Da je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja o isključivoj odgovornosti tužitelja za
nastanak štetnog događaja,jasno proizlazi iz činjenice što i iz iskaza samog tužitelja jasno proizlazi da je on za potrebe posla radnog mjesta na kojem je radio,organizirao postavljanje paleta s drvenim materjalom za obradu(pri čemu su mu na njegov zahtjev
pomagali drugi radnici)te je bio svjestan činjenice da je paleta postavljena na lijevu umjesto desnu stranu no nije poduzeo ništa da istu ispravi iako je to uočio.U toj situaciji
kada je i odlučio da paletu ostavi na lijevoj strani transportera,umjesto da istoj pristupi na siguran način s lijeve strane,penje se na transporter iako je svijestan opasnosti i nedopuštenosti takve radnje i zbog toga gubi ravnotežu i pada pri čemu se ozljeđuje.
Upravo je ovakvo postupanje tužitelja bio osnovni uzrok nastanka štete pa je stoga tužitelj odgovoran i za svu štetu koja mu je nastupila,a takvo postupanje tuženik nije mogao spriječiti i izbjeći ili otkloniti posljedice takvog postupanja tužitelja.Slijedom navedenog,sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenjuje materjalno pravo iz čl.177.st.2.Zakona o obveznim odnosima("Narodne novine"broj53/91.,73/91.,111/93.,3/94.,7/96.,112/99.i88/01.)kada odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.