Tata je psihicki bolesnik, proglasen poslovno nesposobnim, ne radi vec 15 godina, u mirovini je
(oko 1.300 kn). Mama ga uzdrzava cijelo vrijeme, a on to bezobrazno iskoristava. Vise nismo mogli zivjeti s njim, nas 3 (mama, sestra (16) i ja punoljetna radim. Otisle smo u podstanare, a on je ostao u stanu koji je od grada i gdje smo zasticeni najmoprimci.Mirovina mu je premala za racune i zivot, a mi nemamo toliko da placamo stanarinu i duple racune. Mama se hoce razvest, on se jos uvijek nada da cemo se vratit. U zakonu procitah da bracni drug mora uzdrzavat drugog, a i dijete roditelja ako je punoljetno i radi, a ovaj nema dovoljno za zivot. Toliko nas je povrijedio da ga vidjet ne mogu, a kamoli da sad kad sam pocela radit i zaradjivat da mi zivot stane i da odvajam za njega bezobraznika. Mama nikad nista nije imala u zivotu jer je on sve kocio sa svojom bolestinom (umisljenom, ali je ima na papiru), ni stan nije nikad kupila, ni auto, nema apsolutno nista. Sto god postoji u tom stanu to je ona krvavo zaradila i sad frajer zivi sam na njenoj grbaci. Ona mu je slala novce po sestri jer ga ne moze vidjeti (pocela je piti lijekove, tresti se itd. otkako smo otisli jer joj je prekipjelo 25 god. usranog braka. I sta sad? Sister i ja smo 100% uz nju jer je zena u pravu, on ne zasluzuje apsolutno nista (ima tu jos svega sto ne mogu ni napisati koliko mi se gadi). Ako on pristane na rastavu, moramo li ga mi uzdrzavati? Mama ima mizernu placu, ni moja nije bolja, ali ja zelim poceti svoj zivot, a to nikad necu moci ako cu njega morati uzdrzavati. Ja cu fakat dobit slom zivaca ako ce meni sad neki sudac doc i rec da ja ili mama to moramo. Hoce li oni uzet u obzir da je moja mama podredila svoj zivot njemu i da smo svi izmaltretirani ziveci u njegovoj blizini. Neka mu pomazu braca i sestre. Mi nemamo. I sta s tim stanom?