živim već godinu dana s njima i oni žele da se vratim.A šta ako ne izdržim pa nakon nekog vremena opet odem...ne želim ih povrijediti,ne želim ih razočarati,ali nisam siguran da li ću moći ostati kada se vratim.Prošli smo i bračna savjetovališta i psihologe,ali je sve to "korak naprijed,dva nazad". Jel netko može pomoći???
  6. Svjestan sam svog nepoštenja,ali isto tako smatram nepoštenim bivšoj suprugi oduzeti mogućnost da nađe osobu koja će je iskreno voljeti...ali najviše me "muće" DJECA
  7. Molim pametan savjet nekoga tko je prošao nešto slićno ili zna nekoga tko je nešto slićno prošao. Bio sam u braku 14 godina iz kojega imamo troje djece(2,7 i 11 godina).Oženio sam se ,ne iz neke velike ljubavi.Prije braka sam imao vezu sa curom u koju sam bio zaljubljen "do ušiju" i možda sam na neki način uletio u brak tražeći zaborav,utjehu ili šta li već?! Brak je bio "taktak" ni predobar ni preloš,bez nekih velikih emocija i s vremenom je postao samo navika.Prije dvije godine upoznao sam ženu s kojom sam doživio kemiju kao nikada do tada. Postalli smo ljubavnici.Ona je tada još bila u braku iz kojeg ima dvoje djece(7 i 10 godina). I ja sam se rastao,i sada bi bilo logično da s njom počinjem "novi" život. aAli sada se javljaju problemi,dileme i nedoumice oko toga.Ona je odgađala taj korak tako dugo dok ja nisam "pukao" i prekinuo tu našu vezu.Radi djece sam ostao u kontaktu sa bivšom suprugom koja je saznavši za moj prekid sa"ljubavnicom" pokušala spasiti šta se spasiti da.Oprostila mi je nevjeru i želi da se vratim.Ja još uvijek volim svoju "ljubavnicu" ali me strah kako će moja djeca reagirati da njihov tata ide živjeti sa drugom mamom i njezine dvoje djece.Neznam kojim putem krenuti???Vratiti se u brak sa ženom koju poštujem ali ne volim,započeti novu vezu sa osobom koju "ludo" volim ili ostati sam??I kako će djeca(njezina i moja) gledati na to. Hvala,ako netko zna rješenje.
  8. andjeo

    On neće otići

    Bih,da nisu djeca.Ne želim ih odvući iz uobičajne okoline,od deda i bake. A i ne mogu financijski sa dvoje djece u podstanarstvo,a ni moralno,da on grije guzicu u kući mojih staraca a ja da odem s djecom u stan???
  9. Ljudi šta da radim??? U braku smo deset godina i imamo dvoje malodobne djece.Živimo u kući mojih roditelja.Brak nam je katastrofa i ja se želim razvesti od njega.Ne spavamo u isom krevetu već duže vremena,ne kuham mu,ne perem,ne razgovaramo.Dakle brak više ni ne postoji.Rekla sam mu da se želim razvesti i da si nađe stan.A on se samo smijulji i kaže da neće otići i da se ne želi rastati.Moji roditelji me ne podržavaju i ne žele ni ćuti za razvod braka.ŠTA DA RADIM???
×
×
  • Napravi novi...