Moram se složiti sa kolegom LANCASTER....Pravosudni ispit sam morala objašnjavati kolegi koji je tvrdio da "što je to i zašto bi to on morao polagati kad je magistrirao..."
Ja sam također položila poslije diplomski studij....ispit po ispit, seminarski po seminarski....ugodni razgovori sa profesorima, sami u kabinetu, nitko ne "pada" (barem koliko sam ja čula)....
Pravosudni....uhhhhh
Ja sam se odlučila za praksu umjesto znanosti,a naravno, za to je potreban pravosudni. Već na prvom slušanju sam se smrzla i shvatila da je lako biti odozada, ali naprijed na "vrućoj stolici", e to je nešto sasvim drugo.
Slušala sam dovoljno puta da mogu reći kako nije nimalo lagano, NAPROTIV!!!!, zahtjeva puuuno rada, učenja, prikupljanja gradiva, koncentracije....izaziva različite emocije, kad mislite da znate pa ste euforični ili da ništa ne znate pa padate u depresiju (od tuda suze...) :tuzan:
Morate imate podršku okoline i oni moraju shvatiti da je to jedan period koji će proći, a vi morate vjerovati u sebe i učiti, biti u kontaktu sa kolegama, no ne primjenjivati (preslikavati) iskustva jer vaše sigurno neće biti jednako njihovom. Netko ima više sreće, netko manje (i sreća je naravno presudan faktor), no znanja i stava mora biti.
Dakle, da ne duljim i ne pišem romane, na posao...
(P.S.btw.meni ni pismeni nije baš bio "mačji kašalj")
pozzzz