inazg

majke je dementna i sasvim joj je svejedno ali cijeli život ga u svemu podržava tako i u ovome bez razlike što sestra ili ja rekle. Ne znam kako si pomoći jer do sada su njih dvoje protiv mene i osporavaju to da ja plaćam kredit za kuću iako su skoro na cesti završili i stalno mi se prijete da će me zgurati u jednu sobu i da samo na to imam pravo.

molila bih za pomoć ako je moguće. Naime, živim u kući sa majkom i polubratom. Kuća je u vlasništvu majke u 1/2, te mene i sestre u 1/4 svaka. Brat se odrekao dijela u kući na ostavinskoj raspravi nakon smrti oca. Kuća je bila pod hipotekama u više navrata zbog njega i ja sam ih sve otplatila i još sada sam u kreditu zbog toga. On je upoznao nekakvu ženu i želi ju dovesti ovdje ali sam ja protiv toga isto kao i moja sestra. Ima li on to pravo ili treba tražiti našu suglasnost pošto nije vlasnik ničega?

nisam se dugo javljala; nije da nisam imala čime, ali sada ima malo više toga pa eto; kad sam sve prijavila czss-u oni su slučaj prijavili nadležnoj policijskoj postaji i ja sam prije cca 15 dana bila na razgovoru u kojem mi je službenica više puta rekla da sam sve trebala prijaviti i ranije i da svaki puta kada se napad desi, bilo fizički ili verbalno da sve prijavim istoga trena. Oni (mama i sin) su također bili pozvani na razgovor, ali su u međuvremenu oboljeli od svraba (šuge) i to im je bio dobar izgovor da ne odu u policiju. Da ne pričam što mi je kćer proživljavala kad je saznala od čega boluju; od straha kod svakog mogućeg svrbeža, od činjenice da bi se moglo saznati u školi, ali sva sreća da ja sve redovito čistim i održavam pa nas dvije nismo oboljele. Ali da se vratim na temu. Jučer kad sam došla s posla došla im je policija na vrata i uručila pozive za danas ujutro, na što se on uvredama obrušio na sve živo psujući pritom i Boga i Isusa ovakvog i onakvog. Mene je ona pitala kad sam došla u kuhinju oprati suđe od ručka da što se to dešava na što sam joj sasvim normalno odgovorila da sam nakon onog slučaja prošle godine (u međuvremenu ih je bilo još, zadnje prošli petak isto iz čista mira) zvala czss i tražila savjet i nakon što me djelatnica saslušala sve prijavila policiji i da prijavu nisam podnijela ja. Tada se on obrušio na mene tako gnjusnim uvredama da još danas sebi ne mogu doći. Vikao mi je kako sam prljava, glupa, kako će se on mene riješiti na ovaj ili onaj način, kako ne brinem za majku. Bilo je bezobraznih izraza takve vrste da ih ne mogu napisati, ali kad mi je rekao da sam ih ja upropastila, da sam sina otjerala da ode kod oca živjeti i da njih želim strpati u vrapče kao i bivšeg supruga u bijesu sam razbila šalicu sa vodom. Ona je tada počela vikati njemu da pozove policiju, da sam šalicu htjela razbiti njoj na glavi. On mi je rekao da nemam osnovne higijene, a on je taj koji nakon pišanja ruke ne opere nego nonšalantno ide rezati kruh. Ona mi je spomenula kako je gnjusno što sam sina upoznala sa svojim sadašnjim partnerom na što sam ju pitala kako joj nije bilo gnjusno dovoditi ljubavnika pored živog muža koji je radio u Njemačkoj, ali njoj je to bilo sasvim normalno, a ovo je totalno gnjusno za gospođu. Za novac su mi rekli da sam ja sve sama potrošila (a 3 hipoteke na kuću sam otplatila i još 8 godina ću plaćati zadnji kredit što sam digla da ih spasim i od plaće imam samo 1300 kuna). Danas ujutro me napala samo zato što sam prije odlaska na posao kćeri ispekla dva toast sendviča, ali nisam joj se dala izazvati jer sam se jučer po prvi puta ozbiljno uplašila za vlastitu sigurnost. Nisam sigurna jer on hoda i ruje po cijeloj kući kada mene nema, maloj po sobi njuška i uzima stvari za koje misli da su njegove, a ona mu se ne usudi ništa reći. Rekao je da će me danas na policiji "pokopati", a ona mu drži stranu kao i uvijek. Ljuta sam na sebe što sam se dala navući na svađu, ali na nepravdu ove vrste mislim da nitko živ nije imun i da bi reagirao. Ubuduće se nemam namjeru svađati i priuštiti svojoj "majci" luksuz da me vidi kako plačem zbog njih jer sam već na rubu sa živcima. svaki dan čujem nešto novo o njima, on se godinu dana vozio sa neregistriranim autom, napravio prometnu i tek tada su mu uzeli tablice, ali njegov komentar je "ko im j..e mater, što oni meni mogu" i vozi se bez njih. On se ne boji ničega i nikoga i rekao je da ako mu ovo što sam ga prijavila bude evidentirano u dosjeu da će mi ruku na pet mjesta slomiti. Bilo je još toga, mogla bih napisati još tri puta toliko koliko je uvreda u ružnih riječi bilo, od psovanja boga, do intimnih stvari tipa "ti nisi vrijedna mog k...a i popuši mi". Bojim se za sebe i dijete i ne znam da li da opet sve prijavim ili da čekam što će on "izvesti"na policiji, samo znam da me strah, a ako im to pokažem zgazit će me živu.

danas sam cijelu situaciju prijavila mjesno nadležnom czss-u i sutra idem tamo na razgovor, a oni će sastaviti bilješku i izvijestiti policiju.........nadam sa da će sada sve ići na bolje, a ne na gore

sutra ću otići i prijaviti sve policiji jer ne mogu više podnijeti napade koji su postali svakodnevnica jer i danas sam napadnuta kad sam došla kući samo zato što hodam amo-tamo, pripremam ručak za kćer koja je popodne u školi, perem suđe, perem si rublje u kupaoni (na ruke) i to gospođi i njenom sinu ometa popodnevni mir pa galami i napada me......ne znam koliko policija može u svemu tome pomoći, ali ako ne pokušam, neću nikada ni saznati. Samo se bojim onoga što slijedi kad policija dođe i oni zauzmu zajedničku obranu(tada su u stanju lagati jedno za drugo da je u pitanju ne znam kakva istina), ali i kad ode jer nisam više sigurna na što su se ti ljudi spremni samo da mi napakoste i psihički me skrahiraju. Ponekad pomišljam da bilo dobro da sam leptir, pa da me se ne čuje kada hodam i radim po kući....mirnog rješenja nema niti će ga ikada biti jer što god ja rekla i na kako god miran način nailazim na napad, naguravanje, prijetnje i vređanje najgorim mogućim riječnikom......

na žalost nemam te mogućnosti jer mi od plaće ostane oko 1400 kuna, a ostatak mi pojede kredit koji sam podigla da spasim kuću od ovrhe, a trebam prehraniti kćer i sebe...........ali i kad bih jednom otišla iz kuće bojim se da bi opustošii i rasprodali sve što se da, meni ne bi bilo povratka iako sam vlasnik jednog dijela kuće (1/4)....obratila sam se jednoj udruzi i oni su mi savjetovali obaveznu prijavu policiji i czzs-u, ali i sklanjanje mene i kćeri u sigurnu kuću, ali ovo zadnje mi je zadnje što bih napravila jer time bih izgubila i ono malo što imam i priznala poraz, a to im ne želim priuštiti.............

što poduzeti kada te u roku 6 mjeseci "majka" i polubrat naguravaju po kući i kada te polubrat pritisne uz kuhinjski element i na pola centimetra od oka dođe sa upaljenom cigaretom i kaže kako će ti "čik" zagasiti u oku i kad osjetiš toplinu cigarete i u strahu ga pljusneš samo da se makne od tebe, a onda te vlastita "majka" krene mlatiti sa stisnutim šakama, a on odjuri kod susjeda zvati policiju da MENE prijavi za obiteljsko nasilje? Što napraviti kada ti to vlastito dijete sluša u svojoj sobi i ne želi idući dan u školu jer nije moglo učiti za testove? Što napraviti kada te netko svaki dan uporno provocira i verbalno najgorim mogućim riječnikom vrijeđa? Ostati hladan? Ignorirati? Reagirati pa opet biti naguravana? Pozvati policiju, a strah te što će biti tek onda kad oni dođu jer "majka" poriče unaprijed ono što je njezin sin napravio i ne vidiš smisla u zvanju policije i strah te onoga što bi moglo usllijediti kad oni odu? Što napraviti.........iscrpljena sam....i sama

i ne, ne želim da me vole, uopće mi to više nije važno jer imam ljude koji me vole i koje ja volim, a vole li me ovi prvi ili ne, to je sva manje važna stvar u mojem životu......koji neminovno teče i prolazi i sada uviđam da ga je šteta tratiti na one koji to ne zaslužuju........lijep dan vam želim

hvala......pomogli ste

u cijelom ovom postu nisam spomenula jednu stvar za koju bih također trebala savjet i pomoć; od malih nogu znam da moj otac nije moj biološki otac i da me priznao samo da zataška sramotu. Saznala sam i to da su me moja "majka" i moj "brat" kao malu bebu ostavili u kući i otišli kod rodbine u posjetu u nadi da me neće zateći živu kad se vrate. Spasile su me dvije susjede kojima je bilo čudno što su otišli od kuće bez mene. Četvrti dan kako su oni otišli njih dvije su došle do kuće, razbile prozor kako bi ušle i mene našle prljavu, gladnu i jedva živu. Kad se ovo dvoje vratilo "majka" je napala susjedu zašto je to napravila jer navodno nitko nije smio znati da sam se ja rodila. Zaprijetile su joj policijom i tu se malo "primirila", ali cijelo moje djetinjstvo je govorila kako je treće dijete višak i to mi indirektno stalno davala do znanja da bi mi neki dan rekla kako sam joj ja najveća pogreška u životu i da me trebala ostaviti nekome pred vratima kad me rodila. Tada su mi se posložile neke kockice, a neke su se raspršile u tisuću komadića. Nakon ovih saznanja (bez obzira na to koliko već godina imam) nije mi bilo svejedno i u mene se uvukao toliki bijes, a istovremeno i jad i odlučila sam da netko mora odgovarati za to. Biološki otac je živ i godinama je dolazio u našu kuću kao ljubavnik moje "majke" dok je njezin muž u Njemačkoj krvavo zarađivao za sve nas. Trebala bih savjet oko tužbe za utvrđivanja očinstva jer namjeravam i njega suočiti sa nekim stvarima. Kako sastaviti tužbu, kome je predati i koje ishode mogu očekivati od svega jer.......ne znam.....nisam po prirodi svadljiva, osvetoljubiva osoba, ali ovo me promijenilo, jer kad saznate da danas niste trebali biti živi samo zato što niste bili planirani ni željeni imate ogromnu potrebu za zadovoljenje pravde na bilo koji način. Za ovo dvoje;"majku i brata" nemam riječi koja bi opisala koliko ih trenutno mrzim jer toliko puta sam im "dobro došla" u životu i pomogla, a sada sve ovo..........savjet, pomoć??!!

Nedavno sam, nakon dugo godina naivnosti, odlučila da ili idem na sigurno ili na ništa....jer previše me toga gazilo.....a oporuka je samo jedan mali dio u kojem ću izraziti svoje namjere i želje.......l.p.

zahvaljujem na smjernicama i svakako ću potražiti dodatni pravni savjet......thnx

imam jedno pitanje nevezano za oporuku; ako sam ja nakon smrti oca naslijedila 1/4 nekretnine zajedno sa okućnicom i nekakvim zemljištem može li mi netko osporiti to nasljedstvo obzirom na činjenicu da taj čovjek nije bio moj biološki otac, ali me priznao kao svoju kćer. Pitam iz razloga jer živim u nemogućim uvjetima sa majkom i bratom koji mi se prijete izbacivanjem iz kuće, a za tu istu kuću sam se ja osobno naplaćala dugova i hipotekarnih kredita.........hvala

Dobar dan, zanima me da li ja sama mogu sastaviti oporuku ,bez pomoći odvjetnika ili bilježnika i priznaje li se taj dokument jednog dana ako mi se nešto desi? Pišem ovako sa razlogom jer imam post na obiteljskom pravu. Što sve treba sadržavati oporuka, treba li biti potpis svjedoka i kome se može povjeriti na čuvanje? I još jedno pitanje; još od djetinjstva znam da moj pokojni otac nije bio moj biološki otac nego me samo priznao kao svoju kćer da izbjegne sramotu koju mu je nanjela moja "majka". Biološki otac je još uvijek živ i ima jednu kćer....trebam li ili mogu li tražiti dokazivanje očinstva i tražiti od njega da se "iskupi" za sve ono što sam prolazila kad su me ljudi iz mjesta zvali "faćukom" i izrugivali mi se jer me ostavio bez ičega, a drugoj kćeri je dao sve........

hm, da kriva sam, ali samo zato što sam kad god je trebalo uskakala i šutjela i kad sam vidjela da sam još jednom izigrana umjesto da sam odmah krenula u sanaciju problema i rezanju u srži. Prema dotičnoj gospođi već dugo nemam nikakvih očekivanja, a od jučer nakon što je fizički nasrnula na mene naročito. Napala me bez ikakvog povoda, provocira me već nekoliko dana i uspješno sam ju ignorirala, ali jučer kad sam umorna i gladna došla s posla i htjela nešto pojesti u miru još jedna provokacije na koju nisam mogla ostati mirna, hladna, a najmanje se smijati. Uslijedila je bujica uvreda na moj račun, o prijetnjama da i na pričam, a derala se toliko glasno da je susjeda htjela zvati policiju. Bojim se za vlastitu sigurnost i to sa razlogom jer je krenula prema ladici i počela mahnito prebirati po noževima. A najgore je to što ja zaista nakon svega imam osjećaj krivnje jer sam se dala navući i uvući u bilo kakvu raspravu. Njezin sin joj je bio i moralna i verbalna podrška. Uspjela sam nešto snimiti na diktafon i zlo mi je bilo navečer kad sam preslušavala, kako je to zvučalo nisko. Jadno je kad ti osoba koja ti je "brat" kaže da si ništa koristi, a plaćaš njegove dugove i kako je on za tebe bog i kako ti se bliži kraj i to tako hladno sa ciničnim osmjehom......jadno je kad mu ništa ne možeš, a jedva se kontroliraš i u sebi pucaš, a najradije bi ga golim rukama za vrat primio i zadavio jer.....treba li postavljati dijagnozu? Treba li opet šutjeti?