Kako postupiti u situaciji kad trgovački lanac u jednoj od svojih prodavaonica želi ponuditi dodatni sadržaj u vidu mesnice, a da pritom ne može ishoditi zaseban MTU (minimalno tehnički uvjeti) kojim bi u istom prostoru neometano mogla djelovati dva poslovna subjekta - trgovački lanac i mesar kao podzakupnik trgovačkom lancu? Kao moguće rješenje pojavljuje se ideja da trgovački lanac samostalno otvori mesnicu u dijelu svoje prodavaonice, tako što će od mesara kupiti meso i prodavati ga kao i svu ostalu robu iz svog asortimana. Međutim, budući je riječ o poznatom mesaru, čiji bi proizvodi digli rjeting dućana, je li moguće staviti njegov logo u prodavaonicu, ali, što je još i važnije, angažirati radnika koji je zaposlen kod mesara, a koji bi radio u našoj prodavaonici kao svojevrstan "promotor prodaje"? Dotični radnik pritom bi imao isto radno vrijeme kao i naši radnici, rezao bi i pakirao meso mušterijama, a ne bi izdavao račune, već bi se to meso naplaćivalo kao i sva ostala roba na blagajnama prodavaonice. Međutim, tu se postavlja pitanje tko je odgovoran za robu, npr. u slučaju inventure, gdje nije jasno bi li dotični morao biti odgovoran za meso koje reže i pakira? Isto tako, spada li taj radnik, koji je de facto pod našom kontrolom, a ne pod kontrolom svog poslodavca-mesara, de facto u "naše radnike" po Zakonu o radu?