uuY

Pozdrav, kao jedan od suvlasnika i predstavnik suvlasnika stambene zgrade podnio sam tužbu protiv upravitelja koji nije htio dopustiti da kontroliram njegove troškove metodom supotpisa. Pozvao sam se na čl. 45, 88 i 379 Zakona o vlasništvu i drugim stv. pravima i tražio da sud smijeni upravitelja zbog grubog zanemarivanja dužnosti. Međutim, prvo i drugostupanjski sud su odbili moju legitimaciju, uz pojašnjenje da aktivno mogu biti legitimirani samo svi suvlasnici zajedno (što je u brojnoj stambenoj zgradi praktički nemoguće) a da se odredba čl. 45 koja kaže da zahtjev može dati i bilo koji suvlasnik ne primjenjuje - jer se radi o nekakvom "prijelaznom razdoblju" pa je relevantna samo glava 3. tj. članci 374. - 387. Meni se čini da je to potpuno nepravedno jer stavlja upravitelja - koji je u ovom odnosu nalogoprimac - u nepravedno povlašten položaj gdje može raditi što hoće, bez mogućnosti da mu se pravnim putem ikako stane na rep. Ima li smisla tražiti reviziju Vrhovnog suda?

Vodoprivreda je pokrenula ovrhu na temelju računa koji su izdani na ime druge osobe. U ovršnom prijedlogu su naveli te račune (koji nisu izdati na mene) ali su mene stavili kao dužnika. Žalio sam se (znači sada se vodi kao prigovor platnom nalogu) i na ročištu sudu predočio jedan od predmetnih računa kako bih dokazao da je čitav prijedlog falsifikat, no postupak nije okončan. Vodoprivreda pokušava putem upravitelja stambene zgrade dokazati da ja stanujem na toj adresi (što i nije sporno) te da prema tome imam obavezu, a o tome da mi nikada nisu ni izdali račun izbjegavaju govoriti. Kojim pravnim sredstvom uspješno argumentirati da ne može postojati tražbina Vodoprivrede prema meni, ako mi nikada nisu ni izdali račun ? A da sudac to shvati i prihvati?