mario3

Molim pomoć pri razriješenju suvlasničkih odnosa. Suvlasnik sam 55% u d.., i jedini direktor u poduzeću. Suvlasnik preostalog dijela nije zaposlen u poduzeću i nema nikakvu funkciju u poduzeću. Obzirom da ima ključ od pogona ( ne sjedišta), došao je prošli tjedan u poduzeće prije radnog vremena i odnio gotovih proizvoda u vrijednosti oko 50 000 kuna. Molim savjet što u vezi krađe poduzeti i kako se zaštititi da se to ne ponovi. Za sada policija je samo napravila zapisnik o događaju. Drugim riječima, koja su moja a koja njegova prava i obveze vezano uz konkretnu situaciju. Smje li on ako nije zaposlen u poduzeću uopće dolaziti u poduzeće i ometati rad poduzeća? Društvenim ugovorom je ugovoreno da se primjenjuje zakon, tj. nije ništa posebno ugovoreno.

Smatram da se po iznosu vidi da oni naplaćuju dnevnu kartu koja je faktički kazna, radi toga što po njihovom cjeniku stoji da ona košta 20 Kn, a meni ju računaju 100 Kn zato jer su me uhvatili u "prekršaju", tako da je 80 Kn čista kazna. Ovo o čemu Vi govorite, ako sam dobro shvatio odnosi se na cijenu dnevne karte samu po sebi (po cjeniku), koja teoretski može biti i 500 Kn i u tom smislu zapravo ima kazneni karakter. Jedino što onda gube one ljude koji bi si kupili tu dnevnu kartu i parkirali svoje vozilo. Hvala lijepa još jedanput na savjetima.

Hvala na odgovoru, sve ste uspjeli pogoditi unatoč mojim nepreciznostima. Dakle da rezimiram, parkirao sam na parkingu, ovaj puta ću naglasti propisno (nisam mislio da to treba posebno naglašavati, jer moje pitanje nebi imalo smisla da je bilo drugačije i nebi bilo na ovom forumu već među prekršajima, svjestan sam toga da za nepropisno parkiranje ide kazna od komunalnog redara/policije/može i pauk). Pod takvim okolnostima ja sam njima dužan platiti uobičajenu cijenu njihove dnevne karte (20 Kn)? U njihovoj opomeni stoji: "opomena pred pokretanje ovršnog postupka (tužbe)" a zbog ne podmirivanja "naloga za plaćanje". Dakle oni ne spominju niti kaznu niti dnevnu kartu, ali po iznosu je jasno da se faktički radi o kazni. Što da onda sada s ovom opomenom učinim? Da pišem kakav odgovor na nju, makar i nema formalnog učinka, čisto da budu svjesni da ako me tuže neće dobiti spor ili da čekam tužbu pa onda u odgovoru na tužbu iznesem svoj stav?

Stvarno mi nije jasno zašto jedino ja na ovom forumu ne mogu dobiti odgovor. Slučaj nije dovoljno atraktivan, interesantan? Trebam nekoga ubiti, zgaziti, bježati policiji da bi bio dovoljno interesantan?! Čini mi se da sam stvar detaljno i jasno opisao i bio bi jako zadovoljan samo sa time da mi netko napiše broj presude ili barem da takva presuda postoji, ili ako sam u krivu, da sam u krivu. Probao sam i na prekršajnom forumu pa su me preselili ovdje, u čemu je stvar, stvarno ne kužim???

Stvar se dogodila proljetos u Omišlju na Krku. Parkirao sam na gradskom parkingu na kojem je od ove godine određena naplata parkinga od 1.6. Moj auto je stajao nekoliko dana na parkingu, npr. od 28.5. do 1.6. i kazna me dočekala na vjetrobranskom staklu. Ja sam pogledao koliko iznosi dnevna karta za parking (20 Kn) i platio sam ju, a njihovu kaznu od 100 Kn sam zanemario. Oni su me čak i telefonski nekako pronašli, dali su mi do znanja da vide što sam ja uplatio na što sam im ja odgovorio da nisam dužan platiti ništa više od cijene dnevne karte. I na kraju, neki dan mi ponovno stiže opomena pred tužbu. Ovim putem molim potvrdu svoje teze. Koliko se sjećam iz novina donesena je neka presuda Ustavnog suda u vezi toga, mislim da se je odnosila na Zagrebparking i da su oni i prilagodili poslovnu praksu (ne naplaćuju više "kaznu" nego "dnevnu kartu"). Ako sam u pravu, molim podatke na što da se pozovem u svojoj žalbi.

Stvar se dogodila proljetos u Omišlju na Krku. Parkirao sam na gradskom parkingu na kojem je od ove godine određena naplata parkinga od 1.6. Moj auto je stajao nekoliko dana na parkingu, npr. od 28.5. do 1.6. i kazna me dočekala na vjetrobranskom staklu. Ja sam pogledao koliko iznosi dnevna karta za parking (20 Kn) i platio sam ju, a njihovu kaznu od 100 Kn sam zanemario. Oni su me čak i telefonski nekako pronašli, dali su mi do znanja da vide što sam ja uplatio na što sam im ja odgovorio da nisam dužan platiti ništa više od cijene dnevne karte. I na kraju, neki dan mi ponovno stiže opomena pred tužbu. Ovim putem molim potvrdu svoje teze. Koliko se sijećam iz novina donesena je neka presuda Ustavnog suda u vezi toga, mislim da se je odnosila na Zagrebparking i da su oni i prilagodili poslovnu praksu (ne naplaćuju više "kaznu" nego "dnevnu kartu"). Ako sam u pravu, molim podatke na što da se pozovem u svojoj žalbi.

Da, točno to sam i ja još u prvom postu napisao, ali nisam niti sam baš u to siguran... Jest da je dosta obuhvatan, ali mislim da više stremi ka novim materijalno pravnim činjenicama i dokazima. Osim toga, pada mi na pamet još samo ustavna tužba, a sa time nemam iskustva, ali mi se čini da bi mi bila povrijeđena ustavna prava, da je to doista tako sve završilo.

Da, ali ni u kom slučaju ako je proteklo više od mjesec dana od propuštanja (čl. 124. st. 1.). To je obj. rok i u tome i je smisao obj. rokova. A problem je u tome što sam ja presudu primio 6 mj. nakon što je postala pravomoćna i kada je već bila u fazi izvršenja. Dakle obj. rok mi je protekao prije cca. 5 mj. To je problem! Ovo sve što Vi navodite je jako lijepo i posve razumljivo, i sa svime se slažem, ali mi ne pričamo o istim stvarima. Subjektivni rok od 8 dana meni nije niti počeo teći jer mi je odavno protekao objektivni!

Znači, na kraju je odgovor tko mi je kriv što su mi krivo dostavljali poštu, što ju nisam primio, što su fingirali da mi je dostavljena itd. Pa to sam znao i sam. Zato sam i pitao kako misite da imam pravo zatražiti Povrat, odnosno temeljem čega. Na kraju ispada da nemam pravo na Povrat zbog proteka objektivnog roka od mjesec dana (jel da je on duži onda bi se subjektivni od 8 dana računao od saznanja za uzrok, odnosno da je presuda uopće donešena) što sam ja konstatirao 5/6 postova unatrag i postavio pitanje imam li kakvog drugog načina. Malo smo se vrtili u krug...

Ja se unaprijed izvinjavam ako sam elementarno nepismen, ali primjenjujući stavak dva na moj slučaj, kako se meni čini mogu se pomirit sa neuspjehom. Taj (objektivni) rok mi je bio protekao 5 mjeseci prije nego što sam ja uopće saznao da da je donešena presuda i da je protekom osmog dana od dana objavljivanja na oglasnoj ploči suda postala pravomoćna. Ako ja dobro razumijem, taj rok je tekao od propuštanja roka za žalbu (dakle 8 dana nakon pravomoćnosti), mjesec dana. Stvarno ne kužim kako ja mogu u ovoj situaciji tražiti Povrat u prijašnje stanje.

Dobro, prvo ste rekli Obnova postupka, to je čl. 214. Čl. 124. je Povrat u prijašnje stanje i to je na prvi pogled idealan pravni lijek za pobijanje ovako nečega, ali što ćemo sa stavkom dva??? (1) Okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje žalbe protiv presude sud će dopustiti povrat u prijašnje stanje radi podnošenja žalbe, ako u roku od osam dana nakon prestanka uzroka zbog kojega je propustio rok podnese molbu za povrat u prijašnje stanje te ako istodobno s molbom podnese i žalbu. (2) Nakon proteka jednog mjeseca od dana propuštanja roka ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.

To sve meni zvuči super i jako logično. Ali na koji od stavaka čl. 214. Prekršajnog zakona bi se trebao pozvati? Po meni, jako čudno, ali niti jedan ne obuhvaća ovu priču.

Zahvaljujem još jedanputa svima koji su mi bili od pomoći i koji su se zainteresirali za stvar. Moja priča čini se da će završiti ipak happy endom. Bio sam danas na sudu, vidio spis i prva/osnovna/glavna stvar koja mi je upala u oči je bilo da su dostavnice bile na Marka a ne Mario, dakle krivo ime i slijedom toga stajala je zabilješka da takvoga nema na toj adresi. Gospođe u pisarnicama na sudu su priznale svoju pogrešku, stornirale pravomoćnost sa oglasne ploče i danas mi uručile presudu. Budući da je sada zastara već odavno nastupila, ostaje mi još samo da napišem žalbu i izjavim prigovor zastare. Također molio sam da urgiraju i kod MUP-a da i oni storniraju sve što trebaju, također i Porezna uprava, i rekla mi je da se nada da će i to sutra biti rješeno. Nadam se da će cijela stvar pomoći nekima da budu oprezni za ubuduće, meni sigurno jest. Ali ostaje pitanje što bi bilo da službenici suda nisu htjeli priznati pogrešku i stornirati pravomoćnost. Koliko ja vidim malo je manevarskog prostora, eventualno ustavna tužba. Ako netko ima kakvu drugu ideju...

Ljudi moji je li to moguće?! Nakon što mi sud nije dostavio presudu, danas sam dobio poštu od policije na kojoj ljiepo piše velikim štampanim slovima "u vlastite ruke". Mene je dočekala u sandučiću. Dostavili su mi Obavjest o izvršenju zaštitne mjere (oduzimanju dozvole) i Poziv da u roku od 15 dana obavim izvanredni liječnički i dođem u MUP. Prvo što mi pada na pamet je da naprosto zanemarim, jer i jedno i drugo teče od trenutka dostave, koja se ne može dokazati. Ali malo sam zabrinut oko mogućih posljedica. Npr. uz ovaj poziv za liječnički stoji da je predviđena dodatna kazna od 1000 Kn, ako ne obavim.

Dobro pitanje. Slično sam i ja ranije komentirao, kao da zakonodavac nije predvidio mogućnost pogrešnog postupanja suda u tom smislu. Koliko ja vidim ima samo objektivni rok od 1 mj. i subjektivni od 8 dana od proteka roka za žalbu (tj. nastupanja pravomoćnosti) za traženje povrata u prijašnje stanje. Zakonodavac s ovih 1 mj. objektivnog roka očito nije imao u vidu ovakve slučajeve, jer ako ne znaš da je protiv tebe donešena pravomoćna presuda onda u roku od mjesec dana teško da ćeš i saznat.

Molim još pojašnjenje u vezi s čl. 145. st5. "Ako se poziv ili odluka ne može stranci ili sudioniku u postupku (članak 108. stavak 1. i 2.) dostaviti jer nije sudu prijavila promjenu adrese ili postoje okolnosti koje ukazuju da očito izbjegava primitak poziva ili odluke, sud će istaknuti poziv ili odluku, osim presude kojom je okrivljeniku izrečena kazna zatvora ili maloljetnički zatvor, na oglasnu ploču suda i protekom osmog dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava se smatra uredno obavljenom. Na jednak način postupit će se i u svezi dostave pravomoćne odluke radi njezina izvršavanja." Iz čega proizlazi da je neuredna dostava uvjek razlog za povrat u prijašnje stanje? Usput rečeno, nisam osuđena na zatvor, niti sam maloljetnik.

Hvala puno svima za sad. Četvrtkom od 13 do 15h je uvid u spis pa ću vidjeti što je s tim dostavnicama. Po mojoj procjeni, ili jednostavno nikoga nije bilo doma (desilo mi se je unatrag možda godina dana da nisam na vrijeme stigao po preporučenu pošiljku jer sam bio na putu), ili je moguće mama odbila primiti nešto za mene (o tome bi trebala stajati zabilješka), a svakako mi se čini da je sutkinja nakon što je predmet rješavala 3 godine i 9 mj. odlučila da on ne ode u zastaru pa je na brzinu donjela presudu (iako je trebalo biti održano još jedno ročište) i na brzinu istjerala dostavu (definitivno nije dugo trajala, a da li je i kako poštivana procedura, vidjet ćemo...). Javim se još sa detaljima. Hvala još jednom.

To da presuda postaje pravomoćna osmog dana od dana stavljanja na oglasnu ploču suda, znam i ja, ali pitanje je zašto je ona stavljena na oglasnu ploču, a ne dostavljena meni. Što se dostave tiče (kada je bila, tko ju je odbio i sl.), detalje ću tek znati kada vidim spis. Uporan u izbjegavanju dostave nisam bio uopće iz prostog razloga što mi to u ovom slučaju nikako nebi išlo u prilog. Meni je bilo u interesu primiti dostavu i žaliti se još na Visoki prekršajni i stvar bi zasigurno otišla u zastaru. Drugo pitanje je kako se iz svega izvući. Još jednom ponavljam, u pitanju su moja temeljna prava u sudskom postupku. Mislim da povrat u prijašnje stanje neće biti rješenje, jer je stvar postala pravomoćna u 12.2011. a objektivni rok je 1mj. (to kada sam vidio nisam mogao vjerovati).

Za početak ću kratko izložiti stvar, a u narednih par dana, kada uzmognem idem kopirati spis pa ću možda baratati i nekim dodatnim detaljima. Dakle, prvostupanjski sud je donio presudu za prekršaj u 12.2011. (3 mj. prije isteka apsolutnog zastarnog roka). Ta presuda mi nije dostavljena, moguće da nikoga nije bilo doma. Kada sam ovaj tjedan išao izraditi novu vozačku, zbog ograničenja radi vida, saznao sam da je presuda donešena, da je pravomoćna i da MUP već ima spreman nalog za oduzimanje dozvole, novčanu kaznu... Da mi je dostavljena ostalo bi mi još 3 mj. i kroz žalbu Visokom prekršajnom sve bi otišlo u zastaru. Gledao sam sam Prekršajni zakon, čini se da je protekao i rok za Povrat u prijašnje stanje i kako se meni čini ostaje mi još jedino Obnova postupka (eventualno/nategnuto temeljem čl. 214, st. 1. točka 3.). Meni se ovo sve skupa čini nevjerojatnim, povrijeđena su mi temaljna procesna prava, a ne nazirem rješenja. Kao da zakonodavac nije predvidio da sud može napraviti takav propust. A da ne govorim o tome da je predmet već jedanputa ušao u relativnu zastaru pa kada sam ja tome prigovorio na 1. ročištu, sutkinja me lakoćom otkantala.