galahad

Hvala vam puno na odgovoru... naime, taj savjet sam dobio od socijalne radnice koja radi u ispostavi CZSS-a u mom rodnom gradu. nakon vaše priče zaista ne znam što da napravim. ne znam uopće kako je moglo doći do toga da ne mogu vidjeti ni vlastito dijete...

Poštovani, Supruga i ja se razvodimo, održano je jedno ročište i upućeni smo na CZSS na postupak mirenja. Kako mi je apsolutno uskraćeno s njene strane da viđam dijete, bio sam na CZSS i pitao što da radim. Već po treći put. Kako ona odbija bilo kakvu suradnju i opstruira viđanje s djetetom, djelatnice CZSS su mi savjetovale da nadležnom sudu podnesem "Zahtjev za donočenje privremene odluke o roditeljskoj skrbi" kojom bi se regulirala prava o skrbi i viđanju djeteta do konačne presude. Da li bi mi netko mogao pomoći u tome kako da sročim taj zahtjev? Da li netko ima primjer jednog takvog zahtjeva? Zahvaljujem...

Poštovani, hvala vam na odgovoru. Pokućat ću naći načina da saznam da li je njena bolest uzrokovana nečim nasljednim ili ne, kao i doći do dokumentacije u vezi toga. Čitajući teme na forumu vezane uz to, potpuno sam obeshrabren jer je očito da sve institucije u ovoj državi rade samo na tome da čim prije pokupe novac od nas, a nikog zapravo ne interesira stvarni problem.

Poštovani, o svojoj situaciji sam već napisao po temom koju je otvorio Laci pa neću opet u detalje. I ja imam istu situaciju kao vi i Laci. Kad je meni supruga zabranila viđanje djeteta te ga fizički odvodila iz stana kako se ne bi zatekao tamo kad sam došao, potražio sam pomoć na CZSS. Svi ste dobro rekli da od njih nikakve pomoći nema. Ja sam tamo došao s jasnim problemom da ne mogu viđati svoje dijete, da bi nam u slijedećem susretu, gdje je bila prisutna i moja supruga, djelatnica centra savjetovala da tražimo pomoć od bračnog savjetnika. Ono što bih volio da mi netko odgovori je kako mogu doći do saznanja gdje je moja supruga potražila pomoć psihijatra? Naime, jedino što sam uspio kroz vrijeme saznati je da ima Anksiozno-depresivni poremećaj i da je dobila terapiju koju tad nije počela uzimati, već 2 mjeseca kasnije. Bojim se da ne znam dovoljno o tome pa ću pročitati u knjigama, ali zbog njenog duševnog stanja, kao i činjenice da slični i teži psih. poremećaji postoje u njenoj obitelji od prije, zanima me na koji način mogu saznati takve informacije? Hvala

Hvala vam puno na trudu što ste napisali savjet. Svjestan sam toga da vozači ZETa voze kako im drago, a u ovom slučaju je jasno da vozač tramvaja uopće nije ni pokušao kočiti. Ne kažem da se morao ukopati na mjestu, ali možda bi mi dao sekundu ili dvije više da mi kotači prime asfalt i odbace me otraga...

Pozdrav Laci! prepričao si moju priču. Iako su i tvoja i moja situacija prestrašne, na trenutak sam osjetio olakšanje spoznajom da se takva priča ne dešava samo meni. Da ne ponavljam sve što si napisao, mogu samo reći ono što nije isto. Razlika je u tome što moja žena na ovakav način još ne eskalira u svom osvetničkom pohodu u javnosti, iako mi se prijetila upravo dolaskom u moju firmu i izazivanjem skandala gdje i kad god će moći. Ja ne znam da li u tvom slučaju postoji i problem diobe imovine. U mom slučaju pokušavam to s njom dogovoriti već mjesecima, ali nikako ne uspjevamo. Ona svaki put nadodaje zahtjeve i bio sam spreman ustupiti joj 2/3 svega na račun djeteta kojem bi ona ostala skrbnik. Naravno, uz brojna poniženja i vrijeđanja te prijetnje najgorih vrsta, odbila je potpisati ugovor o diobi imovine. Zapravo sam još uvijek u nekom šoku jer ne mogu vjerovati da je to žena s kojom sam se oženio. Što se tiče samog fizičkog nasilja, kroz vrijeme me nebrojeno puta gađala čašama, šalicama, daljinskima... jednom me i pogodila, ali sam u posljednji čas uspio izbjeći da me pogodi u glavu. U noći bi me budila i prijetila da će mi prerezati grkljan u snu i obećavala da neću ništa osjetiti. Jednom prilikom kad sam došao po malog da ga izvedem, u trenu kad je on istrčao iz stana, napala me s leđa i 2 put udarila u glavu. Zvučat će smiješno... žena udara muškarca... ali i ja sam imao vidljiv hematom ispod oka i iza uha. Drži se... kontroliraj se, jer znaš i sam da istog trena kad joj uzvratiš... odlepršat će na socijalno i dobit ćeš sve moguće zabrane... Sad sam malo zbunjen jer ću izgovoriti njene riječi: "Pravda i istina će prije ili poslije doći na vidjelo"... samo što ona vidi svoju verziju istine koju si je godinama stvarala u glavi.

Pozdrav svima koji će ovo čitati... jedne večeri prošle godine u 12. mjesecu sam iz jednog haustora izlazio autom na Vlašku. Kad sam pogledao lijevo, 70-80 metara od mene, a iza semafora se kretao tramvaj. Na semaforu su se počela mijenjati svjetla i ja sam u tom trenutku pogledao na desnu stranu i kad sam vidio da nikog nema, spustio se s prednjim kotačima sa silaznog puta. No, vozač tramvaja odlučio je juriti kroz žuto i nastavio kroz raskršće. Od silaznog puta do raskršća je nekih 30-40 metara. Kad sam shvatio da on ne koči, pokušao sam se vratiti unatraga, ali kotači su mi se doslovno na mjestu zavrtjeli zbog posve ledene ceste. 10ak metara prije udara, vozač tramvaja je počeo zvoniti, no ja nisam mogao ništa. Udario me u prednji bočni dio i to svega nekih 10 cm od ruba prednjeg dijela. Odbacio me i prošao dalje zaustavivši se tek nakon 50 metara. Prvi put u životu mi se desilo nešto takvo. Zaista pazim kako vozim, nemam nijedan prometni prekršaj ili kaznu, čak ni za parkiranje. Shvativši da sam, bez obzira na sve, ja kriv jer sam izlazio na cestu s prednošću prolaza, vozaču sam dao svoje osobne podatke i složili se da ne zovemo policiju. On je sjeo u tramvaj i odvezao ga u spremište na Trešnjevci te se vratio nakon pola sata s djelatnikom ZETa koji valjda izlazi na mjesta nesreće. Dao sam im podatke od svoje police osiguranja vidjevši da je prednji dio tramvaja samo ogreban. Oni su napustili mjesto nesreće, a i ja vjerujući da je time zapravo riješena stvar. Godinu dana kasnije (prije tjedan dana) bio sam pozvan u svojstvu okrivljenika na sud gdje me sutkinja ispitivala o događaju. Napavila je zapisnik s ročišta i rekla da ću o slijedećem biti obavješten putem pošte. Dobio sam kopiju tužbe koju je ZET podigao protiv mene u kojem zapravo ne razumijem što traže. Pretpostavljam da traže nadoknadu štete. Frapiralo me što su u tužbi posve iskrivili opis događaja u kojem sam po njihovom, ja udario u tramvaj koji se kretao, a ne on u mene koji sam zapravo stajao na mjestu. Uvjete na cesti su opisali "mokrima", a ne ledenim. U cijeloj priči ne postoji policijski zapisnik jer policija nije izašla na mjesto događaja. Dakle, nema apsolutno nikakvog dokaza da se cijela priča uopće desila. Ne znam što da napravim, jer očito je da ZET želi iskoristiti priliku i namaknuti novac za to što se desilo, i to od mene osobno, iako sam im dao podatke svoje police osiguranja. Cijenim sve prijedloge i savjete. Hvala unaprijed!