rile044

Pozdrav, Razmišljam o kupnji parcele na kojoj je stara kuća koju bi trebalo rušiti. Kuća je ustvari dio duplex objekta. Zanima me koje su moje obaveze oko rušenja tog objekta s obzirom da će očito fasada drugog dijela objekta biti oštećena. Tko je zadužen za popravak iste? Srećom, objekti nemaju zajednički krov tako da s te strane nema problema. Da li mi treba suglasnost vlasnika drugog dijela da mogu rušiti svoj dio? Ima li neki zakon (i ako ima koji i koji dio) koji regulira ovo? Niže je slika parcele. Objekt pod oznakom 13 bi rušio.

Pozdrav, Izvinjavam se na kasnom odgovoru. Novac je tetki uplaćen putem poštanske uputnice na kojoj je kao svrha uplate iričito navedeno: "Uplata po pravomoćnom rješenju o naslijeđivanju". Novac smo poslali s povratnicom i s opcijom da novac bude uručen direktno njoj tako da imamo povratnicu s njenim potpisom. Nekoliko dana nakon uplate, nazvao sam tetku i objasnio joj da mora dati izjavu koja mora biti u obliku tabularne isprave gdje je ona suglasna sa skidanjem zaloga. Predložio sam joj da ode kod bilježnika ili odvjetnika da joj oni sastave tu izjavu kako ne bi bilo problema. Oni su odigrali na svoju ruku, napisali izjavu sami, ovjerili i poslali nam. Naravno - ta izjava koju su napisali ne vrijedi ništa na gruntovnici jer nije u obliku tabularne isprave. Nakon toga sam ju opet zvao da mora otići kod bilježnika i napraviti valjanu ispravu. Dobio sam odgovor da to nije njena briga i da taj papir njoj ne treba nego nama i da je ona svoju izjavu dala. Pretpostavljam da mi sad preostaje samo tužba? Ne želim im izbijati nekoliko tisuća kuna iz džepa, ali ne znam na koji drugi način da izvučem tu potvrdu od tetke. Po kojem zakonu je ona dužna meni dati tu potvrdu nakon što su zadovoljeni svi uvjeti navedeni u rješenju o ostavini?

Može li primjer takve procesne pogreške? Nisam ni svjestan što bi otac mogao krivo napraviti u slučaju da dođe do tužbe ... I da li je tetka dužna po nekom zakonu dozvoliti brisanje zaloga u slučaju da su zadovoljeni uvjeti (napravljena uplata u njenu korist)? Hvala, Predrag

Pozdrav svima, Nakon provedenog ostavinskog postupka, moj otac dobio je pravomoćno rješenje u kojem je navedena konačna odluka o raspodjeli imovine. Mom ocu je pripala zemlja s tim da on svojoj sestri mora isplatiti 16.000,00 kuna. Iz tog razloga je upisan zalog radi obveze isplate novčanog iznosa u korist druge strane (sestre mog oca). Moj otac je poštanskom uputnicom poslao tetki 16.000,00 kuna koje je ona osobno primila i dobili smo natrag povratnicu s njenim potpisom. Pretpostavljam da sad ona mora potpisati nekakvu izjavu u kojoj izjavljuje da se slaže da se briše zalog u njenu korist sa nekretnina koje su pripale mom ocu. S obzirom na narušene obiteljske odnose, postoji šansa da ona to odbije učiniti. Koja je procedura u tom slučaju i koje su šanse da se postupak okonča u korist mog oca s obzirom da ima dokaz o uplati? Dodatno - čiji trošak je sastavljanje te izjave i ovjera potpisa? Njen ili mog oca? Hvala, Predrag

Pa evo ja sam laik i stvarno ne znam u što bi se bilježnik trebao petljati, u što ne. Čak mi se u jednom trenutku učinilo da je logično da sve što su se nasljednici dogovorili, a tiče se izravnavanja računa i toga tko je kome što dužan, on unese u taj dokument. S ovim drugim se apsolutno slažem s tim da je moj otac, s ciljem da se to sve što prije i jednostavnije riješi pristao i dati tih 16.000,00 kuna samo da se to poglavlje jednom zatvori i da više nema problema s njima.

Poštovani, Nakon smrti mog djeda, moj otac i tetka pozvani su na ostavinsku raspravu. Javni bilježnik je izreferirao što je djedova ostavština nakon čega su se otac i tetka dogovarali oko načina raspodjele te imovine pred samim bilježnikom. Uspjeli su se usuglasiti i donijeli su konačnu odluku u kojoj mom ocu ostaje kuća i komad zemlje, a mojoj tetki pripada drugi komad zemlje i obeštećenje prema njenom suprugu od 16.000,00kn (8 mjeseci x 2.000,00kn) za period koji je brinuo o djedu jer ona to nije bila u mogućnosti zbog bolesti. Javni bilježnik je, po proceduri, sve sročio na papir uključujući i to obeštećenje od 16.000,00kn koje je moj otac dužan isplatiti njima onog dana kad dobije rješenje i kad on i službeno postane vlasnik svog dijela. Oboje su potpisali tu odluku koju je bilježnik sastavio i on ju je ovjerio. Račun kod bilježnika od 937,00kn je platio moj otac. Drugi dan je mog oca nazvao suprug njegove sestre (njegov svak) i napao ga da je ona bila zavedena, obrlaćena i ne znam koje još sve nazive i da on ne pristaje na takvu odluku, da će on tužiti sve, neka sve propadne, ali samo da od tog imanja ne ostane ništa i tako dalje. I tražio je 3.000,00kn po mjesecu, ukupno 24.000,00kn za obeštećenje što je pazio na djeda. Napominjem da je moj otac također vodio brigu o djedu, vozio ga po bolnicama itd. Zanima me što moj otac može očekivati i u kakvoj je opasnosti (ako ikakvoj) s obzirom da je dogovor o načinu raspodjele imovine donesen pred bilježnikom i izjava u kojoj je sve navedeno potpisana i ovjerena. Koje su pravne mogućnosti osporavanja takve potpisane izjave i koje neočekivane troškove moj otac može očekivati? Hvala.

Imaju dvoje djece, kćer i sina, sin 22 godine, kći 20. Sin za 15 dana seli u Njemačku, kći ako Bog da, također u skorije vrijeme odlazi od kuće. Što se tiče Vašeg pitanja o objektivnosti. Moram priznati da sam malo iznenađen pitanjem jer se postavljam u njenu situaciju i iz razgovora s mojim poznanicima, svima se pitanje ostanka u braku ili razvoda postavlja kao logično pitanje kad se desi situacija da jedna strana zastrani. Iz tog razloga je ona njega i pitala želi li se on sada rastati ili je to bila avantura i ljubavnice se ostavlja i nastavljaju život dalje. Napominjem da sam pričao s oboje otvoreno prije par dana gdje je moja sestra pustila suzu i rekla da je povrijeđena i da ga voli, ali na isto pitanje postavljeno njemu, on odgovara sa: "Ja tebe ne mrzim". Ja isto ne mrzim svog susjeda, ali ga ni ne volim. Nadalje, ne slažem se s Vašim izrazom "dobila pola kuće na dar". Zar se može reći da žena koja 25 godina održava kućanstvo, a zadnjih 8 godina i radi unatoč svom invaliditetu (dijagnosticirana MS, ozbiljno narušena fizionomija) i na taj način još doprinosi kućanstvu "dobiva nešto na dar" iz tog kućanstva? Čak i ako zanemarimo činjenicu o naknadnom ulaganju s njene strane? S obzirom da ja nisam pravnik, možda je takva konstatacija i formulacija kako ju Vi navodite pravno ispravna, ali moralno nije. Ona je prva napravila nevjeru, ali to je nešto o čemu se isto može razglabati jer kako sam naveo u prvom postu, on je također u to vrijeme uhvaćen u nevjeri pa sad tko je prvi ... to ne znaju vjerojatno ni njih dvoje, ali ajde, moja sestra je prva priznala pa se njoj računa, jel. Što se tiče sudjelovanja u kućanstvu, on plaća račune i to je sve. Za vrijeme braka jedina stvar koju je kupio u kuću je perilica posuđa. Sve (ali, baš sve) ostale kućanske aparate, trosjed, uređenje kata je financirala moja sestra (što svojim novcima, što uz pomoć mojih roditelja) jer je njegova mantra uvijek bila da "njemu ništa ne treba". Moja sestra i djeca ne bi ni znali da je dobio uskrsnicu da to slučajno nisu saznali okolnim putem. Osim gore navedene mantre, druga mantra mu je da nikad nema novaca - za ništa. U 25 godina braka je sa mojom sestrom bio 10ak puta na kavi i sladoledu jer, eto, nikad nije imao novaca. Napominjem da oduvijek radi i da ne radi za minimalac. U tih 25 godina braka, moja sestra nikad nije znala na što troši, nikad nije bila opunomoćena na niti jedan od njegovih računa, nije znala PINove njegovih kartica. Nedavno je naslijedio nekih 6000€, nitko - uključujući i djecu, ne znaju gdje su mu ti novci. Moja sestra kad se zaposlila, istog dana mu je dala PIN i rekla ako mu ikad treba da si digne novce. Mislim da nikad nije to napravio, ali ne mogu sa sigurnošću tvrditi. Nadalje, sve što ona napravi u kućanstvu ne valja. Na juhu, salatu, rizibizi i pohano pileće meso on odgovara sa "kakav ti je to ručak". Na skuhanu kavu odgovara sa "ko da si je na čifutima kuhala". Ja sam puno puta jeo njeno jelo i pio njenu kavu i ne mogu joj prigovoriti ništa, kuha bolje od naše majke. Osim svega gore navedenog, barem 3 puta je moja sestra davala njemu novac za kupnju auta. Zadnji put, prije mjesec dana, je digla kredit i dala sinu 25000 kuna da si kupi auto. Unatoč tome što mu je otac nedavno naslijedio 6000€, od njega nije dobio ništa. Recite vi meni je li on dobar otac?

poštovani, pišem u ime moje sestre. naime, kronološki događaji idu ovako: 1. moja sestra napravi preljub i prizna ga. pokaje se, on joj oprosti i dogovore se da nastavljaju dalje. 2. naknadno se saznaje da je u vrijeme kad je moja sestra napravila preljub i on počinio preljub sa njenom (i mojom) sestričnom. on se pokaje, ona mu oprašta i nastavljaju život dalje. 3. neko vrijeme se čini da stvari funkcioniraju ok i on prepisuje na nju pola obiteljske kuće koju je naslijedio od svojih roditelja i u kojoj zajednički žive sa svojom djecom od njihovog vjenčanja. za vrijeme njihovog zajedničkog života ona u uređenje kuće ulaže svojih cca 20.000€ naslijeđenih od majke. 4. saznaje se za novi preljub koji je on napravio. sada on tvrdi da voli tu drugu ženu i da je ona žena njegovih snova. moja sestra ga pita za razvod i da li želi da se rastanu, ali on unaprijed govori da ne želi potpisati razvod i da ju on ne tjera iz kuće. otvoreno izjavljuje da ne misli prekinuti sa svojom ljubavnicom, ali istovremeno očekuje i čistu kuću, skuhano jelo i oprane gaće. pretpostavljam da se svi ovdje slažu da je ovakav način života ponižavajući za ženu i nema nikakve šanse za normalizaciju odnosa zbog njegovog stava i odluke spram ljubavnice. napominjem da se on ne želi odseliti iz kuće (tko i bi, ima sve uredno doma) dok moja sestra ne vidi drugi način za pronaći osobni mir nego da se odseli odande. jasno mi je da su brakorazvodna parnica i podjela imovine dvije odvojene stvari, ali imam mnogo pitanja: 1) što učiniti ako bračni drug ne želi potpisati zahtjev za razvodom braka? 2) kako dokazati da su bračni odnosi nepovratno narušeni (recimo u situacijama gdje jedan bračni drug kaže da spolnih odnosa nema već godinama, a drugi tvrdi suprotno ili npr. jedan tvrdi da onaj drugi ima ljubavnicu i da je počinio preljub, a ovaj to opovrgava)? 3) nakon samog razvoda braka, kakva bi okvirno bila podjela imovine s obzirom na gore navedene činjenice? unaprijed hvala svima

Dragi svi, Organizirao bih (tj. moja firma bi) tombolu pri čemu bi unaprijed bio fiksno određen broj kupona koji se mogu kupiti. Broj kupona koje jedna osoba može kupiti je neograničen. Nagrada je samo jedna i dobitnik se utvrđuje slučajnim odabirom na računalu. E sad - imam nekoliko pitanja: 1) Može li tvrtka u HR uopće organizirati tombolu ili monopol nad time ima isključivo Lutrija? 2) Koje su mi obaveze prema državi (financijske i nefinancijske) i svim njenim institucijama prije nego što mogu početi prodavati kupone za tombolu? 3) Imam li kakvih financijskih ili nefinancijskih obaveza prema državi nakon izvlačenja dobitnika? 4) Da li postoji neki računalni program zadan od strane države koji bi se koristio za izvlačenje dobitnika? 5) Tko sve mora biti prisutan na izvlačenju? Ispričavam se ako je već bila slična tema, nisam ju našao. Hvala puno.

Hvala puno na objašnjenju i savjetima. Pročitao sam još jednom sad cijelu presudu i nigdje se ne spominje imam li mogućnost žalbe ili ne. Na dnu dokumenta piše da je presuda pravomoćna - ne znam znači li to išta u smislu prava na daljnju žalbu ili ne. Moj slučaj je dokaz da pravo i pravda nemaju veze jedno s drugim.

Ne sumnjam ja u nikakvo kazneno djelo jer sam i kao laik 99% siguran da je sve napravljeno po zakonu (u sudskom postupku) nego samo želim pokazati kako se meni jednako tako sa neprovjerenim i nedokazanim činjenicama presudilo. Želim pokazati apsurd dokaznog postupka kad već oni koji ga provode i koji bi prvi trebali ustati protiv takvog postupka to neće napraviti. Sutkinja je donijela odluku na temelju sučeljavanja - gledamo se u oči i pričamo, a ona gleda i na temelju toga donosi odluku? Bez ikakvih materijalnih dokaza? Što bi rekla jedna naša bivša političarka - Dajte, molim Vas! Ne znam kako suci mogu ljudima poslije pogledati u oči znajući da "činjenice" na temelju kojih donose odluke su sve osim činjenice. Žalosno i za ispovraćati se. Osim toga, ako je policajac sveta krava i uvijek je u pravu, ne vidim smisao postojanja prekršajnih sudaca. Mogu ih odmah poslati kući i ono što policajac kaže neka bude zadnja i to je to. Bar će mi uzeti manje para za kaznu jer će trebati financirati manje sudaca i njihovih plaća.

U presudi nema navedeno ništa o pravnom lijeku pa pretpostavljam da mogućnosti žalbe nema.

Poštovani, Prošle godine u 12. mjesecu zaustavljen sam i optužen za prekršaj koji nisam počinio. Naravno, odmah sam poslao prigovor. Prije nekoliko dana dobio sam presudu suda koja ne ide u moju korist tj. proglašen sam krivim, ali mi je smanjena novčana kazna. S obzirom da mi smanjenje novčane kazne nije ni bilo u interesu jer si mogu priuštiti takvu kaznu, planirao sam, da dokažem to, uplatiti puni iznos kazne u državni proračun i izaći u medije s imenima policajca i sutkinje koja je vodila proces i zamoliti ih usput i da mi oduzmu vozačku dozvolu na 3 mjeseca jer mi nije bio cilj smanjenje kazne i izbjegavanje oduzimanja VD. Ne treba mi milostinja suda u obliku smanjenja kazne nego mi treba pošteno suđenje, a to sigurno nisam imao. Moj jedini cilj je bio zadovoljenje pravde, a jedina i prava istina je da nisam kriv i nikad neću priznati da jesam. Želim da se javno sazna za policajca xxxxxxx koji nije u stanju niti biti pristojan i da javnost čuje za apsurdni postupak dokazivanja krivnje i na temelju kakvih činjenica sam ja točno osuđen. Zanima me mogućnost pravnih posljedica po mene u slučaju da izađem s imenima policajca i sutkinje u javnost. Dakle, ne planiram nikoga vrijeđati nego samo iznijeti činjenično stanje, a to je da je policajac imao hrpu propusta, a sutkinja je donijela odluku na temelju toga što dotični gospodin na sebi ima uniformu, a ja ne (unatoč moja četiri svjedoka koje sam naveo u žalbi od kojih je jedan ispitan na sudu). Ako moderator misli da je ovo za neki drugi podforum, molim ga da premjesti. Hvala

Pozdrav svima. Jedno banalno pitanje: Ako u prometnoj stoji da PD vrijedi do 30.11. da li to onda znači da se 30. još smijem voziti ili sam taj dan već u prekršaju? Da se izrazim matematički: Je li valjanost prometne dozvole definirana kao 30.11.) ili 30.11.]? I druga stvar, smijem li 30.11. u inozemstvo (konkretno BiH)? Vraćam se isti dan. Hvala

pa stvar je da je ovdje policajac bio, u najmanju ruku rečeno, neprofesionalan. udarac na mene je napravljen više puta - od nepristojnosti i načina ophođenja na cesti te na kraju utvrđivanja i lažnog svjedočenja o prekršaju. drago mi je da se slažemo o besmislu prekršajnih postupaka. kad je sutkinja rekla da će izvršiti suočenje i to na način da gledamo jedan drugog u oči i pričamo, prvo što sam pomislio je: "je li ovo jeb... skrivena kamera"? pobogu, je li to način za utvrđivanje krivice? ako su suci svjesni manjkavosti prekršajnog postupka i toga da stranke lažu u postupcima (nebitno koja strana), onda je njihova dužnost kao profesionalaca i obrazovanih ljudi da ukazuju na propuste i greške i da utječu na zakonodavca. ne kažem da se situacija može promijeniti preko noći i treba tu puno lobiranja, politike i para, ali državu imamo skoro 25 godina, a takve stvari nismo uspjeli regulirati nego oni slučajeve rješavaju suočavanjem stranaka. što kaže jedna naša poštena političarka - dajte, molim vas.

OK, znači to je to, nema daljnjih žalbi. Po meni, sve što sam rekao i napravio i predočio sudu ne daje sliku da želim pobjeći od prekršaja (i nikad nisam, imam ih za brzinu nekoliko i nikad od toga ne bježim). Baš naprotiv, želim ukazati na neprofesionalnost policajca i prvi korak u tom smjeru sam napravio direktnim odlaskom u policijsku postaju odmah nakon što me zaustavio kako bih upozorio na ophođenje djelatnika. Na stranu sad sve. Rečenica: "Ali ionako sve ovisi o sucu kome će vjerovat." me boli najviše jer se osjećam bespomoćno i mogu bit najnevinija osoba na svijetu, ali sve ovisi o jednom sucu koji nije savršen i ne može donositi savršene odluke. Ovo je za mene indikacija da pravda nije uvijek zadovoljena na sudu. Pitam se onda, čemu takvi sudski procesi u kojima se nešto nepobitno ne može dokazati? Danas me optužuju da sam prošao na crveno, sutra će da sam nekog ubio i uopće mi se ne sviđa da se sudska odluka donosi na temelju takvih neprovjerenih informacija i metoda prst-palac.

Pozdrav svima. Slučaj je ovakav. Prošle godine početkom 12. mjeseca, vozim se navečer u pola 12 Horvaćanskom, vraćamo se ja i društvo iz kazališta i 5 metara od semafora prebaci se sa zelenog na žuto. S obzirom da sam se kretao brzinom 50-60 km/h, uvjete na cesti (mokro i sklisko), nikoga drugog osim mene na raskršću, nisam ni pokušavao kočiti nego sam jednostavno još malo ubrzao da prođem raskrižje što prije. Rekli bi, situacija u kojoj se svatko od nas, tko je svakodnevno u prometu u ZGu bar sat vremena, nađe bar jednom. Nakon što sam prošao raskrižje, primjetim iza sebe policiju s rotacijom. Zaustavim se odmah, policajac traži vozačku i prometnu, ja mu dam, alkotestira me, rezultat 0.0, pita me za opremu, ja mu pokažem svu opremu i na kraju me doslovno ovako pita: "A crveno?". Ja ga pitam: "Koje crveno?" i usput mu objasnim situaciju koliko sam bio od semafora, kakvi su uvjeti, nigdje nikoga na cesti itd. On samo uzme papire, da svom kolegi na suvozačkom sjedalu i kolega to zapiše u tekicu. Nakon što mi je vratio papire, pitam ih što sad i što mogu očekivati i dobijem odgovor od prvog policajca: "Ono što si napravio". Da sad skratim priču, policajac bez rotacije nakon toga prođe na crveno, dvaput skreće bez žmigavca i nakon što ja to sve vidim, zaustavim ja njega i pitam ga za podatke jer želim navesti u svojoj žalbi i način ophođenja prema meni, a on mi na to odgovori "Gle, nisam ni vezan". Na kraju mi da podatke. Suma sumarum: bahatost i arogancija na kvadrat. Sasvim nepotrebno, neprikladno i bez imalo respekta kojeg bi trebao imati s obzirom da bi xxxxx bila kruha gladna da ja i svi vi koji radite u realnom sektoru ne dajete pare za njegovu plaću. Istog trena kad sam dobio podatke, odem u njegovu policijsku postaju sa svoja 4 svjedoka (1 svjedok sa mnom u autu i 3 svjedoka u autu iza policijskog!) kako bih uložio prigovor na postupanje policajca. Oni svi zbunjeni tamo i kažu mi da najbolje da dođem sutra ujutro kod načelnika jer se radi o ozbiljnim optužbama. Ujutro se malo informiram i dobijem informaciju iz Ministarstva da je najbolje da uložim prigovor službenim kanalom jer ako idem preko načelnika to zna zapeti po kojekakvim ladicama. Uložim prigovor službenim kanalom isti dan i iznimno uljudan čovjek iz Ministarstva mi kaže da je MUP po zakonu dužan odgovoriti na pritužbu u roku 30 dana. 59. dan od ulaganja pritužbe sam dobio odgovor i to nakon što sam zvao Minstarstvo nekoliko puta da provjerim gdje je zapelo i nakon što mi je sasvim pristojna žena pomogla i sat i pol tražila gdje je predmet. Zaključak je, naravno, da je policajac anđeo. Nakon navodnog počinjenja prekršaja, dobivam prekršajni nalog s optužbom da sam prošao crveno. Ulažem prigovor, navodim svjedoke, čak prilažem i pritužbu na ophođenje policijskog djelatnika. Poziv na sud dobivamo ja, jedan moj svjedok i policajac. Na prvo ročište odazivamo se ja i moj svjedok koji potvrđuje moju priču i izričito navodi da se crveno svjetlo na semaforu upalilo tek nakon što sam prošao raskrižje. Policajac se na prvo ročište nije odazvao. Sutkinja mi kaže da ću dobiti poziv na drugo ročište na koje će opet biti pozvan i policajac. Dolazim na drugo ročište, dolazi i policajac. On, naravno, ostaje pri svojoj priči da sam prošao na crveno i navodi još nekoliko netočnih navoda, npr. da je na raskrižju u tom trenutku u lijevoj traci bilo 4, a u desnoj 3 vozila dok je stvarna situacija bila da na raskrižju nije bilo nikoga. Dakle - xxxxx bjesomučno laže. Sutkinja nakon toga izvrši, po meni, apsurdan, smiješan i retardiran postupak zvan - suočavanje. Naime, smiješno je da se sudska odluka donosi na temelju gledanja u oči dviju suprotnih strana bez ikakvih konkretnih dokaza - video zapisa, fotografije, vjerodostojnih svjedoka itd. Ako je bitno za cijelu priču, a vjerujem da je, u policijskom autu je bilo ukupno 4 policajca od kojih, koliko znam, nijedan nije doveden pred sud kao svjedok. Uglavnom, sutkinja mi kaže da će presudu donijeti 20.11. (jučer) i da ću doma dobiti sudsku odluku. Zanima me, što u slučaju da ta sudska presuda bude nepovoljna za mene u smislu novčane kazne i oduzimanja VD? Mogu li se žaliti nekoj višoj instanci i što u pravilu mogu očekivati? Čekam i živim za dan kad će policajci imati montiranu kameru na svom automobilu i mikrofon na ramenu koji snima njihovo ophođenje s ljudima. Ako se nas u realnom sektoru ocjenjuje po 1000 parametara i na temelju toga nam se određuje plaća, ne vidim zašto se i njih ne bi ocjenjivalo i kažnjavalo nesposobne, a poticalo dobre.

OK ... I posljednje pitanje ... Misliš li da bi možda bilo dobro staviti kao prodavatelja nekoga tko nema veze sa mnom tj. nije u krvnom srodstvu sa mnom i ne živi sa mnom čisto da izbjegnem da me ispituju kao prodavatelja? I što bi oni mogli u slučaju da je kao prodavatelj naveden XY koji živi u drugom gradu?

Već ih zvao i rekli mi da što se njih tiče da je taj softver potpuno legalan, ali da ako mi dođe inspekcija da će me tražiti račun i da oni ne mogu znati kako će pojedini inspektor postupiti u tom slučaju i kakva je praksa inspektorata ...

dobro ... stavio bi 1000 kuna u ugovor pa nije da bi povecao osnovicu za ne znam koliko ... ono što je najbitnije ovdje je da li je u slučaju da imam takav ugovor sve čisto ispred državnog inspektorata što se tiče legalnosti softvera?

samo malo ... znači, ja napravim ugovor u kojem definiram da od osobe X kupujem MS Office za npr. 1000 kuna i na kraju godine se meni u osnovicu za porez ubraja i tih 1000 kuna? koja je to logika? kakvo je objašnjenje iza toga? tih 1000 kuna nije moj prihod već trošak?

ne postoji li neko jednostavnije pravno rješenje kojim bi taj software mogao koristiti na računalu firme (pošto ga već imam)?

Pozdrav, Početkom prošle godine, kao fizička osoba, dobio sam na poklon MS Office. Verzija softwarea je Professional i uključuje originalno pakiranje, medij, sve naljepnice i certifikate. Taj software nije nikad instaliran ni na jednom računalu i još je zapakiran. Vlasnik sam firme u kojoj bi danas želio koristiti taj software pa me zanima da li ga mogu bez problema koristiti s obzirom da nemam račun? I kako zaobići ovaj problem neimanja računa? Da li mogu napraviti kupoprodajni ugovor između sebe i svoje firme i tim ugovorom pravdati način nabave software-a? Ili mogu napraviti darovni ugovor kojim ja kao fizička osoba (ili neka druga fizička osoba) poklanja taj software mojoj firmi? Pitam zato jer mi se ne plaća 4000 kuna za nešto što već imam, a nikad nije korišteno. Hvala.

Hm, ustvari ne znam za što me se sada tereti jer na pozivu na sud piše da me se zove kao okrivljenika, ali ne za što - da li za prometni prekršaj ili za nedavanje informacija o vozaču. Znači da zaniječem da sam to ja (eventualno mogu navesti da sam bio na drugom kraju Hrvatske za što imam i svjedoke) i da kažem da je vozio netko iz moje obitelji, ali da zbog činjenice da se radi o mojoj najužoj obitelji ne bih želio iskazivati protiv njih. Tokom cijele ove priče sam se čuo i sa susjedom koja je pravnica i koja ima kolegu koji je radio na prekršajnom sudu pa su mi njih dvoje rekli da ne spominjem ove članke ZKPa i PZa po kojima nisam dužan svjedočiti protiv svoje obitelji da ne bi odgovor ispao prebahat jer prema njima, sud iovako ionako može presuditi na moju štetu. Što mislite o ovome? I još jedna stvar, što navesti u pisanoj obrani kako bi ublažio odluku o oduzimanju vozačke dozvole?

Razumijem da sud želi da ja priznam krivnju kako bi se postupak okončao po kratkom postupku i država naplatila, ali zar se moja izjava "ne sjećam se tko je prije 3 mjeseca vozio moj automobil" automatski tretira kao priznavanje krivnje na sudu? Zar nije to, onako, u najmanju ruku, nepravedno? Nije baš realno za očekivati da ja pratim tko i kada od mojih ukućana, dok ja radim, uzima automobil i vozi se s njim po kruh, kod doktora, kod rodbine, u shopping ... Nisam firma pa da moram voditi knjigu tko i kada uzima automobil ... Usput, ako što mijenja na stvari, na sud sam pozvan kao okrivljenik. Još jednom isprike na davljenju. Pozdrav.