Županijski sud, kao sud drugog stupnja, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja L., SR Njemačka, zastupan po zastupniku RF MIORH, Centralna služba u Zagrebu, Mihanovićeva 3, a svi po punomoćniku D. T., protiv ovršenika V. Z. radi ovrhe na pokretnim stvarima ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda
r i j e š i o j e
U v a ž a v a s e žalba ovrhovoditelja te se prvostupanjsko rješenje ukida, a predmet se vraća na ponovni postupak.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog za ovrhu.
Protiv tog rješenja u zakonskom roku žali se ovrhovoditelj iz svih razloga navedenih u čl. 353. ZPP-a. Predlaže da Županijski sud u Koprivnici pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
Žalba ovrhovoditelja je osnovana.
Prvostupanjski sud je na temelju uvida u priloženu ovršnu ispravu utvrdio da se radi o stranoj ispravi i da je uz prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj tražio i priznanje strane odluke, tj. rješenja njemačkog nositelja socijanog osiguranja. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da ta odluka nije strana sudska odluka i da zbog toga ne ispunjava pretpostavke za priznanje i ovrhu propisane međunarodnim sporazumom ili zakonom, pa je prijedlog za ovrhu odbio kao neosnovan.
Ovakvo utvrđeno činjenično stanje nije, međutim, niti pravilno niti potpuno utvrđeno, pa je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada je prijedlog za ovrhu prvostupanjski sud odbio.
Ovršna isprava na temelju koje se traži izdavanje rješenja o ovrsi doista je rješenje Pokrajinskog zavoda za osiguranje D.B. - G.F., prema kojem rješenju je utvrđeno da je preplaćena mirovina u iznosu od 8.495,70 € te naloženo ovršeniku da ovaj iznos vrati ovrhovoditelju. Doista, ova odluka ne može se tretirati kao odluka njemačkog suda, dakle, ne predstavlja sudsku odluku. Prema odredbi čl. 86. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u
Broj: Gž-197/98-2.
određenim odnosima (u daljnjem tekstu Zakona), strana sudska odluka izjednačuje se s odlukom suda Republike Hrvatske i ima pravni učinak u Republici Hrvatskoj samo ako je prizna sud Republike Hrvatske. Temeljem stavka 2. citiranog propisa stranom sudskom odlukom smatra se i odluka drugog organa koja je u državi u kojoj je donesena izjednačena sa sudskom odlukom, odnosno sudskom nagodbom i ako se njome reguliraju odnosi predviđeni u čl. 1. ovog Zakona.
Prema tome, da bi se određena strana odluka priznala na teritoriju Republike Hrvatske nije potrebno isključivo da se radi o stranoj sudskoj odluci, kako to smatra prvostupanjski sud, već se priznati može i neka druga strana odluka drugog organa, ali pod uvjetom da je ta odluka u državi u kojoj je donesena izjednačena sa sudskom odlukom, odnosno sudskom nagodbom. Naime, prilikom priznavanja stranih odluka bitno je pravo države priznanja i ta država priznanja pri tome ima neograničene mogućnosti. Država priznanja može priznti kao odluke sudova i odluke drugih stranih organa, npr. upravnih, ako one s obzirom na svoj sadržaj i način na koje su donesene odgovaraju shvaćanju države priznanja pojmu sudske odluke. Pri tome strana odluka neće izgubiti svoje svojstvo upravnog akta i neće postati sudskom odlukom. Prema tome, u konkretnom slučaju sama činjenica da se ne radi o sudskoj odluci ne može biti zapreka da se ta odluka ne prizna na teritoriju Republike Hrvatske. Bitno je u konkretnom slučaju da li se ova odluka, s obzirom na svoj sadržaj i način na koji je donesena može tretirati sudskom odlukom prema shvaćanju Republike Hrvatske, odnosno da li je ta odluka u SR Njemačkoj izjednačena sa sudskom odlukom s obzirom na odnose koje regulira.
Prvostupanjski sud, međutim, nije utvrđivao da li se konkretna odluka može smatrati stranom odlukom nekog drugog organa iz stavka 3. čl. 86. Zakona, već je samo na temelju činjenice da se ne radi o sudskoj odluci odbio prijedlog za ovrhu, čime nije potpuno niti pravilno utvrdio činjenično stanje, pa prema tome, nije pravilno primijenio niti materijalno pravo.
Radi naprijed navedenog, valjalo je žalbu ovrhovoditelja u cijelosti uvažiti, a prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ponovno utvrditi da li se sporna odluka može tretirati kao strana odluka iz stavka 3. čl. 86. Zakona i ukoliko utvrdi da se radi upravo o takvoj odluci, donijeti će rješenje kojim će priznati ovu stranu odluku i na teritoriju Republike Hrvatske i odrediti ovrhu na temelju te odluke.
hvala
