delta

Poslodavac mi je uručio pismeno upozorenje pred otkaz dok sam bio na bolovanju tj. u bolnici. Da li je to zakonito i da li imam pravo prigovora pošto smatram da je upozorenje pred otkaz neosnovano (odnosno temeljeno na nevjerodostojnim indicijama, o čemu se vodila policijska istraga, te su indicije navedene u pismenom upozorenju kontradiktorne onima utvrđenim u policijskoj istrazi). Kome sve da podnosem tu žalbu, da li da poslodavca tužim sudu zbog povrede svojih prava?

U poduzeću u kojem sam zaposlen već duže vrijeme sam šikaniran od strane neposredno nadređene osobe, što je kulminiralo njenom lažnom prijavom policiji da sam joj prijetio ubojstvom. Prvu prijavu je podnijela neposredno nadređena, nakon koje sam pozvan u policiju te je prijava odbačena kao provokacija, da bi zatim iza toga ta osoba nagovorila još jednu osobu iz mog radnog okruženja da podnese lažnu prijavu kako sam i njoj navodno rekao da ću se obračunati sa svojom neposredno nadređenom, te sam ponovo pozvan u policiju na razgovor. Nakon ove druge prijave doživio sam živčani slom i sproveden sam s policije na liječenje u psihijatrijsku bolnicu. U strahu sam kako se vratiti na radno mjesto nakon liječenja, jer te osobe ne misle odustati od progona i šikaniranja. Podnio sam privatnu tužbu za klevetu protiv neposredno nadređene. Može li neko pomoći savjetom što dalje poduzeti, bojim se da bi u ovoj situaciji mogao dobiti i otkaz, premda sam preko 20 godina redovno zaposlen u tom poduzeću i uzoran sam radnik.

Pokojna baka je upisana kao vlasnica u posjedovni list k.č. što je vidljivo u katastru.hr, te kao suvlasnica zgrade na istoj. Zgrada je rađena kao dvojni objekt, svaki sa pripadajućom okućnicom jednake kvadrature (260m2). U posjedovnom listu drugog suvlasnika također je navedeno da posjeduje 260m2 dotične iste k.č., te svoj dio zgrade. No u digitalnim zemljišnom knjigama u zemljišno knjižnom ulošku (verificiran) stoji da je moja baka vlasnica samo svog dijela zgrade, a da je vlasnik cjelokupne okućnice od 520m2 drugi suvlasnik stoji u njegovom z.k. ulošku! Molim ako mi možete objasniti što to znači i što trebam poduzeti. Napominjem da sam na ostavini iza pok. bake naslijedio samo njen dio zgrade, a pripadajuća okućnica nije bila predmet ostavinske rasprave. O tome tada i nisam ništa znao, nego sam to naknadno ustanovio. Znači li to da je sada moj dio zgrade na tuđem zemljištu? Zahvaljujem na pomoći!

Problem je slijedeći: suvlasnik sam groba na Miroševcu u kojem je sahranjen moj otac, drugi suvlasnik je teško duševno oboljela rođaka pod skrbništvom Centra za socijalni rad. Rođaki je nedavno umro otac koji je prije 30 godina napustio nju i njenu majku i živio u zajednici s drugom ženom, ne brinuvši o svojoj bolesnoj kćeri. Uz to je neposredno prije smrti namjerno upropastio svu svoju imovinu koju je rođaka trebala naslijediti i koja je trebala služiti za njeno izdržavanje jer je nesposobna za rad. O načinu na koji je upropastio imovinu vođena je policijska istraga koja je pokazala da je on jedini krivac. Cijela stvar je dalje proslijeđena i Općinskom državnom odvjetništvu. E sad kad je taj dični otac umro, njegova rodbina ništa ne pitajući niti mene, a još manje skrbnika moje rođake, sahranjuje svog pokojnika u naš grob!!! Uprava groblja kaže da je to po zakonu jer on je bliži član obitelji...Osjećam se prevarenim i iskorištenim jer pokojnikova rodbina je to uradila poglavito zato da ja plaćam sve grobne daće za pokojnika i posjećujem i održavam grob, pošto moja rođaka to naravno ne može. Uz to pokojnikovu rodbinu uopće ne poznajem. Zanima me otkud pravo nepoznatim osobama da bez obavještavanja i suglasnosti obaju suvlasnika (mene i moje rođake, odnosno njezinog skrbnika) sahranjuju svog člana u naš grob? Nisu li time teško povrijeđena naša prava i imam li pravo tužit upravu gradskih groblja jer je to dozvolila? Napominjem da stoga što je pokojnik počinio moralno gnjusno dijelo i samo ga je smrt spasila od suda, nama i ostalim članovima moje obitelji koji imaju pravo ukopa jer to nam je jedina obiteljska grobnica, to strašno smeta i ne želimo da budemo jednog dana sahranjeni uz takvu osobu. Mene naročito pogađa što moj otac mora sad biti zajedno u grobu s takvom moralno nepoćudnom osobom, toliko se gnušam da ne mogu više svom ocu odlaziti na grob, jer ne mogu izbjeći da istovremeno ne dođem i ovom drugom. Napominjem da je mrski pokojnik bio član Posmrtne pripomoći i imao je osigurano svoje grobno mjesto na Markovom polju u Sesvetama kao i plaćene troškove pogreba. Njegova rodbina je pokupila i novce od povrata za grobno mjesto, jer kao pokojnik je imao svoj vlastiti grob!!! Molim vas pomozite...

Da li je obavezno doći na ostavinsku raspravu i što ako je nasljednik koji je uredno primio poziv spriječen doći na duži rok (npr.zbog bolesti )? Postoji li zakonski rok u kojem se ostavinska rasprava mora provesti i što ako nasljednici uopće ne žele doći na ostavinsku? Može li javni bilježnik bez prisustva nasljednika odnosno njihovih zakonskih zastupnika sprovesti ostavinsku raspravu?

Teta je suvlasnica stana u 1/2 sa svojim suprugom koji je umro ostavivši ogroman dug prema HT-u u iznosu od 250.000,00kn. Tetak je primio dopis od javnog bilježnika i žalio se, ali je umro prije suđenja. Nema nikakve zabilježbe na njegovom dijelu stana. Da li moja teta u ovom slučaju ako se prihvati suprugove ostavine tj. druge polovine stana u kojem živi, mora da vrati suprugov dug? Odnosno što HT može dalje poduzeti i je li bolje za tetu da uopće ne ide na ostavinsku raspravu? Telefon je glasio na preminulog tetka, a dug je nastao pozivanjem 060 linija oko čega je vođena i policijska istraga.

Može li suvlasnik stana u 1/2 dijela dati pravo doživotnog uživanja rođaku na svom dijelu bez suglasnosti drugoga suvlasnika tog istog stana? Molim da li postoji obrazac u svrhu davanja doživotnog uživanja?

Punoljetnoj osobi je uslijed teške duševne bolesti oduzeta poslovna sposobnost prije nekoliko godina i smještena je u dom za psihički oboljele. Skrbnik joj je socijalni radnik. Što će se dogoditi kad ta osoba po smrti roditelja naslijedi njihov stan? Hoće li Centar za socijalnu skrb prodati taj stan i što će biti s novcima, da li će ih ta osoba dobiti i na koji način? Napominjem da se radi o osobi koja se nije u stanju brinuti sama za sebe. Roditelji odbijaju svako razumno rješenje npr. da stan ostave nekome od rodbine tko bi se doživotno brinuo za njihovo bolesno dijete.

Nitko ne zna ništa o mom pitanju? Da pojasnim, ako su dva suvlasnika stana, jedan je dignuo hipotekarni kedit na stanom uz suglasnost drugoog suvlasnika, a onda taj drugi suvlasnik koji nije podigao kedit napravi dug zbog kojeg prijetii ovrha nad njegovim dijelom stana. Može li se u tom slučaju izvršiti ovrha nad tim stanom ili ne? Molim savjet hitno

Moj slučaj je identičan: moja majka je darovala svoj stan nad kojim je imala stanarsko pravo mome polubratu tj. svome sinu iz drugog braka. Kako su mi kazali odvjetnici, time je oštećen moj nužni dio koji u mom slučaju iznosi jednu četvrtinu toga stana. Premda moj polubrat trenutno uživa status poštenog posjednika sa svim pravima, iza smrti moje majke na ostavinskoj raspravi po savjetu odvjetnika ja ću imati pravo zahtijevati svoj nužni dio od polubrata. Nisu mi spominjali nikakve rokove po kojima bi sada moj polubrat imao pravo dosjelosti i slično. Bitno je da je povrijeđen moj nužni dio i čak u slučaju da moj polubrat i proda taj stan, po majčinoj smrti ima da me isplati. Prema tome, ako vaša majka nema druge imovine iz koje bi se namirio taj nužni dio njezinom vanbračnom potomku, odnosno ako prethodno nije ništa u tom smislu darovala i tom svom vanbračnom dijetetu, onda ono ima pravo na dio vašeg stana, ali tek po smrti vaše majke. Pogotovo ako se tu pod kupnjom stana misli da je vaš otac platio tzv. otkup društvenog stana, kao što ga je platio moj polubrat. U tom slučaju će vrijednost takvog nužnog dijela biti umanjena za iznos novca kojim je plaćen otkup. To mi je kazalo nekoliko odvjetnika. Jasno ako taj vaš srodnik nema pojma o svemu ovome možda i neće tražiti svoj nužni dio, on mora pokrenuti postupak na ostavinskoj po smrti vaše majke.

Za vašu informaciju ima dežurnih pekara koje rade cijelu noć i u kojima se uvijek može nabaviti topli burek, pizza i slično. Čak i u blizini firme. A kako biste se vi osjećali da vas drže u žici i da ste 8 sati bez hrane i pića? Istina uvijek ima vode u WCu... Da li je zakonom propisano da radnik ima pravo na pauzu tokom 8-satnog radnog vremena ili nije? Odnosno da li je zakonom zabranjeno da radnik za vrijeme pauze konzumira hranu i piće? A što je sa osobama koje iz zdravstvenih razloga moraju neizostavno uzimati manje obroke hrane u kraćim vremenskim intervalima, inače nepovratno štete svojem zdravlju -npr. dijabetičari? Kako to mislite da se ne može ništa poduzeti protiv samovolje jednog direktora?

Direktor je donio odluku po kojoj se za vrijeme pauze ne smije izlaziti van kruga firme, jer kao postoji kantina unutar firme, pa tko je gladan neka izvoli. Pri tome je smetnuo s uma da se kantina zatvara u 14h, pa radnici iz druge i treće smjene neka se snalaze kako znaju. Smije li direktor tako postupiti i što poduzeti protiv njegove odluke? A što je s onima koje hrana iz kantine ne zadovoljava i koji bi za vrijeme pauze željeli pojesti nešto drugo (zbog osjetljivog želuca i probavnih smetnji npr.)?

Da li se može izvršiti ovrha nad stanom koji je pod hipotekarnim kreditom koji se uredno otplaćuje, a ovrha se traži zbog drugog duga koji nema veze s tom hipotekom?

Tetak još nije primio takvu obavijest od T-Coma. Ovaj mjesec će rješavati njegovu žalbu Povjerenstvu T-coma koju će po riječima mr. Zorana Vujovića iz udruge Potrošač odbiti, a iza toga stvar ide u njihovu pravnu službu koja pokreće postupak namirenja duga. Dakle do danas još nije pravna služba T-Coma nešto poduzela, slane su samo regularne opomene. Inače račun je tako visok jer se odnosi na 4 uzastopna mjeseca i to 4.,5., 6. i 7 mjesec 2006, nakon čega su tetku iskopčali telefon u 8. mjesecu u jednom smjeru, a na kraju 9. mjeseca trajno. Tetak je u tom periodu angažirao njegovateljicu koju je našao preko oglasa, jer je teško pokretan i uz to i nagluh. Ona je vodila brigu o plaćanju svih režija, pa ispada da on nije ni znao za te račune. Protiv te osobe je podignuta prijava u policiji. Cijela stvar se otkrila nakon što je tetak završio u bolnici krajem 10. mjeseca. Po ispisu koji smo uspjeli dobiti samo za 7. mjesec vidi se da su zvani 060 brojevi neprestano po 10, 12 i više sati svaki dan što je fizički neizvodljivo za starog i bolesnog čovjeka. Radi se najviše o tzv. sexi linijama, s time da na jedan broj otpada najveći iznos novca, a ostali su vjerojatno zvani samo da se zamagli situacija. S T-Comom smo kontaktirali u smislu da tetak pristaje platiti tzv. neosporni dio duga, odnosno koliko je i inače normalno trošio na telefon svaki mjesec, bez poziva spram 060 linija. No bojim se da to neće puno pomoći. Teta i tetak imaju jedno dijete - kćer kojoj je uslijed uševne bolesti oduzeta poslovna sposobnost i koja je trajno smještena u ustanovi (već duže vrijeme, nije bila prisutna u stanu za vrijeme nastanka duga). Da li je u ovom slučaju povoljnije ako bi tetak svoju polovinu stana darovao kćeri?

Moja teta i njen suprug suvlasnici su stana pola-pola kojeg su stekli u braku. Teta je smještena u domu, a tetak koji je ostao sam živjeti u stanu postao je žrtva prijevare putem 060 linija s posebnim tarifama i dužan je T-comu iznos od 250.000,00kn. T-com prijeti ovrhom stana, i tek što nisu započeli postupak utuženja protiv tetka. Premda policija vodi istragu, T-com smatra da je tetak dužan njijma isplatit taj dug, a tetak neka onda namiruje štetu od nepoznatih počinitelja. Molim hitno za savjet što je najpametnije uraditi u ovoj situaciji da se spriječi ovrha nad stanom: da li pomaže ako tetak daruje svoju polovicu stana teti koja nije uopće bila prisutna u stanu za cijelo to vrijeme i nije odgovorna, a tel. linija je glasila na tetka? Ili ako tetak pri tome sebi ostavi pravo doživotnog uživanja ili ako daju pravo doživotnog uživanja stana nekome od rodbine? Da li u tom slučaju ta osoba mora živjeti u njihovom stanu? Sada su oboje smješteni u istom domu jer se više ne mogu brinuti za sebe. Po kojoj to logici u ovoj državi star i bolestan čovjek koji je okrutno prevaren i opljačkan još mora na kraju namiriti štetu iz svog džepa koju su prouzročili beskrupulozni kriminalci, ostati pod stare dane bez krova nad glavom i bez sredstava za egzistenciju - jer će mu sjesti i na mirovinu, ako već ne na stan? Kakvo smo to mi društvo? Pogledajte prilog o ovom slučaju na 1.programu HTVa u emisiji Treća dob u srijedu 6.12.06. u 11.05