kp33718

Hvala vam za mišljenje i savjet (tek sad sam ga vidio jer mi nije stigla e-mail notifikacija). Nije li promjena boravišta opravdan razlog, a potvrda o tome (s MUP-a) dokaz da nisam mogao preuzeti pošiljku? Jasno mi je da su u Odsjeku komunalnog i prometnog redarstva mogli ranije zaključiti da namjerno izbjegavam primitak pošiljke, ali sad bi nakon mog objašnjenja trebalo biti jasno da je taj njihov zaključak bio pogrešan (dodatno, kao dokaz da ne izbjegavam plaćati svoje kazne sam spomenuo to što sam brzo nakon prekršaja platio drugi, veći dio kazne za to nepropisno parkiranje, a to je trošak dolaska pauka). Kako sam naveo, u redarstvu nisu provjerili adresu mog boravišta, nego su mi poštu uporno bezuspješno slali na adresu prebivališta. U članku 109.a stavak 1. Prekršajnog zakona se spominje obveza provjere registrirane adrese boravišta prije podnošenja optužnog prijedloga, ne znam mogu li to upotrijebiti u svoju korist? Inače, u Općinskom sudu već od ranije imaju registriranu adresu mog boravišta i na nju mi cijelo vrijeme šalju pošiljke vezane uz jedan postupak koji se tamo vodi (tako da sam sve te pošiljke uredno primio), ne znam mogu li možda i tu činjenicu upotrijebiti u svoju korist? Niste ništa komentirali ovo što sam naveo kako smatram da se prema Prekršajnom zakonu dostava nije mogla smatrati obavljenom, pošto je tamo u članku 146, stavak 4, 7. i 8. definirano da je dostavljač (poštar) u slučaju da me ne zatekne u stanu bio dužan dopis predati nadstojniku ili susjedu ili mi kod nekoga od njih ostaviti pisanu obavijest da radi primanja dopisa budem u određen dan i sat u svom stanu (što dostavljač nije učinio)? Također me zanima je li Prometno redarstvo bilo dužno kao krajnju mjeru staviti obavijest na oglasnu ploču (što nisu učinili) ili to vrijedi samo kad se vodi sudski postupak, kako je definirano čl. 145. st. 5. Prekršajnog zakona: "(5) Ako se poziv ili odluka ne može stranci ili sudioniku u postupku (članak 108. stavak 1. i 2.) dostaviti jer nije sudu prijavila promjenu adrese ili postoje okolnosti koje ukazuju da očito izbjegava primitak poziva ili odluke, sud će istaknuti poziv ili odluku, osim presude kojom je okrivljeniku izrečena kazna zatvora ili maloljetnički zatvor, na oglasnu ploču suda i protekom osmog dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava se smatra uredno obavljenom. Na jednak način postupit će se i u svezi dostave pravomoćne odluke radi njezina izvršavanja."

U članku 86. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku je definirano da se dostava pismena smatra obavljenom danom ostavljanja pismena u poštanskom sandučiću ili pretincu, a u ovom slučaju je u sandučiću bila ostavljena samo obavijest o tome da je pismeno (tj. obavijest o počinjenju prekršaja) stiglo u poštanski ured i da ga tamo mogu podići u određenom roku, dok sama pošiljka (tj. pismeno) nije ostavljena u mom poštanskom sandučiću/pretincu. Dostava se nije mogla smatrati obavljenom niti prema Prekršajnom zakonu, gdje je u članku 146, stavak 4, 7. i 8. definirano da je dostavljač (poštar) u slučaju da me ne zatekne u stanu bio dužan dopis predati nadstojniku ili susjedu ili mi kod nekoga od njih ostaviti pisanu obavijest da radi primanja dopisa budem u određen dan i sat u svom stanu, što dostavljač nije učinio.

Da, ali nisu imali pravo zaključiti da postoje okolnosti koje ukazuju da očito izbjegavam primitak poziva ili odluke!

Gradski odsjek komunalnog i prometnog redarstva mi je ovrhom s tekućeg računa skinuo 2.100 kn zbog toga što nisam platio kaznu od 150 kn za nepropisno parkiranje automobila u 8/2015, nakon čega su mi slali poziv (na koji nisu dobili odgovor) da dostavim podatke o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja (zapravo je trebalo pisati PRIJE počinjenja prekršaja), pozivajući se na članak 229. stavak 7 Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Razlog zašto nisam platio kaznu (i što se nisam odazvao na spomenuti zahtjev za dostavu podataka) je to što NISAM BIO SVJESTAN POSTOJANJA KAZNE niti da se protiv mene vodi neki postupak. Naime, prilikom tog nepropisnog parkiranja došao je pauk i uručio uplatnicu za trošak početka premještanja vozila (koju sam ubrzo platio), bez da je spomenuo eventualno postojanje još i kazne za nepropisno parkiranje. Uskoro nakon toga grad mi je obavijest o kazni, a zatim i zahtjev za dostavu podataka, bezuspješno preporučenom poštom slao na adresu mog prebivališta (do te adrese su došli na osnovu registarske tablice automobila) umjesto na adresu mog boravišta (prijavljenog u MUPu). Sva ta pošta se vratila pošiljatelju, koji je, po mom uvjerenju, nakon što mu se pošta vratila bez da je uručena (sa žigom "obaviješten nije podigao pošiljku"), trebao preko MUP-a utvrditi adresu mog boravišta i tamo mi proslijediti poštu koja mu se vratila. U obrazloženju uz obavezni prekršajni nalog između ostalog stoji: „vlasnik vozila je primio dana 13.10.2015. obavijest o počinjenju prekršaja“, što nije istina jer mi pošiljka s tom obavijesti nije uručena nego se vratila pošiljatelju, a ni na koji drugi način nisam obaviješten o njenom postojanju. Smatram da mi je na ovaj način uskraćeno ustavno pravo na obranu (u prekršajnom postupku koji je grad vodio protiv mene bez da sam toga bio svjestan, kao u Kafkinom „Procesu“), te da sam kažnjen kao da sam nesavjesna stranka koja izbjegava dostavu naloga ili namjerno uskraćuje podatke o osobi koja je upravljala vozilom. Cijeli postupak od kazne do ovrhe je sproveo gradski odsjek komunalnog i prometnog redarstva, dakle postupak nije nikad došao do suda ili policije. Inače, sve svoje dugove redovito plaćam (kao što sam platio i spomenuti trošak dolaska pauka) i nisam kažnjavan. Sad mi jedino preostaje da podignem tužbu? P.S. Naišao sam na 2 zanimljiva članka ZPP-a, ne znam jesu li primjenjivi u mom slučaju. U članku 141 stoji: „Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu i ako se ono ne može predati nekome od njezinih poslovno sposobnih članova domaćinstva, pismeno se može predati kućepazitelju ili susjedu, ako oni na to pristanu, na koji način je dostava obavljena.“ Poštar to nije učinio. U članku 143. stoji: „Ako prema podacima iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova proizlazi da je osoba iz stavka 1. ovoga članka prijavila boravište u kojem drugom mjestu u Republici Hrvatskoj ili da je prijavila koje drugo mjesto ili način na koji joj se dostava može obaviti (članak 143.a), dostava će se toj osobi prema odredbi stavka 1. ovoga članka pokušati obaviti na adresi njezina upisana boravišta, odnosno na drugom prijavljenom mjestu ili na drugi prijavljeni način (članak 143.a).“

Obraćam vam se za savjet radi dva problema s kojima smo se suočili nakon kupnje stana (u zgradi sa 4 stana) u Zagrebu prije gotovo dvije godine. Zanima nas bi li nam u rješavanju tih problema mogla pomoći prijava nekoj instituciji ili nam jedino preostaje svoja prava zatražiti sudskim putem. Evo o kojim problemima je riječ: 1)U kupoprodajnom ugovoru postoji klauzula o naknadi u visini od max. 2% cijene stana koju nam je investitor (prodavatelj) dužan isplatiti u slučaju kašnjenja s izgradnjom (i useljenjem). Kako je do tog kašnjenja došlo radi propusta izvođača, što investitor ne spori, ostvarili smo pravo na isplatu te naknade, međutim investitor se na naše usmene i pismene zahtjeve uporno oglušuje. 2)Prilikom preuzimanja stana zajednički smo (kupac i investitor) sačinili zapisnik o nedostacima u stanu i u zajedničkim dijelovima zgrade, koje je izvođač bio dužan otkloniti. Samo dio tih nedostataka je otklonjen, a i to vrlo sporo. Uz to, investitor nije nikad pristao potpisati Zapisnik o preuzimanju pošto smo mi inzistirali da u njega uđe popis nedostataka i rok u kojem bi ih investitor bio dužan otkloniti. Ne vidimo načina da natjeramo investitora da potpiše Zapisnik o preuzimanju i da otkloni obostrano konstatirane nedostatke.