U 8. mjesecu 2004.god. u Istri, na mene je prilikom izlaska sa sporedne na glavnu saobraćajnicu velikom brzinom , naletilo vozilo – kombi belgijskih registarskih oznaka. Napominjem da sam prije uključenja na glavnu prometnicu izvršio sve potrebne provjere da se sigurno mogu uključiti u promet. Vozilo je naletilo brzinom od preko 100 km/h. iza blagog zavoja, gdje je ogranjičenje brzine 60 km. Izvršen je očevid od strane policije i sačinjen zapisnik o očevidu. Ja sam u svom automobilu bio sam, dok je u kombiju vozaća iz Belgije bilo uz vozača 6 osoba, koji su naravno krivili mene, iako uopće nije bilo tragova kočenja, a štete na automobilima i položaj u trenutku sudara bespogovorno je dao «pravu sliku» tko je krivac, o čemu svijedoče i napravljene fotografije nakon samog momenta sudara, koje sam učinio sam svojim aparatom. Iste su priložene spisu kao materijalni dokaz.
U sudaru sam doživio povrede: površinske ozljede ramena i nadlaktice, trbušne šupljine, donjeg djela leđa i zdjelice. U Novoj bolnici nakon rentgenskog i hitnog pregleda postavljena je uz jake glavobolje, jako bolnog vrata radi bočnog trzanja uz povečani tonus vratnih mišića ,te bolova u kraljžnici, dijagnoza: Contusio dorsi reg.lumbalis, contusio capitis et omeris, contuzio thoracis reg sternalis.Distensio colli .Terapija.Sshansov ovratnik, mirovanje, anelgetike, i nakon toga višemjesečna fizikalna terapija. Sve to vrijeme trpio sam jake bolove uz analgetike i injekcije.
Tijekom prekršajnog postupka ja sam postavio zahtjev da se izvrši prometno vještaćenje, obzirom na naprijed navedene dokaze – fotografije samog sudara, položaj vozila, oštečenja oba vozila nakon sudara iz kojih je bilo sve razvidno. Prometni vještak je prema analizi prekršajnog spisa utvrdio da ne postoje elementi na osnovu kojih bi se moglo izraditi prometno vještačenje. Shodno tome doneseno je konačno rješenje, kojim se obustavlja postupak protiv mene kao okrivljenika, sukladno odredbi čl.196 st.1, toč.8 Zakona o prekršajima.
Pitanje: Obzirom da sam u sudaru pretrpio vrlo jake boli i bio prisiljen provoditi dogotrajnu terapiju, imam li pravo na nadoknadu štete za pretrpljeni strah, doživljeni stres i sve te pretrpljene boli.
Kako u 8 mj.ove godine ističe 3 godine i prema saznanjima koje sam pročitao na ovom forumu može nastupiti zastara, to bi molio upućene da mi pomognu savjetom što mi je najbolčje činiti, kako bi ostvario svoja prava, i iz kojeg naslova ( osiguranja)?
Oprostite na opširnosti, ali nisam mogao dati kraći istiniti opis događaja.
Zahvaljujem
Mak