Gadoschi

Poštovani, Prvo ću Vam opisati činjenično stanje, a zatim ću postaviti upit: Prije tri godine javni bilježnik je donio rješenje o nasljeđivanju koje je postalo pravomoćno i temeljem kojeg je razrezan porez na nasljedstvo. Smatrajući kako je porez određen iako je postojala (konkretna zakonska odredba je u međuvremenu prestala važiti) zakonska osnova za oslobođenje od obveze plaćanja poreza, pravovremeno je podnesena žalba. Žalbeni postupak još uvijek traje (tragično, ali istinito). U rješenju je jasno naznačeno kako žalba odgađa izvršenje predmetnog poreznog rješenja. Moj upit glasi - što se u tom slučaju događa s kamatama? Ukoliko žalba bude odbijena, jesam li dužan platiti zakonske zatezne kamate za razdoblje od donošenja prvostupanjskog poreznog rješenja? Koliko mi je poznato, prema ZOO-u se zakonska zatezna kamata plaća za dospjele, a neizvršene novčane obveze, i ta je odredba kogentna. Međutim, u čl. 131. Općeg poreznog zakona stoji kako se, u slučaju kad je naplata poreznog duga odgođena, kamata obračunava i za razdoblje dok traje odgoda. Odnosi li se navedena odredba na odgodu u smislu podnošenja pravnog lijeka i vođenja drugostupanjskog postupka ili obveza temeljem rješenja državnog tijela uvijek nastupa kada i izvršnost rješenja, tj., pojam "odgode naplate poreznog duga" u smislu OPZ-a se odnosi na neke druge slučajeve? Zahvaljujem na odgovorima.

Mislim da sam i sam pronašao odgovor. Naime, u čl. 63. Pravilnika o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama stoji sljedeće: Gume na vozilima moraju odgovarati i dimenzijama što ih je odobrio proizvođač, moraju biti namijenjene za vožnju brzinom koja je jednaka ILI VEĆA od najveće brzine kojom se vozilo s obzirom na svoje tehničke karakteristike može kretati, ili najveće brzine koju dozvoljava ograničivač brzine ugrađen na to vozilo. To bi, po mojem mišljenju, nedvojbeno dalo za pravo da korisnik gumu s oznakom brzine VEĆOM od one navedene (od strane proizvođača) u prometnoj dozvoli.

Može li mi, molim Vas, netko odgovoriti - smije li se (pravno promatrajući) u prometu nalaziti vozilo na kojem su gume s oznakom brzine VEĆOM od one koja je u prometnoj dozvoli pripadajućeg vozila? npr. u mojoj prometnoj dozvoli upisana je oznaka T Znači li to da baš MORAM imati gume s oznakom T ili može i neka guma s višom oznakom (npr. H,V) - logika nalaže da, što guma ima veću oznaku brzine, ne može nikako biti manje sigurna od gume s nižom oznakom (indeksom) brzine. Molim Vas da, ako možete, uz odgovor napišete i kojim propisom je isto regulirano. Kolega koji se kreće u mehaničarskim krugovima i pozna osobe koja rade u stanicama za tehnički pregled vozila tvrdi da "prave probleme" u takvim situacijama. Zahvaljujem

Pronašao. Zahvaljujem. Ali, ostaje pitanje - sada kada je ta odredba izmijenjena i taj dio čl. 2. t. 67. ZSPC-a izbrisan - na čemu pravno utemeljiti tu obvezu? Odredba čl. 2. t. 70. ZSPC-a koju si naveo, tj. kakva je danas na snazi nije dovoljno jasna po tom pitanju. Osim, naravno, ako se i bicikl ubraja u kategoriju "vozila".

Možeš naznačiti zašto, tj. temeljem koje odredbe ili tumačenja/odluke? Hvala

Dajte mi pomozite, molim Vas. Pitala me kolegica danas jesu li osobe na rolama dužne kretati se obilježenim pješačkim stazama ili biciklističkim stazama. S obzirom da nisam uspio pronaći odogovor u prometnim propisima, a po nekoj logici roleri mi ne pripadaju ni pješacima ni biciklistima, zaista ne znam što bih joj odgovorio. Svodi li se pojam rolera pod pojam pješaka iz čl. 2. ZSPC ili je u pitanju nešto drugo? Hvala

Poštovanje, Činjenično stanje je sljedeće: -umrla je osoba 1 koja nije imala potomaka, pa je nasljedstvo prema ZN pripalo bratu (osoba 2) i sestri (osoba 3) u omjeru 1:1, -osoba 1 živjela je cijelog života živjela u zajedničkom kućanstvu s osobom 2 (radilo se, naime, o tome da je osoba 1 praktički cijelog života bila osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti), -osoba 3 se odrekla nasljedstva, pa je ostavina pripala osobi 2 (koja je u trenutku smrti živjela u zajedničkom kućanstvu s osobom 1). Pitanje glasi: Je li osoba 2 (brat) u ovom slučaju oslobođen plaćanja poreza na nasljedstvo s obzirom da u propisu stoji da je poreza na nasljedstvo oslobođen brat ili sestra ostavitelja ako su u trenutku smrti ostavitelja živjeli u zajedničkom kućanstvu s ostaviteljem, i ako jest, je li oslobođenje potpuno ili djelomično, jer na Središnjem državnom portalu također stoji da "ukoliko se nasljednik odrekne nasljedstva, porez plaća osoba kojoj je nasljedstvo pripalo" (u ovom slučaju se nasljedstva odrekla osoba 3 koja NIJE živjela u zajedničkom kućanstvu s ostaviteljem) - znači li to onda da se porez ipak plaća na ovih 50% koje je osoba 2 stekla od osobe 3 koja nije živjela u zajedničkom kućanstvu? Molim da mi netko tko ima iskustva s ostavinskim postupcima odgovori, Unaprijed hvala

Poštovanje, Planiram kupiti rabljeni automobil od poduzetnika u sustavu PDV-a (riječ je o d..), pa me zanima je li istina da se u tom slučaju ne plaća pp na promet motornih vozila i kakva je sama procedura samog prijenosa vlasništva (što je sve prodavatelj u tom slučaju dužan izdati, što je s ugovorom o kupoprodaji, itd.) te da li je postojanje zabrane prijenosa vlasništva dovoljno provjeriti sa zz tog društva u MUP-u preko broja šasije ili je potrebno poduzeti još neke dodatne korake zaštite. Automobil je registriran u PU ZG, a planiram da se nakon kupnje nova prometna dozvola izda u PU različitoj od one u kojoj je trenutno važeća (s obzirom da se nadležnost PU veže uz prebivalište/sjedište - koliko mi je poznato). Unaprijed hvala

Poštovani, Radi se o sljedećem problemu: Prije 3 dana dobio sam poziv iz jednog odvjetničkog ureda koji se bavi ovršnim postupcima kako je u tijeku pokretanje postupka ovrhe radi naplate cca 400 kuna dugovanja na osnovu korištenja ENC uređaja u 2013. godini, učinjenog vozilom marke VW. E sada, 2013. godine vlasnik vozila bila je osoba od koje je vozilo kupljeno (izvršena je provjera registra i vozilo nije bilo opterećeno nikakvim založnim pravom, niti je postojala ikakva zabilježba. Vozilo je od osobe koja je (bila ili još uvijek jest - nije mi poznato) korisnik spomenutog ENC uređaja kupljeno u listopadu 2014. godine (kao dokaz postoji kupoprodajni ugovor ovjeren kod javnog bilježnika, a nakon preuzimanja vozila pribavljena je nova prometna dozvola - vozilo je ostalo u okviru iste policijske uprave. Spomenuta gospođa koja je u dva navrata telefonski pokušavala objasniti da je njoj svejedno tko će platiti - stvarni korisnik ENC uređaja ili ja, a u slučaju da dugovanje platim ja, neka se ja potom namirim od stvarnog (materijalnopravnog) dužnika. Sukladno iznesenom zanima me sljedeće: 1. Može li se ovrha izvršiti na mojoj imovini (trenutno me zanima na čemu bi moglo, nego može li uopće) iako ja nisam materijalnopravni dužnik? Ukoliko može, postoji li način da to spriječim prije nego postupak dođe u fazu u kojoj se ja eventualno mogu namiriti (jer nije u pitanju samo dugovanje, bit će tu i raznoraznih troškova s kojima će se ta cifra, pretpostavljam, popeti debelo preko tisuću kuna) 2. Može li se ovrha izvršiti (ako je usmjerena protiv stvarnog dužnika kao ovršenika) prodajom vozila koja više nije niti u njegovom vlasništvu ni u posjedu? Koliko sud pri provođenju ovrhe ulazi u ispitivanje takvih činjenica (ili se samo zadovoljava prezentacijom isprave iz koje je vidljivo da je dugovanje učinjeno korištenjem određenog vozila, pa se ide u ovrhu protiv vlasnika tog vozila, neovisno o tome je li se u međuvremenu promijenio vlasnik)? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru

Poštovanje, kolege Legalis-ovci Interest koji je sadržan u mojem pitanju je saznanje odgovora na sljedeće pitanje na koje sam naišao baveći se materijom građanskog i trgovačkog prava s ciljem usvajanja materije i polaganja ispita, a tiče se uglavnom općeg dijela obveznog prava: Koja je razlika između općih uvjeta ugovora (OUU) naspram općih uvjeta poslovanja (OUP)? Razlika je poprilično loše obrađena u knjizi Goldštajn, a i u knjizi Vedriš, a na internetu je teško pronaći nešto da se dotiče isključivo teorije (definicije i razlike), već se uglavnom prikazuju rezultati općih uvjeta različitih konkretnih pravnih subjekata. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru/ima

Ponavljanje postupka ne dolazi u obzir jer (pretpostavljam) nisu ispunjene pretpostavke iz članka 421. stavka 1. točke 2. i 3. Ono što me zanima jest: Koliki je sudac odredio paricijski rok (rok za dobrovoljno ispunjenje)? Kada je presuda donesena/dostavljena, i konačno, je li vam sudac odredio u rješenju da podnošenje žalbe ne zadržava ovrhu?

1.Načelo ravnopravnosti bračne i izvanbračne djece je potpuno provedeno 2.Čl.8.st.1. Zakona o nasljeđivanju (ZN) kaže da "na temelju zakona ostavitelja nasljeđuju SVI njegovi potomci" 3.Čl.9.ZN kaže da "ostavitelja nasljeđuju prije svega njegov bračni drug i potomci NA JEDNAKE DIJELOVE" 4.Čl.69.:"Nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci..." 5.Čl.70.:"Nužni dio ostaviteljevih potomaka iznosi jednu polovinu od onoga što bi im pripalo kao zakonskim nasljednicima" 6.Čl.71.:"Vrijednosti ostavine se pribraja i vrijednost darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku..." - međutim, čl.89.:"Vrijednost dara ne uračunava se ako je ostavitelj izjavio u vrijeme darovanja ili kasnije da se dar ne uračunava u nasljedni dio, ili se može zaključiti da je to bila ostaviteljeva volja" 7.U slučaju da se voljom ostavitelja dar ne uračunava nasljednik zadržava primljeno na ime dara, ali SAMO U MJERI KOJA OSIGURAVA DA NUŽNI NASLJEDNIK DOBIJE PUNU VRIJEDNOST SVOG NUŽNOG DIJELA (ponavljam!!! - nužni dio se utvrđuje isključivo na zahtjev, a nužni nasljednik zahtjev za uračunavanjem darova treba istaknuti prigodom diobe ostavine) Pritom treba uzeti u obzir još nekoliko činjenica u obzir: a)Pravo na nužni dio ostvaruje se isključivo na zahtjev zakonskog nasljednika b)Nužni nasljednik je također univerzalni sukcesor, što će reći da on postaje nasljednikom svake stvari i prava iz ostavine - MEĐUTIM, vijednost darovanog stana će se samo URAČUNATI u vrijednost stana, a jedino ako I)nužni nasljednik zahtijeva svoj nužni dio, i II)ako je njegovo pravo na nužni dio povrijeđeno (vrijednost raspolaganja oporukom i darovima prelazi vrijednost raspoloživog ("ne-nužnog") dijela ostavine) postoji mogućnost da se zahtjevom za uračunavanje darova, te tužbom za vraćanje dara u roku od tri godine od ostaviteljeve smrti traži vraćanje dara kako bi se mogao zadovoljiti nužni dio Nadam se da sam djelomično uspio odgovoriti na Vaše dvojbe Vrijednost stana se utvrđuje po tržišnoj vrijednost na dan ostaviteljeve smrti, a prema njezinu stanju u vrijeme darovanja