98. Zakonodavni postupak – redovni i posebni
Redovni zakonodavni postupak
Njime se zamjenjuje raniji postupak suodlučivanja.
Kada se primjenjuje redovni postupak, zakonodavnu inicijativu ima EK, a da bi prijedlog bio prihvaćen, potrebno je da ga u 3 čitanja prihvate VM i EP.
Na taj način uređen je sustav kočnica i ravnoteže koji osigurava interese kako država članica i građana tako i same EU – interes EU očuvan je time što zakonodavna inicijativa pripada EK, a interes država članica osiguran je kroz donošenje odluka u VM, dok je interes građana osiguran putem EP.
Posebni zakonodavni postupak
Posebne zakonodavne postupke moguće je podijeliti na one u kojima se traži suglasnost EP i one u kojima se traži savjetodavno mišljenje EP.
Neke od situacija u kojima je za donošenje odluke potrebna suglasnost EP:
Proširenje popisa kd koja mogu biti predmetnom uzajamnog priznanja
Osnivanje Europskog državnog odvjetništva
Primanje novih država članica u članstvo EU
Ratifikacija ugovora o istupanju države članice iz EU
Kad VM zaključuje međunarodne ugovore:
Za zaključivanje ugovora ugovora o pristupanju Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
Neke od situacija u kojima odluku VM donosi jednoglasno, ali uz prethodno mišljenje EP:
Donošenje statuta Europske središnje banke
Odluka o proširenju nadležnosti ES na odlučivanje o aktima institucija kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva
Uspostava mjera za raspolaganje vlastitim resursima
105.
Radi tumačenja norme sudovi nižih instanci ovlašteni su pokrenuti prethodni postupak, ali nisu obvezni.
To znači da će ti sudovi sami odlučiti hoće li postaviti pitanje ES ili će sami dati odgovor na to pitanje interpretacije europskog prava.
Pri toj odluci, treba imati na umu da postupak pred ES traje u prosjeku 16 mjeseci pa se za toliko produžuje postupak pred nacionalnim sudom, ali s druge strane – ako je interpretacija europskog prava među strankama sporna onda nacionalni sud može očekivati da će, kako god on odlučio, jedna od stranaka uložiti žalbu zbog njegova viđenja europskog prava.
Postupak će u tom slučaju doći do suda zadnjeg stupnja koji će naposljetku biti obvezan postaviti pitanje tumačenja ES.
U takvoj je situaciji možda bolja odluka da se spor oko tumačenja riješi već u ranijem stadiju postupka, pa se tako možda i izbjegne žalbeni postupak.
Sve te okolnosti trebat će procijeniti samo nacionalni sud.
Radi tumačenja norme sudovi zadnje instance obvezni su pokrenuti prethodni postupak. Ipak, sud zadnje instance ne mora zatražiti tumačenje norme europskog prava u 2 slučaja (oslobođenje od obveze podnošenja zahtjeva za tumačenje – to je pitanje i reci sva 3 slučaja!):
1. ako je ES već rješavao o istom ili sličnom pitanju,
2. ako se zahtjev temelji na doktrini “acte claire” ; nacionalni sud zadnje instance ne mora inicirati prethodni postupak ukoliko se pravilna primjena prava EU nameće sama po sebi i ”tako je očita da ne ostavlja nikakvu razumnu sumnju o načinu kako treba riješiti postavljeno pitanje….”
Ta doktrina primjenjuje se samo na prethodni postupak za interpretaciju, a ne i prethodni postupak za ocjenu valjanosti jer je ES uspostavio svoju isključivu ovlast da utvrdi nevaljanost (da je norma valjana može utvrdit i nacionalni sud, ali ne i da nije valjana) pa stoga svi nacionalni sudovi imaju obvezu podnijeti zahtjev za ocjenu valjanosti ES čak i kad je sasvim jasno da je akt EU nevaljan.
*** Još jedna iznimka od obveze pokretanja prethodnog postupka, bilo da se radi o tumačenju ili ocjeni valjanosti, i o sudu bilo koje instance da se radi, postoji kad nacionalni sud odlučuje o privremenoj mjeri – tu zbog hitnosti sud može sam protumačiti europsku normu ili privremeno odlučiti da je ona nevaljana (da je valjana može uvijek odlučiti) i nije obvezan pokretati prethodni postupak da odluči o odobrenju ili odbijanju privremene mjere, ali će to morati učiniti prilikom odlučivanja o glavnom pitanju
106. Hitni prethodni postupak?
Prosječno trajanje prethodnog postupka je 16 mjeseci, a to je opet samo dio postupka koji se odvija pred nacionalnim sudom, što je sve skupa jako dugotrajno pa je ES predložio uvođenje hitnog prethodnog postupka.
Hitni je postupak ograničen na pitanja koja se tiču:
interpretacije prava iz Glave V. Ugovora o funkcioniranju EU koja se odnosi na područje slobode, sigurnosti i pravde,
postupka koji se vodi vezano uz osobu lišenu slobode (nevezano o tome radi li se o pravima iz Glave V.)
Statut Suda ne nabraja sve situacije u kojima se može tražiti hitni postupak ali nabraja neke primjera radi, npr. sporovi o skrbništvu nad djetetom
Zahtjev da se prethodni postupak provede kao hitni podnosi nacionalni sud iako i Europski sud ima ovlast samostalno odlučiti uputiti određeni zahtjev u hitnu proceduru.
Vrlo je bitno da nacionalni sud objasni pravne i činjenične razloge koji zahtijevaju hitnost postupanja.
ES je taj koji na kraju odlučuje hoće li biti primijenjen hitni postupak ili ne.
Hitnost se postiže propuštanjem nekih faza postupka, skraćivanjem rokova te propuštanjem prevođenja nekih dokumenata koji se u uobičajenom postupku moraju prevesti na sve jezike EU.
Taj hitni postupak ne bi smio trajati duže od 2 mjeseca, a u do sada odlučenim predmetima u tom postupku, doista se poštivao taj rok.
