Matrix

Moguće je, ovo iz razloga što je umrli još za života pravnim poslom otuđio imovinu u korist dotićnog, slijedom čega nije u obvezi čekati ostavinski postupak kako bi se to utvrđivalo.

Stranci koja uspije u sporu se dosuđuju troškovi koje je imala tijekom postupka, odnosno troškovi nužni za vođenje parnice, pa glede vašeg upita vi najbolje znate kakve ste troškove imali.

Vidite odredbe čl. 89/a ZPP koji se u ovršnom postupku primjenjuje osnovom čl. 21 st. 1. OZ

Pazite jednu stvar, ne može vam se reči da imate 100% sigurnost, međutim u konkretnoj situaciji je evidentno da je darovatelj darovao nekretninu i istovremeno odredio suvlasnicima suposjed, odnosno izvršavanje faktičke vlasti na suvlasničkim dijelovima, a što bi se u eventualnom sporu moglo tumačiti i kao zamišljeni način diobe suvlasništva.

Svaki se ugovor može pobijati, a ne samo darovni,no ono što je neizvjesno je krajnji ishod postupka. Po kojem osnovu bi pobijali, na što aludirate ( pobijanje iz razloga rušljivosti, ništavosti ili pak redukcija dara radi povrijede prava na nužni dio)

Sumnjam da će sud dosuditi takav trošak.

Jel citirano sačinjeno i izvedeno kao dokaz u parničnom postupku po prijedlogu stranke.

Kad je sačinjen aneks ugovoru, prije ili nakon upisa u z.k.

Ne, jer bi takvom pravnom radnjom počinili čin smetanja posjeda. Iz opisanog je evidentno da je objekat građen na očigled vlasnika zemljišta, a što graditelju ni u jednom trenutku nije osporeno. Predaju posjeda svog zemljišta možete zahtijevati u sudskom postupku, u kojem bi sasvim izvjesno suprotna strana protutužbom isticala zahtjev na utvrđenje da je izvornim putem stekla pravo vlasništva, o čemu se izjasnio i Županijski sud u Zlataru, u predmetu Gž 1648/2009-2 od 10.2.2010, gdje je između ostalog navedeno sljedeće: .... u sporu radi predaje stvari vlasniku u posjed, sud je dužan raspraviti prigovor posjednika o njegovom pravu na posjed, na temelju vlasništva stečenog dosjelošću, jer osnovanost takvog prigovora čini neosnovanim zahtjev na predaju u posjed....

Vi ste već upisali svoje pravo po takvom ugovoru, odnosno suvlasnički dio, slijedom ćega ne možete istovremeno biti zemljišnoknjižni suvlasnik i izvanknjižni vlasnik točno određenog dijela nekretnine u omjeru svog suvlasničkog dijela. Naistrag, treba istaknuti kad pričamo o izvanknjižnom vlasništvu da se radi o već stečenom vlasništvu koje nije upisano u zemljišne knjige ( stjecanje po samom zakonu ili odlukom nadležnog organa), dakle za takav vid stjecanja prava vlasništva, upis nije uvjet, za razliku od stjecanja pravnim poslom, gdje je nužan upis da bi se steklo pravo vlasništva, dakle, ugovor bi u ovom slućaju predstavljao samo pravnu osnovu upisa, pa analogno tome ne možemo reči da je nositelj pravne osnove podobne za upis prava vlasništva po nekakvom automatizmu izvankjižni vlasnik nekretnine. Roka nema, međutim ukoliko upis bude zatražen nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su stečeni uvjeti za upis, pristojba će biti naplaćena u peterostrukom iznosu.

Zabilježba ostaje, i sasvim izvjesno da bi u skorije vrijeme usljedila ovrha na nekretnini.

Možete pri plaćanju pristojbe na upis prava vlasništva, odnosno nakon proteka 60 dana od stjecanja uvjeta za upis, pristojba će biti na naplaćena u peterostrukom iznosu. Općenito zemljišno knjižni uredi savjetuju da se citirano izvrši darovanjem, što je po meni pogrešan put ako se radi o imovini koja je obuhvaćena bračnom stečevinom, ovo iz razloga odredaba čl. 36 st. 4 i 5 Obiteljskog zakona

Takav prijedlog bio bi odbijen, ovo iz razloga što se radi o suvlasništvu koje nije razvrgnuto.

Samo po sebi citirano nije osnov ako je pri darovanju izvršena predaja posjeda darovane nekretnine.

Moguće je, međutim ukoliko to u ugovoru bude navedeno samo opisno, ugovor neće biti provediv u zemljišnoj knjizi.

Svaki se ugovor može pobijati, no jasno da mora postojati osnov pobijanja.

U opisanoj situaciji vi nasljeđujete 1/2-inu ostavine, a drugu polovinu djeca umrlog brata.

Ništa, jer je citirano nespojivo, odnosno javnobilježnički akt kao što i sam naziv kaže, sačinjava javni bilježnik. Znači da javni bilježnik potvrđuje formalno pravnu valjanost ugovora Imam osjećaj da ste se pogrešno izrazili?

Mislim da može bez solemnizacije ili javnobilježničkog akta, ovo iz razloga što je obdarenica već u posjedu nekretnine, pa je dovoljno da u ugovoru navedu stavak o predaji posjeda darovanog suvlasničkog dijela.

Niste u obvezi uopće navoditi procjenu, ovo osobito iz sljedećeg:

Iz opisane situacije vrlo teško da jedan od suvlasnika i posjednik nekretnine u cijelosti može kroz institut dosjelosti stjecati pravo vlasništva na tuđim suvlasničkim dijelovima. Ovakav stav zauzeo je i Županijski sud u Bjelovaru, u predmetu Gž-2458/2013-2, od 30. I. 2014. godine, gdje je između ostalog navedeno sljedeće: ... u zemljišnoj knjizi upisani suvlasnik i posjednik cijele nekretnine, koji je tijekom stjecanja i vršenja tog posjeda bio upoznat sa pravnim temeljom (nasljeđivanje) te načinom stjecanja suvlasništva ostalih upisanih suvlasnika i neposjednika, sa vremenom tog stjecanja te osobom od koje je stečeno, i sa time da nakon tog stjecanja ti suvlasnici nisu nikada na nedvojbeno jasan način očitovali volju o odricanju od toga prava – zna da mu ne pripada pravo na posjed cijele nekretnine već da djelomično posjeduje i tuđu nekretninu, pa se u tom dijelu ne može smatrati savjesnim posjednikom niti takav posjed može biti temelj za stjecanje prava vlasništva... "

Nasljeđuje se sve ono što je u trenutku smrti vašeg oca činilo njegovu imovinu, dakle, nebitna je činjenica kad je i na koji način otac stjecao imovinu koja čini ostavinu, dakle, nadživjeli bračni drug će zajedno sa djecom umrlog nasljeđivati takvu imovinu. Ono što bi Vi mogli poduzeti u ostavinskom postupku je da prigovorite na sastav ostavine, odnosno da zahtijevate da se iz iste izdvoji dio imovine vaše umrle majke koju je zajednički stjecala u braku sa vašim ocem, obzirom da ste ovlašćeni na takav zahtjev kao pravna sljednica umrle majke.

Prema odredbama čl. 35 st. 2.Zakona o nasljeđivanju, svjedoci ne mogu biti oporučiteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegovi predci i posvojitelji, njegovi srodnici u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja, bračni drugovi svih tih osoba ni oporučiteljev bračni drug, a što u konkretnom slučaju to nije, dakle, iz navedenog proizilazi da je po tom pitanju oporuka valjana.

U oba slučaja bi se radilo o deklarativnim zahtjevima, odnosno zahtjevima za utvrđenje ništavosti, dakle, objektivni identitet spora postoji.

U tom slučaju ovisi na koji način je baka raspolagala imovinom u korist sestrične.