Pokušati ću kratko objasniti situaciju.
Rastavljen sam otac 3 godišnjeg djeteta i centra moga svijeta. S majkom nije funkcioniralo i bilo nam je teško i završilo je sve dogovorenim razvodom koji je okončan prije 2 tjedna. S majom i sinom ne živim zadnjih 8 mjeseci i jako mi teško pada ta odvojenost od moga sina. Ostavio sam karijeru i duplo bolje plaćen posao i vratio se u grad u koji se majka preselila kod svoje majke samo da budem blizu sina (ujedno i moj rodni grad). Našao sam stan, imam uredan posao i znam da imam svoje mane i svoje greške ali se trudim učiti i biti bolji otac. Problem je slijedeći: s majkom sam imao korektan odnos i bilo je tu puno komunikacija i zajedničke brige oko djeteta i sve se činilo da će biti najbolje što može biti s obzirom na okolnosti. Majka mi je dopuštala jako često viđanje sina gotovo 5 dana tjedno i to uglavnom u njezinoj kući gdje sam provodio zajedničko vrijeme. S vremenom ga je i počela puštati da ide kod mene u stan i kod moje obitelji. Ja sam u potpunosti posvećen svom djetetu kada je on samnom i on je cijeli moj svijet. Kada je došlo do službenog razvoda na sudu sudac je odredio 2 puta mjesecno od subote 10h do ned 16h. Olako sam potpisao to odluku jer sam vjerovao da imam korektan odnos s majkom i da to neće biti tako.
Tjedan dana nakon odluke situacija se u potpunosti mijenja, majka nalazi drugu osobu i prema meni drasticno mijenja ponasanje. Pocinje mi uskracivati vidjanje djeteta s izgovor da nije dobro za moga sina da se toliko veze uz mene i da place svaki dan kada me ne vidi. S punicom sam u jako dobrim odnosima i ona je potvrdila da place zamnom svaku vecer prije spavanja i da stalno pita kada cu doci. Odnos se zaostrava i spao sam na vidjanje po sudskoj odluci. Srce mi se raspada, gasi mu skype na tabletu koji sam mu kupio da mu mogu pozeljeti dobro jutro i laku noc. Placam uredno 1000kn alimentacije, 600kn vrtic plus jos kupujem robu i hranu koliko mi sredstva dopuste od trenutka kada smo se razisli. Majka ne radi, placam vrtic jer smatram da je dobro za njega da se druzi s drugom djecom i da razvija socijalne vještine iako to financijski jako teško podnosim. Nikada ni jednu lošu ni pogrdnu riječ protiv majke nisam rekao, čak ga i potičem da ju sluša, govorim mu svaki puta koliko ga oboje volimo i koliko nam znači. Predlozio sam obiteljskog psihologa da nas usmjeri sto je najbolje za dijete u ovoj situaciji i kako mu mozemo pomoci da sto manje osjeti posljedice razvoda. Kategoricno me odbila i izvrijedjala. Ja sam dogovorio termin sam i idem slijedeći tjedan.
Da li imam šanse i što da radim da dobijem više vremena s svojim dijetetom? Mogu ga i voziti u vrtić i pokupiti ga, radim pon-pet 8-16h sve ostalo vrijeme mogu posvetiti sinu. Ako uzmem odvjetnika to ce me jako financijski pogoditi, zelim se boriti i trebam savjet kako početi i kakve su mi uopće šanse. hvala puno na odgovorima.