newbie

Upravo zato jer nije nigdje propisano u ZOOOSŠu (vrijedi i za osnovne i srednje škole, sve), upravo ova stvar je područje divljeg zapada u školskim ustanovama. Svaka škola ima doneseni Pravilnik o radu, jer su to bile obvezne, teško da koja ima manje od 20 radnika. Obično je u njemu propisana i stručna sprema i pobliže obrazovni profil. Tek ako tamo nije definirano, tek onda ste slobodni ... svašta. Istina, logika nalaže da bi trebalo odabrati osobu sa što većim kompetencijama, nerjetko to tako ne biva jer ne postoji obveza (ako ne postoji u općim aktima ustanove, kako trenutno zakonodavno stoji ova konkretna stvar). Ovu informaciju možete provjeriti sa odgovarajućom upravom ministarstva rada (o obvezi koju donosi Pravilnik o radu donesen temeljem odredbe ZORa), prosvjetnom inspekcijom (koja će vam rado pomoći u dvojbama ako ih imate ili je doći "popraviti" naknadno), UTIRUŠom (udrugom tajnika i računovođa) itd...i bit će upravo ovakva pozz, ex. moderica koju je tema povukla za jezik + btw. svaka je školska ustanova (bila i jest još uvijek) u prilici i poziciji ovo definirati, ne samo kao preddiplomski, diplomski, stručni blabla, već i pobliže definirati kojeg to "ekonomskog smjera", jer i tu ima širok spektar mogućnosti. Jedino mora nadalje voditi računa da je takva odredba prilikom raspisivanja natječaja obvezuje. i da se korigiram: izbor od sss do vss (diplomski) se odnosio na voditelja, ali uredba navodi referente (III.vrsa, sss), a spomenuti Pravilnik samo rač. "radnik" (s opisom poslova), što bi moralo dati prostora za manevar kakvog želite. Na sličan način je, za voditelja, u izostanku Pr. o sistematizaciji ili odredbi u Pravilniku o radu ili nekom trećem općem aktu kojeg donosi ustanova, moguće zaposliti osobu doslovce bilo koje razine str. spreme (što je vidljivo i iz uredbe), ali bilo kojeg smjera (jer to zbilja nigdje i ničim nije propisano). Nema uporišta u propisima za odbijanje takve vaše zamisli (suglasnost mzo ćete trebati za radno mjesto prije zapošljavanja osobe), ali moguće da će štediti. Nekima ni defektologa ili logopeda na pola radnog vremena godinama već ne odobravaju, a nema ga u ni na kapaljku dostupnog bez 5-6 sati putovanja do i od.

...i da budućim tražiteljima podatka (ovlaštenim tijelima školskih ustanova) olakšamo, dodajmo da traženje podatka samo prema čl.13 st.4, odnosno čl.14 st.2 rezultira djelomičnom provjerom propisanih zapreka. Naime, lista zapriječenih kd u posebnom zakonu znatno dulja od skupine kd spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Stoga se u obrascu IIIa treba pozvati na valjani pravni temelj, da bi dostavljeni podatak iskazao sve ono što iskazati mora.

..i btw. nikakav problem ne postoji sa traženjem i zbilja brzim dobivanjem ovog posebnog podatka, bez suglasnosti budućeg radnika ili osobe koja će biti imenovana na dužnost, jer posebni zakon (ZOOOSŠ) navodi cijeli niz skupina kd koja predstavljaju zapreku za zaposlenje/ imenovanje.

...iako ovom korisniku vjerojatno neće biti od velike pomoći obzirom na mjesece koji su prošli, dodat ću jer je sve aktualnije (konačno). Razlog "hodanju za potpisom suglasnosti" je najvjerojatnije u običajima školskih ustanova da se međusobno propituju što i kako uraditi, pri čemu se vrlo često i netočno međusobno informiraju. Naime, postoji cijela hrpa osoba koje nastoje uvjeriti da je za posebno uvjerenje iz kaznene evidencije potrebna suglasnost osobe kako bi se provjerilo da zapreke iz čl.106 u njenom slučaju ne postoje, pa i unatoč brojnim stručnim skupovima i usavršavanjima na kojima je ova problematika vrlo jasno iznošena (dapače, precizno su i napućeni na obrazac IIIa, ne IV). Naime, odredbe čl.106 o upravo ovim zaprekama (a ne samo uvjerenje nadležnog suda da kazneni postupak nije u tijeku i da nije donesena nepravomoćna osuda, jer je to samo st.3, ne i st.1 i st.2), čije nepostojanje treba utvrditi prije zasnivanja radnog odnosa, odnosno prije donošenja odluke o imenovanju članova školskih odbora (čl.119 st.3) i prije donošenja odluke o imenovanju ravnatelja (čl.126 st.2), na snazi su već 10. godinu, ali ne primjetismo da se provode, osim vrlo iznimno i na razini endema. Kako je to jedina "stvar" koju školska ustanova treba odraditi, upravo zato jer fizička osoba sama ovo ne može pribaviti, do sada je bivalo bezočno ignorirano kao nepotrebno.

Moje isprike radi izbivanja... Da zaključimo temu: riječ "nesmetano" u izreci odluke znači da susrete i druženja djece i oca nitko ne bi smio zabranjivati, uvjetovati i sl., niti to pokušavati. Apsurdno bi bilo tumačenje da se ne smiju odvijati u životnom okruženju oca i da je to "smetanje", ali ako predstavlja problem, onda je prva adresa otac i pokušaj razgovora ne temu/rješavanje problema, a ako ne ide druga adresa je czss u iste svrhe radi pomoći jednima i drugima s isim ciljem- uspostava korektnog odnosa.

...ali vam je pravnik u czss mogao reći i da je svako dijete koje ima svoj prihod dužno pridonositi za svoje uzdržavanje, što je dodatni faktor cijele priče.

Možda malo pomogne i "sitnica" koja nedostaje, odnosno nije baš jasna u iznesenoj priči. Spominje se druga obitelj, druga djeca, neupućenost u njegove postupke kupnji i prodaja nekretnina/pokretnina, tužba radi razvoda braka i sl., a govori se o bračnoj stečevini. Bračna stečevina se ne stječe za trajanja braka, već trajanja bračne zajednice, a to nisu pojmovi jednakog značenja i važnosti. Bračna zajedica ne mora trajati (može prestati) iako brak unatoč tome može i dalje postojati (ne i obratno)- je li uopće trajala bračna zajednica za vrijeme o kojemu se govori?

Možete i ne morate. Ako smatrate potrebom da djeca ocu idu na vikende i praznike (što bi bilo sasvim normalno da smatrate), a naveli ste da je otac preselio nekoliko mjeseci nakon pravomoćnosti odluke suda k osobi s kojom živi u izvanbračnoj zajednici, onda preuzmite inicijativu i zatražite da sud donese novu odluku radi promjenjenih bitnih okolnosti- a to je upravo ta "sporna" (ako se "nesmetano" u obrazloženju odnosilo na osobu koja je tada s ocem bila u vezi ali nisu živjeli zajedno, a u suprotnom bi se riječ "nesmetano" mogla odnositi i na vas/bilo koga drugog). Sviđalo se kome ili ne, poželjan je je redoslijed razmišljanja što je moguće poduzeti u smjeru poticaja djeci, što sve poduzeti i kako ostvariti njihov pozitivan odnos prema problemu kojeg imaju, te na koji način neki odnos (njihov prema nekome, nečiji prema njima) svesti na "normalu" tj. u granice dogovorno prihvatljivog (odnosno ostvarivog). Kako je poznato većini roditelja, uvijek je teža zadaća u tome prepuštena onome koji je procjenjen pouzdanijim- taj vrlo često "odradi" dio "posla" i za sebe i onog drugog, ali je to manje važna stvar ako doprinosi stabilizaciji odnosa djeca- roditelj.

Dakle se otac djece preselio kod druge žene, kažete. Iznosite kako kontakt s djecom, otac svodi na najmanju moguću mjeru. Jednako tako i da djeca od 6 i 12g žele cit. "nasamo viđati oca jer nikako ne žele prihvatiti njegovu partnericu". Istovremeno želite da djeca cit. "nesmetano viđaju drugog roditelja s kojim ne žive". Ukoliko držite da nije uopće potrebno rješavati (i) problem s djecom (jer, ruku na srce, nije baš normalno da djeca inzistiraju s ocem redovito nasamo, naročito jer je odselio k ženi s kojom živi nakon pravomoćnosti presude o razvodu), unaprijed ste podržali da se njihovi kontakti s ocem svode na sastanak van prostora u kojem otac živi, ostavili ovisnima o vremenskim prilikama, skratili vrijeme radnim danom, a isključili vikende i praznike koje bi djeca boravila s ocem. Odluka suda po svoj prilici tako ne glasi. Razmislite dobro, a ne morate odgovoriti naglas, koliko vam je bitno da se djeca druže s ocem, a koliku važnost u tome vama ima onaj umetak "nesmetano". Osim druženja s ocem, vaša je dužnost i obveza pomoći djeci, a to podrazumjeva i stručnu pomoć (ako je otpor velik toliko da vi ne znate što bi s tim) kako bi djeca prihvatila činjenicu da otac živi sa ženom s kojom živi. Naime, nemoguće bi bilo postići odluku suda da je za trajanja susreta i druženja s djecom vikendom/ praznicima/ a i dio radnog dana pospremi u ormar ili odloži u garažu. Tek kad je ovo riješeno s djecom, možete reći da su svi problemi isključivo ondje gdje vi ne niste faktor stabilizacije i rješenja. I nastaviti dalje kako ste namjeravali...

Ako kojim slučajem (malo vjerojatno) nije određen iznos uzdržavanja pojedinačno, možete riješiti taj problem i visinu iznosa uzdržavanja, ali pri tom ne zaboravite da oboje djece treba uzdržavati, pa kako će otac plaćati uzdržavanje kćeri i vi ćete sinu...

Vaše je dijete zasigurno već punoljetno i nadalje je ono to koje s ocem rješava sva pitanja vezana uz uzdržavanje, a kad biste i htjeli više ne možete postupati u njegovo ime jer je steklo poslovnu sposobnost.

Pa ok, ako neće priznati dijete, očinstvo će se utvrđivati. Htio vam je iskazati svoju sumnju da je otac djeteta on. Ako ste sigurni da je on otac djeteta, "stavite prst u uho" i sačekajte da se u to uvjeri na taj način. Osloboditi ga obveze uzdržavanja ne može nitko. Smanjeni iznos uzdržavanja neće biti opcija, uz pretpostavku da mu je to jedino dijete koje je dužan uzdržavati. Riješite se predrasude da ste (što god vam tko rekao) ako budete nastojali osigurati da dijete bude uzdržavano. U ponekim slučajevima, kad baka/djed postanu dužni uzdržavati dijete (uz sudjelovanje djetetovog oca ili samo oni), to posluži i u edukativne svrhe- pa potomku "ukažu" na potrebu da preuzme svoju odgovornost.

Bilo bi prilično teško obrazložiti otkaz s ponudom izmjenjenog ugovora (s punog neodređenog), a radi nečijeg (ionako) nepunog a trenutno određenog radnog vremena. U svakom slučaju, "nepuna satnica" sljedeće godine može ispasti i više i manje nepuna... Uostalom, ako se taj cijeli "višak sati izgubi", to je vrijeme kad će ugovor na određeno već isteći (sljedeća šk.g. počinje 1.9.), daljnje potrebe neće biti i kraj priče.

Kad oba roditelja žive zajedno s djecom, prilično je teško utvrditi da jedan za to vrijeme nije uzdržavao djecu. Za onog s kojim dijete živi se u startu predmnijeva da mu je ono "na kazanu" tj. da živeći s njim o njemu skrbi i uzdržava ga, pribavlja što mu je potrebno pribaviti itd., što je u nekim slučajevima i prilično netočno... U svakom slučaju, svaku uplatnicu sačuvajte (imajte dokaz da je plaćano, kada i koliko). Ne zaboravite upisati i svrhu... Čuvajte račune ako je riječ o plaćanju izvanškolskih aktivnosti, vrtića i sl., za školske potrepštine/odjeću/obuću ako se dogovorite dijeliti trošak radije uplatite (i precizirajte sezonsku svrhu) jer je inače lakše to smatrati darom djetetu, a u stvari sve to ulazi u djetetove potrebe na godišnjoj razini pretočene u mjesečni iznos (čiji ćete dio podmirivati)... I... za preseljenje tj promjenu adrese u vašem primjeru, morat ćete se suglasiti prilikom odjave/prijave boravište/prebivališta djece.

Bitno je otkada dijete jedan od roditelja ne uzdržava (ako ga ne uzdržava). Jer, ono se ne razvodi i mora biti uzdržavano dok god za to postoje ispunjeni uvjeti. U protivnom, nagomilava se iznos neplaćenog na ime uzdržavanja, a taj se presudama određuje platiti jednokratno i najčešće u roku od 15 dana, te dalje nastaviti redovito... Povedite računa o tome da je naplativ i dio do 5g prije tužbe....

...tim više, potrebno bi bilo utvrditi barem osnovne činjenice pomoću kojih bi mišljenje moglo biti napisano. Ono podrazumjeva procjenu oba roditelja, djece u odnosu na svakog od roditelja...

Krenite od početka, je li bila riječ o tužbi radi razvoda braka (pa povjeravanje djece u tom "paketu") ili se samo traži povjeravanje djece? U svakom slučaju, ako je tužba sastavljena tek prije 10tak dana, dok sud obavi početni dio, czss svoje, kad bi k tome čak zanemarili nepozivanje, u najmanju ruku su.... "vrrrrrrrrlo ekspeditivni".

Logika jednakog iznosa plaćanog svaki mjesec je u tome da to predstavlja neki prosječan iznos koji ne iskazuje različitost sezonskih/ povremenih potreba djeteta, a koje nisu svakog mjeseca jednake već u određenim razdobljima godina iznose prilično više nego u ostalim mjesecima... Preostaje vam izraditi (ako već niste) listu potreba na mjesečnoj, sezonskoj i jednokratno-godišnjoj razini, naći mjesečni prosjek, pa usporediti udio koji vam je mjesečno određen plaćati. Teoretski, ne postoje zapreke da se odredi različiti iznos uzdržavanja od mjeseca do mjeseca (prema važećem ObZ ne bi smio biti niži od polovice minimalnog osobi koja je dužna uzdržavati više djece), ali... u praksi bi po svoj prilici išlo teže. S druge strane, mjesečni iznos uzdržavanja ne bi trebao biti oveći, obzirom da su djeca 4 od 7 dana tjedno s ocem i sve praznike u cijelosti. Određeno je da ga plaća otac (dakle su povjerena drugom roditelju), što vjerojatno predstavlja neki "strateški" kompromis koji uključuje povjeravanje majci (na što se sudovi još uvijek znatno lakše odlučuju) i više od 50% vremena provedenog s ocem?

Hajde da malo olakšamo slijed.... Trebat će prijaviti podatke djeteta u maticu rođenih. Matičaru će majka reći koga smatra ocem djeteta i to će se predstavljati njen pristanak na priznanje očinstva. Tu njenu izjavu će matičar proslijediti nadležnom CZSSu, koji će pozvati oca. Ako očinstvo bude priznato, obje će izjave proslijediti matičaru radi upisa očinstva u maticu, a ako priznanja očinstva ne bude, pozvat će majku i informirati je o pravu da očinstvo bude utvrdeno odlukom suda. U ovom potonjem slučaju, trebat će tužiti radi utvrđivanja očinstva, a pri tom priče o uglednim prijateljima, familiji itd. treba ignorirati, jer se nitko od njih zasigurno neće nekim čarobnim štapićem pretvoriti u opremu/uređaje laboratorija. Slijedi dio s odlukom o uzdržavanju, a zasada tu ide i mogućnost tužiti baku/djeda, tražiti privremeno uzdržavanje od CZSSa nakon 6 neplaćenih mjeseci prema odluci (kontinuirano ili s prekidom unutar 7 mjeseci) plus jedna kaznena radi neuzdržavanja gratis, itd. Za sada vam je zadaća brinuti o sebi, trudnoći i porodu, a i ne nasjedati na priče o odricanjima i ostalim bedastoćama, koje (čak kad bi ih i učinili) ne bi imale baš nikakvu pravnu snagu.

Ako je određeno koliki ste iznos dužni mjesečno plaćati (i nije odlučeno nešto drugo i drukčije), odnosi se visinom i danom dospjeća na svaki mjesec... Žaliti se možete u roku koji je zadan.

Slučaj kad je posvojitelj roditelju poznat (tj. očuh/maćeha). Pristanak, pa 30 dana za odustajanje od pristanka.

Vaša sestra pravo roditeljske skrbi nad djetetom ima. Ima i otac, očito tog prava nije lišen. Nije došlo do nikakve zabune, jer roditeljsku skrb roditelji dijele (zajednička je), bez obzira živjeli zajedno ili ne, u braku, razvedeni, te s kojim od njih dijete živi, u tom pogledu je svejedno. Inače, skrbništvo je pojam koji do sada i za sada podrazumjeva pravno zbrinjavanje djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi ijednog od roditelja. U ostalim slučajevima sud dijete povjerava na zajednički život roditelju. Sa roditeljem s kojim dijete ne živi se određuje susrete i druženja. Jednog je roditelja moguće lišiti prava na roditeljsku skrb pod točno određenim uvjetima, a u ovom slučaju to što vaša sestra traži su susreti i druženja uz nadzor, a takav zahtjev će obrazložiti, centar za socijalnu skrb će biti uključen, sud utvrditi činjenice i odlučiti što je točno i kako u djetetovom interesu.

Trebalo bi biti sasvim normalno...

Reklo bi se, za naše uvjete i ono što smo navikli, premalo za nadzor i vjerojatno tu ima još mnogočega drugog uočenog. Oboje roditelja će uz pomoć voditelja mjere poraditi na uspostavi komunikacije, ali i učiti da ne prelaze granicu pod izgovorom potrebe za komunikacijom ili korištenjem prilike. Kad czss izriče mjeru nadzora nad izvršenjem roditeljske srkbi, naravno, roditelji će dobiti i odgovarajuće rješenje kojim se izriče. Oboje roditelja mogu očekivati da će ih nastojati privoliti na komunikaciju i dogovaranje, očekivat će se suradnja od oboje. Jednom će biti objašnjavano da se "informacijska blokada" ne uklapa u uspješnu shemu dva roditelja- dva doma- suradnja, a drugom da komuniciranje s djetetom i telefoniranje x-puta dnevno odnosno informiranje među roditeljima i "puhanje za vratom 18 od 24h" nisu iste stvari. Nastojat će kod oboje postići razumnu a za dijete dovoljnu mjeru, plus poraditi na svemu onom što niste naveli a iziđe na vidjelo. Očekujte to svakog tjedna nadalje. Dok ne svladate uspješno komunikacijski dio i suradnju, možete se obraćati voditelju za pomoć... što pak ne znači da biste mu trebali prepustiti sve, zamislivši mjeru nadzora ovako: "Odlično. Imamo voditelja i konačno ne moramo nas dvoje više ništa, jer će on rješavati naše probleme." Neće jer nema čarobni štapić, ali vam može pomoći da ovladate tim vještinama i snizite tenzije.

Uz rješenje bi trebao stajati i tzv. plan (iako je sadržaj programski). Da, dolazi tamo gdje dijete boravi, kod oba roditelja. Može provjeriti i u vrtiću/školi, kod pedijatra/obit. liječnika itd, dakle prikupiti informacije gdje god se roditeljska skrb izvršava. Pitanje kako primjetiti je li objektivan u radu bi moglo imati odgovor od cca 350 stranica, pa bi bilo jednostavnije da izložite problem a višak preskočimo. Ukratko, dijete, bez obzira s kojim roditeljem živjelo, trebalo bi imati priliku za neometan razvoj vlastitog odnosa sa oba roditelja (dakle, uključujući i onog s kojim ne živi). Nadalje, roditelj s kojim živi, nije onaj koji ima neprokosnoveno pravo odlučivati o djetetu i svemu uz njega vezanim. Treće, nepostojanje odluke suda nije dovoljan razlog da sve zastane i kroz to se vrijeme dijete otuđuje od roditelja s kojim ne živi (odluka suda će samo to njegovo pravo zaštititi na način da je moguće upotrijebiti i odgovarajuća predviđena druga pravna sredstva). Četvrto (jer niste iznijeli podatak), ako roditelji još uvijek žive zajedno, svaki oblik međusobnih prepucavanja na temu (ili radi nje) pred djetetom je nedozvoljen i ugrožava ga. Isto vrijedi i prilikom preuzimanja djeteta ako više ne žive zajedno. Sve su to sitnice na kojima voditelj mjere mora i ima pravo poraditi s roditeljem/roditeljima, iako se možda nekome od njih neće jako sviđati... Ujedno, voditelj ima obvezu u roku 60 dana podnositi izvješća czssu.