Vlasnik zemljišta je meni nepoznata osoba koja nije bila na toj zemlji posljednjih 100 godina. Zemlja ima dva posjednika u katastru - mog pokojnog oca i drugog suposjednika. Moja obitelj i obitelj drugog suposjednika zajednički su obrađivali tu česticu posljednjih najmanje 70 godina, a vjerojatno i više. Prije 15 godina moj pokojni otac se dogovorio sa drugim suposjednikom o podjeli zemlje između njih dvojice. Dogovor je bio usmen. Prema tom dogovoru, dio koji sam prodao pripao je mom ocu te smo taj dio ja i moj otac obrađivali u posljednjih 15-ak godina, i otac mi je oporučno ostavio taj dio zemlje na kojemu su zasađene masline. Ja sam vlasnik u biti na temelju dosjelosti i usmenih dogovora.
U principu sam se prvo ja trebao pokušati uknjižiti u gruntovnicu pa tek onda prodati zemlju. Pri tome sam trebao možda angažirati i geometra da napravi diobu čestice. ja nisam imao vremena za to i radi se o maloj vrijednosti, a i praksa u Dalmaciji je da zemlju prodaje onaj koga se smatra stvarnim vlasnikom, a kupac se pokušava uknjižiti ili uopće ne pokušava.
Drugi suposjednik je problematična osoba i kada je vidio da je neki novac u pitanju odustao je od dogovora koji je imao sa mojim pokojnim ocem i svojata upravo taj dio čestice koji sam ja prodao.
Neki dan je tužio mene i mog kupca. To znači da je moj kupac sada upoznat sa smetnjom i da može sada tražiti odštetu od mene. Ja sam mu to i spreman vratiti.
Mene u biti samo brine ta odredba da sam ja kao prodavatelj obvezan kupcu namiriti sve troškove vezane za smetnju pogotovo ako bi moj kupac imao nekakvu smetnju za npr. 20 godina. Tako da je možda i bolje da je to došlo na sud jer on sada zna za smetnju.