rijetka_ptica

Dobar dan! Čitala sam ovu temu i nisam uspjela naći odgovor koji bi me zadovoljio, stoga se unaprijed ispricavam za "dupliranje" teme.. Brat i ja smo nakon mamine i tatine smrti naslijedili stan. Stan nije do kraja otplaćen (otplaćuje se kreditnoj službi INA d..) i na samom stanu su bili dugovi. To nam je jedina nekretnina, ni brat ni ja nemamo drugu. Uz taj stan, "naslijedili" smo dugove u 5 banaka, od kojih niti jedan ne premasuje vrijednost stana, ali svi zajedno da. Da li postoji rješenje naše situacije drugačije od scenarija: a) odreknemo se imovine i završimo na cesti b) ne odreknemo se imovine i sljedećih 15 godina života radimo plaćajući kredite koji nisu naši? Hvala na odgovoru, LP

Poštovana gospodo pravnici! Molim Vas za pravni savjet po pitanju kojeg ću vam u sljedećim redovima obrazložiti.. Naime, vlasnica sam stana koji je 1945 bio konfisciran, zatim je 1955 tadašnji vlasnik tog stana rehabilitiran, ali je stan 1957 nacionaliziran i od tada u vlasništvu je grada Zagreba. Saga počinje sljedećim: 3.12. 1997. sklopila sam ugovor o kupoprodaji gorespomenutog stana s gradom Zagrebom. Ugovor je potvrđen od strane državnog pravobranitelja. Na Ugovoru stoje ovjereni potpisi svih nadležnih tijela. Ugovor je podnesen zemljoknjižnom odjelu i priveden – upisana sam kao vlasnica stana 3.12.1998. (pritom u zemljišnim knjigama nije bilo nikakvih smetnji) 2000e godine kćerka prvobitnog vlasnika stana podiže tužbu protiv Grada Zagreba kao prvooptuženog i mene kao drugooptužene, radi utvrđivanja ništavnosti ugovora o prodaji stana. U obrazloženju navodi da je stan bio konfisciran.te da sam ja u svom zahtjevu od 1993 godine bila odbijena (grad je u očekivanju Zakona o naknadi za oduzetu imovinu stopirao prodaju svih stanova, te mi o tome, kao i ostalim nosiocima stanarskog oprava poslao obavijest), da bi mi taj isti zahtjev 1997. godine grad odobrio. Grad Zagreb je tom prilikom napisao da „do dovršenja propisa o vraćanju nekretnina ili plaćanja naknade postoji opći zakon o raspolaganju stanovima i da će moj zahtjev ostati u evidenciji do donošenja drugih propisa“. 3.12.1997 uvidom u svu dokumentaciju uz odobrenje Državnog odvjetništva i Odjela za imovinsko-pravne poslove gradskog ureda za graditeljstvo i stambene poslove, te uvidom u povijesni izvadak iz katastra Grad Zagreb sklopio je ugovor o prodaji stana, koji je, ponavljam, redovnim putem upisan u zemljišne knjige. Stan sam kupila s povjerenjem u pravne knjige i s povjerenjem u Grad Zagreb kao vlasnika stana i s povjerenjem u Državno pravobraniteljstvo i povjerenje u rješenje bivšeg okružnog suda (iz 1955) u kojem je prethodnik tužiteljice sudski rehabilitiran – čime se brišu presude iz 1945 i 1946., i prestaju sve pravne posljedice navedenih presuda (konfiskacije) Temeljem navedenog Rješenja proizlazi da stan nije konfisciran nego se ex lege smatra nacionaliziranim. Prema prvoj presudi spora vlasništvo stječe ona osoba koja je prva zatražila pravo upisa vlasništva u zemljišnim knjigama. Napominjem da u istima nije bilo nikakve naznake da bi postojala zabrana koja bi Gradu Zagrebu priječila da proda sporni stan niti da postoji drugi vlasnik – kako je istaknuo i moj odvjetnik. Dakle prva presuda donešena je u korist tužiteljice. U žalbi na rpesudu iz 2003. godine prvooptuženi, Državno pravobraniteljstvo grada Zagreba u ime grada kojeg zastupa, ističe da „u ovom slučaju prodaja predmetnog stana nije izvršena protuzakonito jer je nakon brisanja osude 1955 i perstanka svih pravnih posljedica navedene osude predmetna nekretnina nacionalizirana po samom zakonu, te kao takva i prodana.“ Sudac se u svojo presudi nije osvrnuo na predočenje ove činjenice, kao ni svih gorenavedenih činjenica. 17.01.2001. međutim Gradsko stambeno komunalno gospodarsktvo u dopisu Državnom pravobraniteljstvu navodi da je stan prodan: „ ..Isti stan prodan je N.N. kao nacionaliziran, jer se nakon brisanja osude iz 1955. (kojom je prvotni vlasnik stana rehabilitiran) smatralo da je zgrada nacionalizirana ex lege, a presuda kojom se utvrđuje vlasništvo tužiteljice postala je pravomoćna 1999.“ Odvjetnik u žalbi na presudu navodi da Gradu može biti zabranjena eventualna prodaja stana (ako nije poštovao pravo tužiteljice) i tada tužiteljica ima pravo tražiti odgovarajuću naknadu od Grada, kao od jedine strane kojoj je to bilo zabranjeno učiniti, a ne tražiti uvrđenje ništavnosti ugovora u kojem sam ja, kao kupac, postupala pošteno i s punim povjerenjem u zemljišne knjige Grada, čije je odluke potvrdilo i javno pravobraniteljstvo Grada Zagreba. Tužiteljica je pokrenula spor protiv Grada u kojem je nepravomoćna presuda donešena 1997 (nakon donošenja Zakona o naknadi), a koja je postala pravomoćna 6.10.1999., dvije godine nakon što sam od Grada kupila stan! Sutkinja koja je donijela tu presudu poziva se na Zakon o političkim zatvorenicima. Tućiteljica nije zabilježila taj spor u zemljišnim knjigama, niti je tražila privremenu mjeru zabrane raspolaganja stanom niti 1994., niti 1997., kad su započele prijave za povrat imovine. To je učinila tek 2000. godine. O ovo sporu tužiteljice protiv grada nisam znala ništa sve do ove tužbe. Pošto uvjete za prodaju provjerava i utvrđuje prodavatelj (u mom slučaju Grad Zagreb), a ne kupac, koji nema relevantne podatke te i ne može učiniti nikakve provjere vrste npr. da li je bivši vlasnik otkupio neki drugi stan, a konačno to i ne mora učiniti, pošto to nije njegova obveza, smatram da je Grad Zagreb (pod uvjetom da se ustvrdi da je povrijedio neko pravo tužiteljice na vlasništvo stana) morao snositi odgovarajuće posljedice, a ovaj kupoprodajni ugovor morao bi ostati na snazi – pošto iz svega navedenog ne vidim nikakvu zakonksu zabranu koja me je sprečavala da sporni stan kupim. Nakon žalbe na presudu, konačna špresuda donesena je pred tjedan dana, u korist tuženice: kupoprodajni ugovor se smatra ništavnim, stan nije u mom vlasništvu. Moje pitanje je: kako je to moguće, da usprkos svim čistim papirima (s moje strane!) o kupoprodaji stana od grada Zagreba, sa svim potpisima od svih potrbnih nadležnih tijela, slučaj završi tako da se mene i moju obitelj doslovno izbacuje na ulicu pod obrazloženjemda se konfiscirane stanove ni u kom slučaju nije smjelo prodavati (ako je tako, zašto još uvijek otplaćujem rate Službi za otkup nacionaliziranih i konfisciranih stanova??!!) Jedino što mi preostaje je da tražim reviziju perdmeta od Vrhovnog suda. Ne moram napominjati da sve sudske troškove snosim ja i da nisam u financijskoj situaciji, a nemam niti snage sporiti se s Gradom Zagrebom odsada pa do nekog, neodređenog i mutnog kraja. Imam li pravo na naknadu štete od grada Zageba i u kojem obliku? Hoće li se meni, na kraju ove sage, osigurati dostojanstvena starost ili ću, čekajući odštetu i neku pravdu i pravicu, završiti na ulici? Ogorčeno zaključujem kako u Hrvatskoj postoji pravni sistem, ali takvo pravo koje se prakticira bez pravičnosti i pravde ne služi često na korist običnim građanima. Zahvaljujem na čitanju i Vašim dobronamjernim savjetima. A.I.

majka - invalidska mirovinica od 1300kn, brat - nezaposleni student, ja - i stari opterecen svojom cugom i svojim kreditima, ali s dobrom placom, tak da nam to rusi prosjek, barem na papiru. nista od toga. tnx na trudu ljudi, a sada stvarno odoh uciti.

znam. kruha gladna nisam, ali eto u situaciji sam kad sam dala svu svoju lovu majci za struju platiti. snaci cu se i posuditi barem dio, zvala sam OS u RI i teta mi je ljubazno i strpljivo objasnila da je moj slucaj "jos u kalendaru" (ma stogod to znacilo) i da imam jos vremena, ali da svakako platim makar dio sto hitnije. ne dijeli mi se celija s ubicama. :odlazi posudjivati lovu: svima jos jednom hvala.

savjetujem ti da ostavis pitanje u podforumu koji odgovara tvom problemu. kazneno pravo ovdje bas i ne igra. sretno s istjerivanjem pravde!

hvala, hvala. na osnovu jednog posta uzimas si za pravo ocjenjivati moju "uzoritost" i osobnost? odi pa se lijeci. svim konstruktivnim savjetima hvala, a savjet za vas moderatore --> ovakve kretenoidne spammere automatski brisati. da sam samo htjela usporedbu o puri i dreku mogla sam pricati sa svojom prababom.

zahvaljujem na savjetima i iskreno vam se divim što razumijete ovo naše rvacko pravo, jer ja ga stvarno ne mogu provariti. razumijem termodinamičke procese, princip leta helikoptera, dinamiku tankostijenih konstrukcija, neke pjesnike i neke pisce... ali hrvatski zakon mi spada u sci-fi. mislim da cu ipak odlezati u zatvoru jer tu lovu nemam. sramota. jos jednom hvala svima na dobronamjernim savjetima. samo pitanje: hoce li doci po mene ubrzo, ili imam vremena poloziti ispit 16.01.?

znači savjetuješ mi da se s papirima u dogledno vrijeme osobno pojavim na sudu? mislim da ću to učiniti. ne da mi se baš čekati man in blue. hvala. p.s. još uvijek ne razumijem. prekršajno su me kaznili zbog uživanja opijnih droga a kazneno zbog posjedovanja, jel to ta priča? na onom rješenju od prekršajnog suda pak piše da sam kažnjena opomenom zbog POSJEDOVANJA. molim te, još jednom mi pojasni da li sam u zabludi ili ne. hvala.

Kao prvo da se predstavim: apsolventica sam strojarstva na FSBu u Zagrebu, redovna studentica, aktivna u projektima i seminarima po Hrvatskoj. Sve u svemu, uzorna buduca akademska građanka RH. U ljeto 2005, točnije 24.07.2005. zatečena sam u gradu Rijeci s opuškom od jointa od rukama. Privedena i obrađena, pretražena i sve što ide pride. Maltretirana također, jer su me, kad sam zatražila broj značke jednog neugodnog policijskog službenika, njih dvojica grubo uhvatila za vrat, okrenula od sebe kako ne bih vidjela broj značke i strpala u ĆELIJU. Dakle, to make a long story short, sada dolazim do problema. Moj se predmet rješavao pri prekršajnom sudu, koji je, uzevši u obzir sve okolnosti mog prekršaja, kao i nepotrebnu grubost policijskih djelatnika te činjenicu da ne radim, tj. da s povremenim, privremenim i honorarnim poslovima uzdržavam sebe i potpomažem novčano teško bolesnu majku, dosudili, citiram obrazloženje: ".....Uvažavajući da je okrivljenica priznala učin djela prekršaja, da je nekažnjavana, bez stalnih prihoda, okolnosti pod kojima je djelo prekršaja učinjeno odnosno da je u društvo "joint" donijela druga osoba, da je izrazila kajanje i dala obećanje da isto neće ponoviti, što je sve cijenjeno kao olakotne okolnosti, a u nedostatku otegotnih okolnosti, sudac ocijenio da su se stekle okolnosti za primjenu čl. 34.st1 Zakona o prekršajima, te ej umjesto kazne primjenio mjeru upozorenja, opomenu očekujući da će se istom ostvariti svrha prekršajnih sankcija i bez izricanja zakonom propisane kazne." Troškove sudskog postupka sam platila, odmjereni su mi s obzirom na moje imovno stanje minornih sto kuna. Oduzeti su mi od povrata poreza na honorarni rad u Croatia osiguranju. Slijedi zaplet. Mišljah da je sve gotovo, kadli dobivam poziv od kuće (bila sam na putovanju, na seminaru o održivom razvoju) u ljeto 2006 od mame, koja je umjesto mene zaprimila rješenje KAZNENOG SUDA za isti prekršaj (da li je sad to prekršaj ili ne, jednom napišu jedno, drugi put drugo... božesačuvaj) Ona je zaprimila preporučenu pošiljku i kako nisam bila tamo da napišem prigovor u danom roku, jer se nisam u tom roku mogla vratiti s putovanja, ostalo je na tome. Dakle, protiv mene je, bez mog znanja o biločemu, pokrenut i riješen kazneni postupak za isti prekršaj (koliko ja znam o pravu, a ne znam mnogo, poznato mi je da su se takve metode donošenja presuda koristile u Staljinovoj Rusiji...) gdje je također dosuđeno da sam KRIVA i gdje su mi izrekli " - novčanu kaznu u visini 10 prosječnih dnevnih dohodaka u RH", što će reći 1424,70kn. Kako imam mnogo posla oko fakulteta i projekata, smetnula sam s uma taj nemili događaj, zapravo potisnula. 29.12. mi je konačno došlo teće "pismo" iz općinskog suda u RI, gdje od mene zahtijevaju da odmah platim navedenu svotu, ili će mi zamijeniti kaznu KAZNOM ZATVORA. Iako znam da je besmisleno u ovoj birokraciji išta pokušavati, poslala sam im prigovor u kojima zahtijevam objašnjenje: kako je moguće da mi sude i presude dvaputa za isto djelo, i to jednom po prekršajnom, drugi put po kaznenom postupku???? Pošto novaca za odvjetnika NEMAM, a u zatvor mi se baš i ne ide zbog pola jointa (ajde da sam nekog ubila, priklala, osakatila, silovala, spalila, provalila ili izdilala kilu heroina....), i živim sade u strahu da mi u 3h ujutro na vrata ne zakucaju ljudi u plavom i ne poprate me u zatvor, ljudi, molim vas savjetujte me što da radim. E da, jedini odgovor na moj prigovor stigao je danas. Ima čitavu jednu rečenicu u kojem me se poziva da pristupim OS u RI i pregledam svoj kazneni spis. Kao da to meni išta znači. Zar će me zbilja zatvoriti u buksu? Moram ispite polagati, drugi je mjesec.... Dakle, izvinjavam se na podužem postu, ali mislim da je potrebno da iznesem sve činjenice koje imam kako bi me netko stručan mogao/la savjetovati. Pomozite mi, hvala.