anda

U tom slučaju mišljenja sam da postoji mogućnost za uspjeh u sudskom postupku.

Postoje li vjerodostojni svjedoci koji mogu potvrditi predmetne činjenice?

Ako je glavni dužnik za dogovor tada ne vidim zapreku da kod javno bilježnika potpišete Sporazum o zasnivanju založnog prava na predmetnoj kući radi osiguranja svih plaćenih obroka kredita kao i onih koje ćete tek eventualno platiti. Ovdje moram napomenuti da nemam saznanja o zabranama prodaje predmetnog poklonjenog objekta koji spominjete, koliko one traju i sl. U svakom slučaju bilježnik će izvršiti uvid u zemljišnu knjigu i upozoriti vas ukoliko postoje nekakve zapreke.

Regresna tužba je ustvari tužba protiv glavnog dužnika. Mislim da u konkretnom slučaju nipošto nije nastupila zastara. Ono što vam banka predlaže je za nju svakako veoma povoljno, no mislim da to nije povoljno za vas. Troškovi novog kredita itd. Mislim da će vas u toj varijanti sve još više stajati. Zastara po mom mišljenju nije još nastupila. Ne znam napamet, ali mislim da počinje teći onda kada kredit u cijelosti vratite, nakon čega vam je banka dužna izdati potvrdu o tome da ste kao jamac podmirili cijeli kredit. Zastarni rok tada počinje teči i traje 3 godine. Po mom mišljenju nema zapreke da odmah tužite glavnog dužnika, ali morala bih se time malo zabaviti. O kakvom se kreditu uopće radi namjenskom ili nenamjenskom? Ako je s kreditom kupljen npr. stan malo je za vjerovati da banka na istom nema založno pravo. Dobro pročitajte sve što ste potpisali.Ako se želite više upoznati s vašim pravima pogledajte što Zakon o bveznim odnosima propisuje vezano uz institut jamstva - mislim da i laici mogu čitati zakone samo trebaju znati koje, a uz pomoć interneta to je danas lako i vaš status će vam nadam se biti jasniji. Ako mogu još kako pomoći slobodno pitajte.

Po mom mišljenju je nastupila zastara potraživanja. Možda postoji neki dokument koji se može tretirati kao priznanje duga?

Obavijestiti skupštinu o nastaloj situaciji, možete predložiti i da razriješi članove uprave, pod uvjetom da društvenim ugovorom nije predviđeno da članove uprave imenuje i razrješuje nadzorni odbor, a tada ćete to vi napraviti. Ovo je jedna od mogućnosti.

Regresna tužba svakako, ali ima još jedna stvar, a to je subrogacija u prava Banke nakon što kao jamac otplatite kredit. Navedeno znači da vam je Banka po zakonu dužna prepustiti sva ostala sredstva osiguranja koja je imala prema Glavnom dužniku npr. založno pravo na stanu i sl. Imam iskustva s ovim stvarima i potrebno je situaciju sagledati sveukupno. Pogledajte što piše u Ugovoru koji ste potpisali - koja su sve sredstva osiguranja povrata predmetnog kredita? Ukoliko postoje daljnja adekvatna sredstva osiguranja to bi vam svakako moglo ubrzati postupak povrata sredstava koje ste uplatili u svojstvu jamca.

Nije mi poznato da ova situacija ima veze s poreznim olakšicama, no opreza radi možete kontaktirati poreznu i informirati se. Što se cijene tiče predmetni stan ima manju tržišnu vrijednost jer u isti nije moguće odmah useliti, a nije ni moguće unaprijed predvidjeti kada će useljenje biti moguće - to mu svakako smanjuje cijenu. Vi ste po mom mišljenju jedini mogući kupac u ovom trenutku (ili netko drugi od zaštičenih najmoprimaca)jer ne vjerujem da bi itko drugi stan kupio pod navedenim uvjetima (osim u slučaju značajnog spuštanja cijene) i mislim da imate dobre pregovaračke pozicije za spuštanje cijene koja je kao i uvijek stvar dogovora.

Najam je jedno od obveznih prava koje se može upisati u zemljišnoj knjizi. Dakle, predmetno zaštičeno najmoprimstvo, odnosno svi zaštičeni najmoprimci mogu to svoje pravo upisati u zemljišnu knjigu i ono ne prestaje u slučaju kupoprodaje predmetnog stana. U konkretnom slučaju nije potreban nikakav novi ugovor. Vi ste sada vlasnik stana, a sve ostale osobe koje su do sada bili zaštićeni zajmoprimci su to i dalje - ovo čak i u slučaju da to pravo nije upisano u zemljišnoj knjizi (što je često slučaj) jer se vi kao novi vlasnik ne možete pozivati na činjenicu da vam nije bilo poznato da na predmetnom stanu polažu prava zaštićeni najmoprimci.

Neisplata plaća još uvijek nije kazneno djelo. Vaš poslodavac je najvjerojatnije obračunao i prijavio dugovanje po osnovu predmetnih doprinosa i porezna istog ima evidentiranog kao poreznog dužnika. Međutim, za pretpostaviti je da je vaš poslodavac nelikvidan. Moguće i da ispunjava uvjete za pokretanje stečajnog postupka. Šansu za vašeg poslodavca vidim u tome da odmah državi podmiri porezni dug, u kojem slučaju će mu kamate biti oproštene ili ako to ne može neka podnese zahtjev za otplatom duga u 36 obroka. Ako nakon toga dug ne podmiri mislim da će tada sama država protiv istoga pokrenuti stečajni postupak. Tada svoja prava možete ostvarivati u stečajnom postupku.

Koliko sam shvatila Direktorica trgovačkog društva koje vam duguje je vlasnica nekretnine. Po mom mišljenju najbolje osiguranje bi bilo da u svrhu osiguranja svog potraživanja Sporazumom zasnujete založno pravo na predmetnoj nekretnini.

Načelno, to što investitor govori može biti istina. Investitor je založio zgradu, odnosno stanove u izgradnji kao jamstvo za kredit koji je uzeo od banke u svrhu izgradnje te zgrade - ovo sve, naravno pretpostavljam. Upozoravam da Pismo namjere nije obvezujući dokument. Bilo bi bolje da banka da obvezujuću izjavu. Štoviše bilo bi idealno da i banka bude potpisnica tog ugovora, ili nekog zasebnog ugovora, po kojem bi vi dio kupoprodajne cijene, po uputi investitora, uplatili direktno banci (dio ćete uplatiti investitoru, a banci ono što njoj investitor duguje), a banka bi se trebala obvezati na brisanje tereta odmah po izvršenoj uplati. Ako novac po kupoprodajnom ugovoru uplatite direktno investitoru, tko vam garantira da će on ispuniti obvezu prema banci, a onda i banka prema vama (u smislu brisanja tereta).... Ova ili neka slična konstrukcija bi dolazile u obzir. Ako su vam stan i cijena privlačni angažirajte doooobrog odvjetnika. Sve može ispasti o.k., alo tko zna u današnjim vremenima... To je moje razmišljanje u odnosu na 1. pitanje. U odnosu na 2. pitanje reći ću samo da vam investitor nije dao nikakvu garanciju da se to što on govori može provesti. Ukoliko može, onda neka to napravi nakon ishođenja uporabne (ne mora čekati da se proda 50% stanova), a prije prodaje stana vama, tako da točno znate što kupujete.

Poštovana Misty, na ostavinskoj raspravi se uzima u obzir sva imovina koja je u trenutku smrti ostavitelja bila u njegovom neposrednom posjedu. Naravno, lakše je ukoliko postoje uredni zemljišnoknjižni izvatci, ali naravno da vrijede i posjedovni listovi, pa i sama činjenica posjeda, jer je u Republici Hrvatskoj, iako u zakonu ne postoji, veoma realan i stvaran pojam izvanknjižnog vlasništva. Zemljišno knjižno stanje je diljem lijepe naše neriješeno, a život teče dalje, pa se mora uvažiti i ono što u zemljišnim knjigama nije upisano. No, naravno ono što nije upisano u zemljišnim knjigama, a jest spomenuto i dogovoreno u ostavinskoj raspravi mora se dalje dogovarati ili sporiti pred sudom, dok se zemljišnoknjižno stanje i stvarno stanje jednog lijepog dana ne usklade. Dakle, to što spominjete posjedovne listove potpuno je irelevantno. No, jedan drugi vaš navod je interesantan, a to je kako je otac mogao iza smrti bake naslijediti 1/2 nečega što je već, pravno gledano, bilo njegovo vlasništvo "za cijelo". E, to je zbilja čudno. Kako bismo rasvijetlili ovaj događaj bilo bi dobro da saznamo temeljem kojeg pravnog osnova je otac stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine (kupoprodaja, darovanje, naslijedstvo i sl.) i kada je to bilo, pa i sve druge činjenice koje znate, a koje bi mogle biti od značaja (da li je baka ulagala u tu nekretninu, pa je otac htio da bratić naslijedi 1/2...i sl. Samo rješenje o naslijeđivanju iza smrti vaše bake tek je jedan od dokaza u postupku koji vaš bratić vodi protiv vas. Naime, to rješenje i dogovor koji je između oca i bratića postignut ipak ukazuje, ali po mom mišljenju ne dokazuje suvlasništvo vašeg bratića. No, ostaje pitanje zašto je vaš otac tako nešto dogovarao. Dakle, sud će suditi na temelju svih činjenica iznesenih u tom postupku od strane vas i vašeg bratića. Što se uknjižbe tiče i zemljišnoknjižnog slijeda temeljem rješenja o naslijeđivanju se ništa neće knjižiti već nakon eventualno donesene pravomoćne presude... Pada mi na pamet i da ste vi stekli predmetnu nekretninu i upisali svoje pravo vlasništva na istoj u dobroj vjeri... niste znali za dogovor sa ostavinske rasprave iza smrti bake, zar ne? Možda je, da sad ne otvaram zakon, jer vi sigurno imate odvjetnika koji to vodi bratić i zakasnio s tužbom. Što nije tužio oca na vrijeme da se upiše na 1/2 vlasništva. Osim toga u postupku možete spomenuti i to da je otac htio da bratić bude vlasnik 1/2 nekretnine, onda bi bratiću dao i tabularnu izjavu za upis prava suvlasništva... Evo nakon što se ovoliko raspisah shvatih da imate velike šanse za uspjeh u ovom postupku...

Ukoliko se sami ne uspijevate nositi s ovim problemom možete zajedno sa djetetovim ocem zatražiti mišljenje od dječjeg psihologa (na koji način pristupiti djetetu, ispričati psihologu situaciju i pokušati otkriti gdje je problem i kako ga riješiti). Možda će vam psiholog reći da problema ni nema već da je to uobičajeno za tu dob. U svakom slučaju takav razgovor će i vašeg bivšeg uvjeriti da s vaše strane nema svjesnih pogrešaka i da nema potrebe za Centrom (kojem, po iskustvima koje sam čula, ne bih dala preporuku). U svakom slučaju vi i otac djeteta imate još puno opcija. Samo smireno naprijed, sve se riješi. Želim vam da uskoro djevojčica sretna trči u zagrljaj ocu...

Po mom mišljenju ova vijest ima svoju težinu, odnosno značaj. Razumljivo mi je razmišljanje kronične stranke i probaja ali u konačnici zašto bi porezni obveznici plaćali nešto što nije njihova greška. Regresna odgovornost sudaca je logična i pravno utemeljena. Izvansudski postupoak je, logično mi se nameće, postupak izvansudske nagodbe, odnosno za pretpostaviti je da je imenovani sudac uočio svoju odgovornost i podmirio štetu. Članak nije sveobuhvatan, ali mislim da je poanta tu. S druge strane ova tema otvara niz pitanja i problema u našem pravosuđu. To su pitanja normi koje se zadaju sucima, a koje su često nepravedne jer mislim da ponekad jedan predmet može biti kompleksniji nego 20 predmeta zajedno, pa je nepravedno očekivati od suca koji je riješio tako složen predmet da riješi još onoliko koliko mu nedostaje do ispunjenja norme. Nadalje, hvatanje norme može rezultirati nekvalitetnim odlukama sudaca... i još niz problema o kojima najviše valjda znaju samo suci. Ali u konačnici porezni obveznici ne bi trebali biti ti koji će u konačnici snositi odgovornost za te probleme. Riješavanje problema sudaca je nešto za što bi se suci trebali izboriti, ali ne na način da ne postoji odgovornost, već da se otklone uzroci iste, a da i dalje odgovaraju oni koji unatoč otklanjaju tih uzroka ne ispunjavaju svoje dužnosti. Uostalom u postupku će se regresna odgovornost suca utvrđivati ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja.