Jump to content

Matrix

Moderator
  • Broj objava

    13150
  • registrirao se

  • Osvojio dana

    186

Članci koje je Matrix objavio

  1. Matrix
    Nerijetko se miješaju pravne radnje (pogrešno shvatanja)solemnizacije i ovjere potpisa određenog pravnog posla, glede čega će mo u ovom članku ukratko pojasniti.
    Solemnizacija ugovora (ili kakvog drugog dokumenta) je postupak potvrde ugovora kod javnog bilježnika kod kojeg javni bilježnik provjerava odgovara li ugovor propisanoj formi te objašnjava sudionicima pravnog odnosa smisao i posljedice tog pravnog posla, i upravo po tome se solemnizacija ugovora uveliko razlikuje od javnobilježničke ovjere potpisa na ugovoru, u kojem slučaju (ovjere potpisa), javni bilježnik samo potvrđuje da je sudionik pravnog posla osobno potpisao ugovor i pri tome ne pojašnjava sudionicima sadržaj ugovora, kao što je to slučaj kod solemnizacije.
     
  2. Matrix
    Mnoge osobe nisu upoznate sa mogućnosti uporabe instituta protuovrhe, uređenim Ovršnim zakonom, pa tako u mnogim temama navode da su isti dug platili dva puta, da im je ovršeno više nego je to određeno ovršnom ispravom, pogrešno obračunate kamate, da je ukinuta ovršna isprava temeljem koje je provedena ovrha i slično, glede čega u ovom članku prikazujemo put ka zaštiti svojih prava.
    Protuovrha je jedan o restitucijskih načina pravne zaštite koji stoje na raspolaganju ovršeniku i trećim osobama u povodu ovrha koje su protiv njega neosnovano provedene. Nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, što se naziva protuovrhom.
    Postupak se provodi u dva stadija, odnosno u prvome se nalaže ovrhovoditelju da vrati ono što je ovrhom neosnovano dobio, dok se u drugom provodi protiv ovrhovoditelja ovrha radi ispunjenja toga naloga.
    Razlozi za protuovrhu su sljedeći:
    1. ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka,
    2. ako je tijekom ovršnoga postupka namirio ovrhovoditelju tražbinu mimo suda tako da je ovrhovoditelj dvostruko namiren,
    3. ako je rješenje o ovrsi pravomoćno ukinuto i prijedlog za ovrhu odbačen ili odbijen, odnosno ako je rješenje o ovrsi pravomoćno preinačeno,
    4. ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe proglašena nedopuštenom.
    Taj prijedlog stranke sud neće prihvatiti ako se u pogledu onoga što je ovrhovoditelj dobio ovrhom nastupile takve stvarne ili pravne promjene da vraćanje više nije moguće. Također, ako je ovrhovoditelj ovrhom naplatio određeni novčani iznos, ovršenik u prijedlogu za protuovrhu može tražiti plaćanje zakonskih zateznih kamata od dana naplate toga iznosa. Prava na naknadu štete iz navedenih razloga ovršenik može ostvarivati u posebnoj parnici radi naknade štete. Ono što je bitno istaknuti da se prijedlog za protuovrhu može podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je ovršenik saznao za razlog za protuovrhu , a najkasnije u roku od jedne godine od dana dovršetka ovršnoga postupka.(subjektivni i objektivni rokovi.) Ovršenik ne može prije proteka tog roka ostvarivati svoju tražbinu u parničnom postupku, osim u slučaju kada prijedlog stranke sud ne prihvaća da se u pogledu onoga što je ovrhovoditelj dobio ovrhom nastupile takve stvarne ili pravne promjene da vraćanje više nije moguće. Ako je ovršni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, protuovrha nije dopuštena, već ovršenik svoja moguća prava može ostvarivati u posebnoj parnici. Postupak po prijedlogu je sljedeći: prijedlog će sud dostaviti ovrhovoditelju i pozvati ga da se u roku od osam dana izjasni o tome prijedlogu, a ako se u tom roku ovrhovoditelj usprotivi prijedlogu, sud će o njemu odlučiti nakon održanoga ročišta. Ako se ovrhovoditelj u tom roku ne očituje o prijedlogu, sud će ocijeniti hoće li o njemu odlučiti bez održavanja ročišta. Rješenjem kojim prihvati prijedlog sud će naložiti ovrhovoditelju da u roku od petnaest dana vrati ovršeniku ono što je ovrhom dobio ,no međutim iznimno sud ne mora provesti ročište kada iz dostavljenih isprava nedvojbeno proizlazi da je prijedlog za protuovrhu osnovan. Na temelju pravomoćnoga i ovršnoga rješenja kojim je ovrhovoditelju naloženo da ovršeniku vrati ono što je ovrhom dobio, sud će, na prijedlog ovršenika, rješenjem odrediti protuovrhu koja se provodi po pravilima za provođenje ovrhe.
  3. Matrix
    Članak je iniciran učestalim upitima koji se odnose na zabilježbu spora i njene učinke koje proizvodi nakon upisa u zemljišne knjige, glede čega u nastavku članka obrazlažemo što dobivamo upisom zabilježbe spora.
    Prema čl. 86. Zakona o zemljišnim knjigama, zabilježba spora je upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnog prava vodi, pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu pripadanja, postojanja, opseg, sadržaj ili opterećenje tog prava. Nakon njezine provedbe nitko se neće moći opravdati da nije znao, niti da nije mogao znati, da se glede određenog knjižnog prava vodi takav postupak i upravo zbog tih razloga je i čl. 86. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama propisano da zabilježba spora ima učinak da pravomoćna presuda, donesena u povodu tužbe, djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu, a isto vrijedi i kad je zabilježbom spora učinjeno vidljivim da se vodi postupak pred drugim nadležnim tijelom o čijem ishodu ovisi knjižno pravo, a kad se vodi postupak radi donošenja odluke na temelju koje bi se neko knjižno pravo trebalo upisati u zemljišne knjige, zabilježbom spora osigurat će se i bolje mjesto u prvenstvenom redu za knjižno pravo koje bi se tek trebalo upisati. Prema čl. 86. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama u slučaju kad je zabilježeni spor dovršen odlukom prema kojoj stranci pripada pravo, dosuđeno pravo dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom spora. Ako je postupak, radi kojeg je bila provedena zabilježba, dovršen ovršnom odlukom na temelju koje bi bio promijenjen upis glede kojega je zabilježba provedena, ta će se odluka ovršiti na način da će se dopustiti upis promjene na onaj način i u onom opsegu kako je to odlučeno i istodobno će se narediti brisanje zabilježbe spora, ali i svih onih upisa koji su zatraženi nakon što je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu, ako su u suprotnosti s ovim upisom (čl. 88. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama). Zabilježbu spora može zahtijevati svaka stranka u postupku glede knjižnog prava čiji bi rezultat mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg sadržaja ili opterećenje tog prava, kao i svaka druga osoba koja je sudionik postupka, a za to ima pravni interes ako dokaže da se taj postupak vodi.
    Zabilježbu spora može rješenjem dopustiti zemljišnoknjižni kao i drugi sud pred kojim se vodi postupak čija se zabilježba zahtijeva, a ako se postupak vodi pred drugim nadležnim tijelom zabilježbu spora može zahtijevati svaki sudionik tog postupka koji za to ima pravni interes, ako dokaže da se taj postupak vodi, u tom slučaju zabilježbu može na prijedlog rješenjem dopustiti zemljišnoknjižni sud, a po službenoj dužnosti je može narediti rješenjem i tijelo pred kojim se vodi postupak.
  4. Matrix
    Često puta se susrećemo sa pravnim terminom fiktivan, prividan ili simulirani pravni posao, a da nam pri tome nije jasno koja su to obilježja fiktivnog pravnog posla,odnosno ugovora.
    Prividan,simulirani ili fiktivan je onaj ugovor kod kojega postoji prividna (neistinita) glavna namjera, cilj ili osnova, obzirom na opstojnost svjesnog sporazumnog nesklada volja ugovornih strana u trenutku sklapanja takvoga ugovora, jer takav ugovor nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana već je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se samo stvori privid o sklapanju ugovora, zbog čega isti ugovor nema učinka među ugovornim stranama, jer glede istoga nije postignuta nikakva suglasnost volja ugovornih strana. Razlikujemo apsolutno prividne ugovore, temeljem kojih ugovorne strane sklapaju isti u cilju da kod trećih osoba stvore dojam da je između njih sklopljen takav ugovor, iako su one suglasne da ne žele sklopiti nikakav ugovor te relativno prividne ugovore, osnovom kojih ugovorne strane sklapaju jedan ugovor praveći se da ga žele i kao takvog ga prezentiraju prema drugima, sve u namjeri da prikriju neki drugi ugovor koji stvarno žele.
    Prema odredbi iz čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, dok je odredbom st. 2. istoga propisano da u slučaju ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost, time što se prema odredbi st. 3. toga članka prividnost ugovora ne može isticati prema trećoj savjesnoj osobi.
    Apsolutna simulacija sastoji se u sklapanju prividnog pravnog posla poradi zaobilaženja propisa, prijevare trećih osoba ili u kakvu drugu svrhu, primjerice: kada ovršenik prividno prodaje stvari bliskim srodnicima ili prijateljima poradi prikrate ovrhovoditelja; u slučaju prividnog otuđenja nekretnine bliskim srodnicima poradi stjecanja prava na dječji doplatak; u slučaju sklapanja kupoprodajnog ugovora samo iz razloga da bi jedna od ugovornih strana stekla dokaz vlasništva nekretnine poradi dobivanja ulazne vize u određenoj zemlji. Prividnost kao mana volje i to kao oblik svjesnog nesklada između volje i očitovanja, jer stranke ne žele pravni posao koji sklapaju, ima za posljedicu ništetnost takvog pravnog posla pa se stoga sa istim postupa kao da nije ni sklopljen, kao da pravno (ni) ne postoji. Dakle, stranke sklapaju prividan ugovor bez namjere (volje) da raspolažu svojim pravima i obvezama onako kako je to navedeno u sadržaju prividnog ugovora, jer ni kod jedne ugovorne strane ne postoji želja da se bilo što (u odnosu na prava i obveze stranaka prema sadržaju fiktivnog ugovora...) stvarno promjeni tj. realizira.
    Relativna simulacija predstavlja sklapanje prividnog ugovora da bi se istim prikrio neki drugi ugovor, što će reći da za razliku od apsolutne simulacije kod koje stranke sklapaju određeni ugovor iako (zapravo) ne žele sklopiti nikakav ugovor, kod relativne simulacije nema suglasja stranačke volje „samo“ za sklapanje prividnog (simuliranog) ugovora, ali postoji stranačka volja za sklapanje drugog, prikrivenog (disimuliranog) ugovora koji prikriva prividan (simulirani) ugovor, primjerice, u slučaju kada stranke prividno sklope ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju samo iz razloga da određenog nasljednika-e liše prava na nužni dio,a u biti se radi o darovanju, glede čega je u takvomu slučaju simulirani ugovor ništetan (jer ne odražava stvarnu ugovornu volju stranaka...), dok je disimulirani ugovor (obzirom da ga stranke uistinu žele sklopiti...) valjan, ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost, no ako prividan (simulirani) ugovor prikriva drugi (disimulirani) ugovor koji je ništetan, onda u takvomu slučaju oba ugovora nemaju pravnog učinka.
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija