Eto, drage kolege da podijelim sa Vama iskustva iz Strasbourga.
Za početak odmah da napomenem da je sve vraški skupo, i sami si morate financirati apsolutno sve troškove - od puta (minimalna cijena od Zg-Stras je oko 3.300,00 kn), smještaja (cijene hostela i hotela su od 38e pa na dalje), hrane (pola litre najobičnije H2O je 5e), prijevoza (e, to bar nije skupo-naravno, govorim o javnom prijevozu, i savršeno je organizirano, smisleno, čisto, TOČNO!). Dakle, za tu avanturu vam treba cirka 5.000,00 kn. Troškove vam naknađuju na način kako sam opisala u jednom od prethodnih tekstova, i eto, meni su novci sjeli na račun tek nakon točno tri mjeseca od dana intervjua (pa zanemarite njihov pisani dokument kojim objašnjavaju što i kako nadoknađuju, te da to isto nadoknađuju u roku od 6-8 tjedana.) Da ne spominjem da sam nekoliko puta i ljubazno mailom molila objašnjenje oko očekivanog termina isplate. Uglavnom, skup sport.
Sam Sud, dakle zgrada, je pojam, kako arhitekture, tako i ustrojstva. Za past na dupe, da oprostite na pjesničkoj slobodi. Uz Sud, pronjuškala sam i po zgradi Vijeća Europe, Europskog parlamenta, Agori...divno je to što se sve euro-institucije nalaze u toj Europskoj četvrti, sve u zoni par minuta hoda.
Intervju - odbor za zapošljavanje od troje ljudi, muškarac i dvije žene. Trajanje 20-ak minuta. Jedna gospođa je ispitivala PRAVNO ZNANJE, preletjela je kroz EKLJP, naš kazneni sustav, ustavni sustav, case-law -i čitavo vrijeme si je na papiriću uz pitanja bilježila pluseke i minuseke. Ne baš draga gospođa. Druga, jako draga gospođa je ispitivala više osobne stvari, poput - kako biste se integrirali u francusko društvo, u kolektiv Suda, što bi vam najteže palo. Gospodin, prilično bezizražajnog lica, je ispitivao o poslu koji trenutno radim -opis radnih zadataka, komunikacija sa nadređenima i kolektivom, rješavanje sukoba na poslu. Na kraju su se zahvalili na razgovoru, pitali da li ja imam kakvih pitanja i želim li dati "završnu riječ", i to je bilo to. Iz iskustva ostalih kolega evidentno je da smo svi manje-više imali identična pitanja i tijek razgovora. Napominjem da nam je u pozivu bili izričito navedeno da sa sobom moramo ponijeti ovjereni prijevod diplome te ovjerenu presliku iste. Nitko nikoga nije ni pitao za te dokumente. (čitaj: ošle pare u vjetar)
Ostatak mog četverodnevnog boravka u Strasbourgu je bio urnebesan-prošla sam sve, vidjela sve (organizirala sam se ja sasvim fino, proguglala sve evente), pa rekoh-nemam što izgubiti, pare će vratiti kad-tad, a sad idem iskoristiti maksimalno ovo vrijeme!
I, eto, posao nisam dobila, uopće ne znamo tko ga je dobio, jer smo svi ostali u kontaktu, i ispada da nitko od nas nije dobio posao Dobili smo fino iskustvo, lijep doživljaj, i nema odustajanja-bit će još takvih prilika!